Politički potres je upravo zahvatio svijet. Nema sumnje da pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima označava istorijsku prijelomnu tačku za američku politiku i liberalni međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Nakon ovoga stvari jednostavno više neće biti iste. Pa ipak je ključno podsjetiti se da se ovaj trenutak dugo vremena pripremao.
Poslednjih godina, dva stuba posleratnog svetskog sistema — globalna kapitalistička tržišta i liberalne demokratske institucije — neprestano propadaju pod naponima strukturalne krize finansijalizacije i duboke krize legitimacije neoliberalnog političkog establišmenta. Jučerašnji šok izborni rezultat indicira da je ova dvostruka kriza konačno došla do vrhunca. I sam Trump će na kraju krenuti dalje, ali kriza o kojoj govori će se zagnojiti i na kraju preplaviti regulatorni kapacitet čak i najmoćnije svjetske države. Sada se ubrzano krećemo prema vrsti svjetski sistemski haos predvidjeli su sociolozi Giovanni Arrighi i Beverly Silver na prijelazu stoljeća.
Ovdje se odmah trebamo odreći prožimajućeg i opasnog mita: Trumpov uspon ne može se jednostavno okriviti navodno ekstremističkim i nazadnim stavovima američke radničke klase. U SAD-u, barem, čini se da je žurba na desničarski populizam a srednja klasa odgovor na dvostruku krizu globalnog kapitalizma i liberalne demokratije. Kao Paul Mason stavlja ga, "Donald Trump je osvojio predsjedništvo - ne zbog "bijele radničke klase", već zato što su milioni građana srednje klase i obrazovanih američkih građana posegnuli u svoju dušu i tamo pronašli, nakon što su sve njegove umišljenosti skinute, nacerenog bijelog suprematista . Plus neiskorišćene rezerve mizoginije.”
To je bila ta bijela srednja klasa, posebno muškarci predao Trampu predsedničku funkciju: većina onih koji zarađuju manje od 50,000 dolara godišnje glasala je za Klintonovu, dok je većina onih koji zarađuju više od toga glasala za Trampa. Gotovo dva od tri bijelca, ukupno 63 posto, glasali su za republikanskog kandidata krajnje desnice. No, iako ovi brojevi svakako otkrivaju zabrinjavajuću sliku o duboko ukorijenjenom rasizmu u srcu američkog društva, Trumpovu popularnost ne treba ni precijeniti ni naturalizirati. Sve u svemu, Trump je zapravo dobio manji udio glasova od Busha, Romneyja ili McCaina.
Pitanje koje bismo upravo sada trebali postaviti je zašto je američki rasistički donji stomak iznenada izbio na vidjelo. I ovdje ne možemo zaobići složene interakcije između kulturnih i ekonomskih faktora. Akademska literatura o nacionalizmu i antiimigrantskim osjećajima prečesto je ovaj odnos tretirala kao neku vrstu dihotomije. Istina, to dvoje je duboko isprepleteno i ne može se odvojiti jedno od drugog: egzistencijalni strah generiran intenzivnom socio-ekonomskom nesigurnošću uzrokuje ponovno pojavljivanje duboko ukorijenjenih etnocentričnih predrasuda. U klimi sveprisutne anksioznosti, izazvanoj decenijama neoliberalnog restrukturiranja i godinama ekonomske krize, mamac snažnog lidera i identifikacija skupa žrtvenih jaraca može biti previše da bi se mnogi mogli oduprijeti.
Dok Tramp očigledno nije ni harizmatičan ni pošten, Noam Čomski u suštini predviđao opći razvoj koji bi doveo do “lude” desničarske pobjede republikanaca na izborima prije šest godina:
Ako dođe neko ko je harizmatičan i pošten, ova zemlja je u pravim problemima zbog frustracije, razočaranja, opravdanog bijesa i odsustva bilo kakvog koherentnog odgovora. Šta bi ljudi trebali da pomisle ako neko kaže „Imam odgovor, imamo neprijatelja“? To su bili Jevreji. Ovdje će to biti ilegalni imigranti i crnci. Reći će nam da su bijeli muškarci progonjena manjina. Reći će nam da moramo braniti sebe i čast nacije. Vojna sila će biti uzvišena. Ljudi će biti pretučeni. Ovo bi moglo postati nadmoćna sila. A ako se to dogodi, biće opasnije od Njemačke. Sjedinjene Države su svjetska sila. Njemačka je bila moćna, ali je imala moćnije antagoniste. Mislim da sve ovo nije daleko. Ako su ankete tačne, nisu republikanci već desni republikanci, poludjeli republikanci, ti koji će pomesti sljedeće izbore.
In Velika transformacija, Karl Polanyi je slavno identificirao vrlo sličan skup razvoja koji je doveo do sloma liberalnog svjetskog poretka početkom dvadesetog stoljeća. Kako je istakao, uspon fašizma nije bio samo rezultat Velike depresije, već, što je još važnije, opsežne liberalizacije svjetskih tržišta u prvom talasu globalizacije kasnog devetnaestog stoljeća. Za Polanyija, to je bilo „rastavljanje” ekonomskih odnosa od svih društvenih ograničenja, komodifikacija životnih sfera koje su do sada bile zaštićene od „neprilike tržišta” i intenzivne društvene nesigurnosti nastale ovom „velikom transformacijom” konačno je pokrenuo uspon nacionalističkih protivpokreta ekonomskom liberalizmu – popularna reakcija na kosmopolitski visoke finansije, oličen rasističkim stereotipom o pohlepnom Jevreju, i protiv tadašnjeg političkog establišmenta.
Donald Trump, milijarder koji se bavi nekretninama, sa svojim raskošnim i nekonvencionalnim kosmopolitskim stilom života, očito nije direktni fašista ili nacional-socijalista iz 1930-ih. No, iako se historija možda neće doslovno ponavljati, postoji barem jedno važno pitanje u kojem se današnja situacija barem rimuje s Polanyijevim vremenima. Ono čemu svjedočimo u ovom trenutku čini se da su rane faze dugotrajnog procesa političke fragmentacije, ideološke polarizacije i institucionalne dekompozicije koji će biti obilježen intenziviranjem sistemskog haosa i eskalacijom političkog sukoba na cijelom području. Nije sasvim nevjerovatno da će ovi događaji na kraju kulminirati postepenim slomom Pax Americana, baš kao što je globalni poremećaj međuratnog perioda hvalio kraj Pax Britannica.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
"nasmejani beli vrhovnista"??? Ozbiljno? Gledaj druže, postoje dvije stranke. Shvatio si to? To je T-W-O kao u broju "2", kao Cola i Pepsi. Oni se naizmjence sjebaju i miješaju u naše živote do najsitnijih detalja. Ljudi su ljuti. Nakon osam godina koka-kole, ovaj put su pritisnuli dugme Pepsi. Obama je obećao mjesec i isporučio izrez od limene folije sa sijalicom iza njega. Ako pravite sveobuhvatne generalizacije o ljudima koji su ovog puta glasali za Pepsi, izgledate kao neobrazovani magarac. Ponekad zaista NIJE toliko komplikovano.