Bio je to loš početak godine za svjetska tržišta. Nakon što je trgovanje na kineskom tržištu dionica dvaput obustavljeno prošle sedmice kada je kolaps cijena dionica pokrenuo loše zamišljeni automatski "prekidač", nastala panika međunarodnih investitora srušila je više od 2.3 triliona dolara dionica širom svijeta - što je označilo najgori početak financijske godine u evidenciji.
Ali dok su kineska burza na berzi privukla svu pažnju i dominirala naslovima širom svijeta, stvarna prijetnja svjetskoj ekonomiji ne leži u špekulativnoj berzi ove zemlje, već u njenoj realnoj ekonomiji: tačnije, u usporavanju rasta, u njenom kolapsu kreditnom balonu, u ekstremnim pritiscima devalvacije juana, iu dramatičnom padu cijena nafte i roba tome doprinosi.
Ove godine Kina će zabilježiti najniže stope rasta u skoro tri decenije, dok je ofšor renminbi upravo pao na najniži nivo u odnosu na dolar od svog osnivanja 2010. Cijene nafte su već pale za 20 posto u prve dvije sedmice godine usred zabrinutosti investitora zbog opadajuće kineske potražnje. Neki sada vjeruju da bi cijena nafte mogla pasti na čak 10 dolara po barelu.
Gledano u ovom svjetlu, krah kineske berze samo je simptom mnogo dubljih problema u drugoj najvećoj svjetskoj ekonomiji – i vjerovatno zabrinjavajući znak onoga što dolazi.
Stigavši za petama još jednog velikog napada nestabilnosti tržišta prošlog ljeta, trenutni finansijski nemiri pružaju dodatne dokaze da je kineski epski trostruki kreditni balon, koji je već doveo do masovnog procvata građevinarstva i korporativnih obveznica, i koji je potom doprinio idiosinkratičnom skoku od 146 posto u Shanghai Composite Indexu između sredine 2014. i sredine 2015. – sada je u različitim fazama kolapsa. Jedina stvar oko čega se analitičari još uvijek ne slažu je da li će sletanje biti tvrdo ili meko.
Narodna banka Kine i Komunistička partija nesumnjivo će učiniti sve što je u njihovoj moći da pokušaju da slijetanje bude što je moguće lakše, braneći vrijednost renminbija od špekulativnih pritisaka, dok će nastaviti da podržavaju sve neodrživiji kreditni balon. Ali iako kineske vlasti imaju na raspolaganju značajnu finansijsku moć, one na kraju ne mogu učiniti ništa više od kupovine vremena, gomilajući loš dug na još više loših dugova u očajničkom pokušaju da izbjegnu neizbježni trenutak obračuna.
Neki analitičari sada vjeruju da će kineskim bankama možda trebati do 7.1 bilion dolara novog kapitala i sredstava u naredne tri godine kako bi kompenzirale kolaps vrednovanja dionica i rastuću stopu domaćih neplaćanja. Ovi paketi spašavanja banaka bi zauzvrat mogli dovesti do porasta omjera državnog duga i BDP-a sa 22 na 122 posto – zapanjujuće povećanje čak i za brzorastućeg ekonomskog velikana poput Kine.
Posljedični problem državnog duga došao bi povrh ogromnog povećanja privatnog nefinansijskog duga, koji je porastao sa 100 posto na 250 posto BDP-a nakon stimulativnog programa 2008.-'09., jer je kineska vlada poticala rast bankarski sektor u sjeni u zemlji u pokušaju da ublaži recesijske pritiske koji izviru iz Sjeverne Amerike i Evrope. Ukupan dug se skoro učetvorostručio između 2007. i 2015. godine.
Sve je to išlo ruku pod ruku sa intenziviranjem bijega kapitala, što postepeno erodira kineske (još uvijek velike) devizne rezerve. Procjenjuje se da su odlivi dostigli 1 bilion dolara u 2015. godini, što je dovelo do pada rezervi od 512 milijardi dolara. Samo u decembru centralna banka je izgubila oko 120 milijardi dolara jer je očajnički intervenisala na deviznom tržištu kako bi se odbranila od pritiska devalvacije suočena sa intenziviranjem bekstva kapitala i rastućim valutnim špekulacijama.
Ambrose Evans-Pritchard iz The Telegrapha sada procjenjuje da je "Kina opasno blizu krize devalvacije jer juan prijeti da probije donji dio svoje korpe valuta, uprkos masovnoj intervenciji centralne banke da odbrani devizni kurs."
Sve ovo izaziva sve mračnije raspoloženje među investitorima u inostranstvu. U poruci svojim klijentima, Kraljevska banka Škotske upravo je upozorila na "kataklizmičnu godinu" za svjetsku ekonomiju, predviđajući kolaps globalnog tržišta dionica do 20 posto i pozivajući investitore da "produ sve osim visokokvalitetnih obveznica", napominjući da su "u prepunoj sali izlazna vrata mala." Kreditni šef banke je dodao da je "Kina pokrenula veliku korekciju i da će pasti snježna gruda."
Prva na liniji vatre bit će tržišta u nastajanju koja su u prošloj deceniji uvučena u orbitu međunarodnog procvata robe potaknutog Kinezom. Usporavanje kineskog rasta i usporavanje robnog buma u protekle dvije godine izazvali su oštar pad cijena roba i kaskadni niz recesija širom svijeta u razvoju – posebno izražen u Brazilu i ostatku Latinske Amerike.
Ali dok će problemi nesumnjivo biti usredsređeni na tržišta u razvoju, SAD i Evropa neće biti pošteđene posledica. Londonski Siti je posebno ranjiv jer je njegov finansijski sektor izložen značajnoj izloženosti Kini, dok se Wall Street već suočava sa sopstvenom krizom u korporativnim otpadnim obveznicama, uglavnom energetskih kompanija koje sada propadaju kao rezultat pada cijene nafte.
Ukratko, sada su stvoreni svi uslovi za ponavljanje finansijske krize iz 2008. godine. Ovom scenariju sudnjeg dana nedavno je data dodatna težina u izvještaju Svjetske banke o globalnim ekonomskim izgledima za 2016., u kojem se upozorava na "savršenu oluju" usporavanja rasta na tržištima u nastajanju u zavjeri s novim stresom na globalnim finansijskim tržištima.
Obje dinamike će se intenzivirati odlukom Federalnih rezervi SAD-a da povuku svoj program monetarnih stimulacija i počnu povećavati kamatne stope po prvi put u skoro deset godina. Kraj jeftinih kredita povećat će troškove pozajmljivanja u razvijenom svijetu i svijetu u razvoju, šaljući efekat talasanja kroz svjetsku ekonomiju i stvarajući dalju volatilnost na tržištima korporativnih obveznica i obveznica tržišta u nastajanju.
Mogu li to onda biti rani potresi dugo očekivanog zemljotresa? Odgovor je u ovom trenutku samo za pretpostavku, ali ako se trendovi u protekle dvije sedmice nastave trenutnim tempom, svjetska ekonomija može zaista biti vrlo neravan. Uz malo loše sreće i daljih grešaka u politici, januarska previranja na tržištu mogu biti zapamćena kao početak dramatične treće faze globalne finansijske krize.
Jerome Roos je doktorski istraživač u oblasti međunarodne političke ekonomije na Evropskom univerzitetskom institutu i osnivački urednik časopisa ROAR.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Još jednom se pokazalo da kapitalizam ne radi. Igranje na berzi je sranje s tim da su jedini pobjednici oni koji je vode. Kockanje tuđim kapitalom je osnova za raison d’etre berzanskih mešetara i treba ga što prije okončati. To i kriminalno lihvarstvo je lažna ekonomija.