Sa ministrima finansija eurozone koji su se dogovorili u subotu kasno navečer da spasu pospješe španske banke u skladu sa 100 milijardi eura, korijen dugotrajne trogodišnje dužničke krize u Europi konačno je otkriven za ono što je oduvijek već i bio: finansijski sistem s dramatično prevelikom zaduženošću koji je divlje špekulirao nekretninama (u slučaju Irske i Španjolske) i državnim obveznicama (u slučaju Grčke i Portugala) bez obzira na moguće posljedice.
Kao što smo više puta tvrdili u protekloj godini, kriza eura nikada se nije odnosila na prekomjernu javnu potrošnju; ovo je bila bankarska kriza od samog početka. Ta stvarnost se sada na silu gura kući napaćenoj populaciji Evrope dok se 100 milijardi eura novca poreskih obveznika stavlja na kocku za „spasavanje“ posrnulog bankarskog sektora Španije. I dok španski narod pretrpjeti teret od dvije godine katastrofalnih mjera štednje, bankari koji su ih stavili u ovu zbrku i dalje bježe sa višemilionskim bonusima.
Sa 400.000 porodica koje su izgubile svoje domove od početka krize i sa svakim četvrtim Špancem (i više od jedne od dvije mlade osobe) sada bez posla, nema sumnje da prosječna populacija neizmjerno pati. Ranije ove godine, Caritas pronađeno da 22 posto španskih domaćinstava sada živi ispod granice siromaštva, dok je još 30 posto na rubu. Kako se radnička prava ukidaju, mreže socijalne zaštite rasturene, a javne službe sveopće sužene, šokantnih 11 miliona ljudi odjednom se nađe u opasnosti da zapadne u siromaštvo. Nemojte pogriješiti: ovo su brojke iz doba depresije.
U međuvremenu, dokaz je počelo da se stvara paralelno društvo unutar Španije gde zakoni fizike očigledno ne važe. Prošlog mjeseca, vlada je krenula u nacionalizaciju Bankije — koja je sama konglomerat propalih regionalnih štedionica (poznatih kao kutije) — po cijeni od 4.5 milijardi eura, a onda iznenada otkrio da je za nastavak rada potrebno još 19 milijardi eura. Iako je ovo više nego dvostruko veće od ukupnog smanjenja budžeta u obrazovanju i zdravstvu, ništa od toga nije spriječilo Bankiu da svom izvršnom direktoru Matíasu Amatu isplati 6.2 miliona eura za prijevremenu penziju, dok Bancaja, jedna od sedam članica Bankije kutije, očigledno još uvijek duguje svom izvršnom direktoru Aureliju Izquierdu loših 14 miliona eura.
Ova privatna ekstravagancija očigledno se nije dogodila odvojeno od korumpirane političke klase Španije. U jednom posebno ozloglašenom primjeru, Caja de Ahorros del Mediterraneo (CAM), pozajmila je 200 miliona eura vladi Valensije koja je ostala bez novca samo dva dana prije njenog kolapsa. Zanimljivo je da vladu Valensije kontroliše Partido Popular premijera Rajoya, koji je također kontrolirao većinu imenovanja odbora u CAM-u. Stoga ne čudi da to pokušava istražiti Bankia i drugi kutije "Blokirali su ih Narodna stranka u nacionalnom parlamentu i madridskoj regionalnoj skupštini." Vlada i banke su jedno te isto.
Ipak, uprkos ovoj očiglednoj korupciji, kronizmu i političkom dosluhu, Evropa je nepokolebljiva da spasi španske banke od utapanja. With grčki izbori koji dolazi za nedelju dana, čelnici EU strahuju da bi izbor Koalicije radikalne levice (SYRIZA), koja odbacuje uslove spasavanja EU-MMF-ECB, mogao dovesti do tržišne panike koja bi se brzo proširila na Španiju. Budući da je Španija u cjelini i prevelika da bi propala i prevelika da bi se spasila, čelnici EU se nadaju da će obuzdati krizu kroz djelomično spašavanje („bailout lite“) koje je usko fokusirano na posrnuli bankarski sektor Španije bez potrebe za reformama od strane španske vlade.
Iako ovo zvuči dobro u teoriji – EU neće nametati Španiju dalju štednju – to je odstupanje u istini. Ponovo se bankari izvlače sa ubistvom. "Ovo je dobra vijest za naš bankarski sistem", rekao je jedan finansijski stručnjak citirano kako se kaže u New York Times, “kao i činjenica da euro grupa ne nameće tako stroge uslove.” Španski ministar finansija De Guindos je obećao da će se „uslovi primenjivati na banke, a ne na špansko društvo“, ali pritom očigledno ignoriše činjenicu da (a) današnje izjava evrogrupe ne piše bilo koji opipljivi uslovi za banke; i (b) špansko društvovolja trpe uslove, iako na indirektan način.
Pogledajmo prvo (a). Koji će uslovi biti primijenjeni na španski bankarski sektor da dobije ovu pomoć? Neki komentatori s pravom ističu da će EU htjeti da se pobrine da iskorijeni dio neobuzdane korupcije i kronizma u ovom sektoru, ali šta zapravo može učiniti? Kao što je Financial Times važno podseća nas, ”smjernice [fonda za spasavanje] samo govore o poštovanju zakona EU koji regulišu državnu pomoć finansijskim institucijama i daju regulatorima više ovlasti u pogledu toga kako likvidirati propale banke.” Nema govora o druženju i demokratizaciji banaka, ograničavanju plata izvršne vlasti, progonu korumpiranih izvršnih direktora ili prekidu demokratskih procesa u sektoru.
Što se tiče (b), tu svakako volja biti uvjeti za špansko društvo, ali umjesto da ih direktno nameće EU, oni će biti nametnuti indirektno od strane finansijskih tržišta. Uzmite u obzir ovo: budući da fond za spašavanje EU ne može direktno prenositi novac privatnim bankama, spas od 100 milijardi eura će biti prebačen preko španskog fonda za restrukturiranje banaka. Kao takav, to će dodati još 10 posto omjeru državnog duga/BDP-a, što će zauzvrat dodatno pogoršati održivost duga zemlje koja se smanjuje. Prošle sedmice, Fitch je već snizio kreditni rejting Španije za tri stupnja. Dok sam spasavanje obezbeđuje zajam po kamatnim stopama ispod tržišnih, nagomilani dug samo će ga više skupo za Španiju da se zadužuje na međunarodnim tržištima u budućnosti.
To će, pak, zahtijevati još dublju štednju kako bi se držali samokažnjavajućih budžetskih ciljeva eurozone, a da se pritom ne riješi nijedan od osnovnih problema. Sve više privatnih gubitaka se prenosi na javni sektor (tj. prosječno stanovništvo), ali toksična imovina (tj. loše hipoteke) je i dalje u knjigama. Bez pronalaženja načina da spase špansko stanovništvo odozdo prema gore (tj. spašavanje vlasnika kuća za razliku od hipotekarnih zajmodavaca), mnogi milioni više neće platiti svoje kredite i samo će biti pitanje vremena kada će se džinovska Ponzi šema raspasti. Kao uticajni finansijski blog Zero Hedge istakao je ranije, Španija će ući u potpuni kolaps:
Do nedavno, caja sistem je bio praktično neregulisan… Do otprilike 2010-2011 nije bilo propisa o kreditima za ove banke (koje čine 50% svih španskih depozita). Nisu morali da otkrivaju odnos kredita i vrednosti, kvalitet kolaterala koji su uzeli za davanje kredita... ili bilo šta u tom smislu. Dakle, sa Španijom danas, imamo potpuno neregulisani bankarski sistem koji se nalazi na vrhu pola of sve Španske hipoteke nakon stambenog balona zbog kojeg ono što se dogodilo u SAD izgleda kao mala neravnina.
Dok Španija ide pravo ka provaliji, povlačeći sa sobom ostatak evrozone, 99 odsto je ponovo prinuđeno da plati za ekstravaganciju od 1 odsto - i potpuni kolaps svog sistema. Nakon objave o spašavanje Večeras su Puerta del Sol u Madridu i Plaça de Catalunya u Barseloni ponovo ispunjeni hiljadama ogorčen lupaju u lonce i tiganje od besa. „Nećemo platiti njihovu krizu“, skandirali su ljudi i „to nije spas, to je prevara!“. Još jednom, u pravu su. Ali ostaje da se vidi da li će neko poslušati...
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati