Korištenje električnih romobila ističe reizbor 24. listopada godine Predsjednik Tunisa Zine El Abidine Ben Ali, S CeausescuSličan rezultat od 94.49% jedva je bio zapažen u američkim medijima. Čak je i New York Times objavio samo kratka dojava AP-a na svojoj web stranici. U većini američkih medija, pretraga Nexisa otkriva, događaj je ocijenjen sa samo nekoliko redaka, ako ništa drugo. I ni u čemu od svega ovoga nije se spominjao ogroman broj političkih zatvorenika - 500, prema izvješće Human Rights Watcha u srpnju, 600 prema izvješću ovog tjedna u Le Monde - čami u užasnim uvjetima u Ben Alijevim zatvorima.
Prodorna reportaža na engleskom jeziku Libanonska dnevna zvijezda objasnio da su trik izbori bili oblik kazališta prvenstveno namijenjen zapadnjačkoj potrošnji:
“Kao što je rekao Moncef Marzouqi, jedan od najistaknutijih zagovornika demokracije u Tunisu koji je na čelu istinske (i nepriznate) oporbene stranke, Kongresa za Republiku (CPR): 'To je dobro postavljena predstava i otimanje demokratskog procesa usmjerena na davanje određenog aspekta zakonitosti diktaturi. Predsjednik postavlja one za koje želi da budu opozicija njegovoj vladi. I to je isti predsjednik koji mijenja Ustav kako bi imao svu moć.'”
Nedavni amandmani na taj ustav osmišljeni su kako bi Ben Ali bio doživotni predsjednik.
Sve prave oporbene stranke bojkotirale su lažne izbore - i tri kandidata za lutke Ben Alija koji su dopušteni na glasanju protiv njega, kako je istaknuo Star,
“Samo se očekuje da mu daju priliku da poboljša svoj imidž, posebno među svojim saveznicima u Europi i Sjedinjene Države. (Ironično, Washington DC izabrao je Tunis za domaćina jednog od svoja dva regionalna ureda Bliskoistočne inicijative za partnerstvo, usmjerena na promicanje političkih i gospodarskih reformi u arapskom svijetu.)”
Na pitanje o lažiranim izborima, Glasnogovornik američkog State Departmenta samo je promrmljao nekoliko beznačajnih fraza ističući da "prilike za političko sudjelovanje u ovom procesu nisu sve čemu smo se nadali." Predsjednik Ben Ali je, naravno, kritičan Američki i zapadnoeuropski saveznik u ratu protiv terorizma koji je žestoko slomio agitaciju islamističkih fundamentalista (koji bi također mogli izazvati gnušanje javnosti prema Ben Aliju i ugroziti njegov režim). Ne samo Washington, nego i Francuska i Italija (Tunis je bio kolonija i jedne i druge u prošlosti i tržište je za njihov izvoz) spremne su zatvoriti oči pred Ben Alijevim represijama temeljnih demokratskih prava sve dok on drži radikalnu Islamisti pod kontrolom. Colin Powell je zagrlio diktatora i najavio novu američku pomoć u posjetu prošlog prosinca, a predsjednik Bush raširenih ruku dočekao je Ben Alija u Bijeloj kući u veljači.
Pjenušavi pijesak tuniskih odmarališta na plažama pod strogim policijskim nadzorom čini ga turističkim rajem — više od 5 milijuna posjetitelja godišnje, uglavnom Europljana, čini zdrav udio u gospodarstvu zemlje. A od prošle godine, Europska unija je pokazala svoju zahvalnost za Ben Alijevu pomoć u ratu protiv terorizma tako što ju je učinila najvećim primateljem pomoći EU-a u južnom Sredozemlju.
No, dok se turisti igraju, a pomoć pritječe sa Zapada, nova knjiga objavljena u Parizu daje detaljan portret Ben Alijeve represije, korupcije i osobnog bogaćenja. “L'Europe et ses despotes modernes – Quand le soutien au modèle tunisien fait le jeu du terrorisme islamique”, u izdanju Les Editions de la Decouverte — i pozdravio Le Monde kao "neuporedive preciznosti" u portretu Ben Alijeve diktature, autor je Sihem Bensedrine (s Omarom Mestirom). Bensedrine je bila u zatvorima Ben Alija i bila je snažan glas demokratske opozicije kao urednica internetskog časopisa Kalima, Ali njene knjige su zabranjene u Tunisu.
U međuvremenu, mnogi od Ben Alijevih zatvorenika drže se u dugotrajnoj samici, u uvjetima koji su jednaki psihičkoj torturi, prema Izvješće Human Rights Watcha:
“Danas je između trideset i četrdeset zatvorenika, od kojih su većina vođe tuniskog islamističkog pokreta Nahdha, zatvoreno u malim samicama najmanje dvadeset tri sata dnevno. Neki od tih zatvorenika proveli su veći dio proteklih trinaest godina u izolaciji. Ostali su u izolaciji mjesecima, au mnogim slučajevima i više od godinu dana. Uz rijetke iznimke, čak i njihov kratki dnevni boravak “vani” i odlasci pod tuš odvijaju se daleko od drugih zatvorenika. Osim zatvorskih vlasti, njihov jedini izravni ljudski kontakt događa se tijekom kratkih posjeta obitelji. Čak i tada ne vide druge zatvorenike niti rodbinu drugih zatvorenika, već samo čuvare koji su smješteni u blizini, često hvatajući bilješke dok govore.”
Tko u Sjedinjenim Državama brine za te žrtve torture? Gotovo nitko, naravno. Na kraju krajeva, oni su samo babe... Ali američki saveznik Ben Ali izmišlja mučenike čiji progon će samo pomoći regrutatorima za islamističke terorističke bande nalaze plodno tlo za svoje argumente, kako to dokazuju Bensedrinova i Mestirina knjiga. A Tunis ostaje zaboravljena diktatura.
Doug Ireland, dugogodišnji radikalni novinar i medijski kritičar, vodi blog DIRELAND, gdje se ovaj članak pojavio 26. listopada 2004.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije