Impresivno plodna Sarah Schulman — avangardna spisateljica i dramatičarka, kao i povjesničarka, esejistica, scenaristica i radikalna aktivistica koja je više od dva desetljeća bila jedan od najvrijednijih kulturnih ukrasa i javnih intelektualaca queer svijeta — nedavno je otputovala u Palestinu i Izrael na susrete s LGBT aktivistima.
Sada je, inspirirana tim putovanjem, organizirala govorničku turneju palestinskih queer aktivista u SAD-u koja će uključivati nastup 10. veljače 2011. u CUNY Graduate Centeru u središtu Manhattana.
Schulman je za Gay City News razgovarala o turneji palestinskih queer osoba i svom putovanju u regiju iz Yaddoa, prestižne kolonije pisaca u Saratoga Springsu, gdje živi na temelju preporuke komisije svojih vršnjaka. (Od svog osnutka 1900. godine, stanovnici Yaddoa dobili su ukupno 64 Pulitzerove nagrade, 61 Nacionalnu nagradu za knjige, 27 MacArthurovih stipendija i Nobelovu nagradu za književnost.)
Tijekom svoje rezidencije u Yaddu, Schulman dovršava "The Gentrification of the Mind: Witness to a Lost Imagination", razmišljanje o utjecaju epidemije AIDS-a koje će objaviti University of California Press. Također piše izvješće u obliku knjige i meditaciju o svom putovanju u Palestinu.
Prošle jeseni, Schulman je objavio dvije nove knjige: “Ties that Bind: Familial Homophobia and Its Consequences”, koju su Gay City News pozdravile kao “jedan od najuzbudljivijih tekstova o oslobađanju homoseksualaca koji su se pojavili u posljednjih nekoliko godina” (vidi “Mora se reći,” 12.-25. studenog 2009.). U isto vrijeme objavila je i svoj deveti roman “Puka budućnost” (Arsenal), futurističku distopiju o gradu New Yorku u kojem je jedina preostala opcija za karijeru marketing.
Schulman je sa strepnjom pristupila svom posjetu Bliskom istoku.
“U studenom 2009. primila sam poziv da vodim govor na desetoj godišnjoj konferenciji o lezbijskim i gay studijama i queer teoriji na Sveučilištu u Tel Avivu,” rekla je Schulman ovom novinaru, a zatim se osvrnula na prosvjede usmjerene protiv izraelske okupacije Palestine, objasnila je, “ U to vrijeme jedva da sam bio svjestan pokreta sankcija. Bila sam počašćena što sam pozvana i namjeravala sam prihvatiti poziv, ali brojni su mi prijatelji predložili da se prvo obrazujem. Time je započeo dvomjesečni intenzivni proces učenja u kojem sam razgovarao s velikim brojem ljudi. Saznao sam da su Palestinci, duboko potlačeni narod, iskušavali nenasilnu strategiju razvijanja međunarodnih sankcija protiv izraelskih institucija koje sponzorira država kako bi stvorili promjene.”
Schulman je dodao: "Također sam saznao da postoji pokret izraelskih akademika pod nazivom 'Bojkotiraj me', koji traže međunarodnu podršku ovim sankcijama kako bi 'spasili Izrael od njega samog'. Otkrio sam da su oba ova stajališta vrlo uvjerljiva . Na moje iznenađenje, shvatio sam da moram odbiti poziv. Međutim, umjesto da ostanem kod kuće i ne radim ništa, odlučio sam otići u posjet solidarnosti, au ožujku i travnju 2010. govorio sam publici protiv okupacije u Izraelu i Palestini.”
Schulman je objasnio kako je John Greyson — otvoreno homoseksualni redatelj čiji filmovi uključuju “Ljiljane” iz 1996. i dokumentarac “Smokve” iz 2009. o južnoafričkoj aktivistici protiv AIDS-a Zackie Achmat, koji je osvojio nagradu Teddy za najbolji dokumentarac na Berlinskom filmskom festivalu — pomogao nju u njezinim naporima učenja.
“Kada sam odlučila odbiti izraelski poziv, bila sam jako zabrinuta da mogu okrenuti leđa LGBT događaju”, rekla je. “Dugo sam razgovarao s Johnom Greysonom, redateljem. Greyson se prethodno povukao s LGBT filmskog festivala u Tel Avivu nakon invazije na Gazu. Bio je vrlo strpljiv, ljubazan i podržavao me i moj dugi proces.”
Schulman je objasnila da je “s obzirom na raniju nekritičku podršku koju su mnogi ljevičari dali queer-neprijateljskim elementima u Nikaragvi i na Kubi,” bila “zabrinuta zbog razine priznavanja izraelskih organizatora bojkota kako queer podrške bojkotu tako i palestinskih queer osoba. Duga je to složena priča koju ne mogu sažeti, ali stvarno vjerujem da se ovaj odnos kreće u pozitivnom smjeru. Zasigurno ima kazališnih producenata u Americi koji su neprijateljskiji prema lezbijkama od nekih ljudi u PACBI-ju,” Palestinski akademski i kulturni bojkot Izraela.
Na svojim putovanjima, Schulman je rekla da je “postala svjesna dviju queer palestinskih zajednica. Postoji Aswat, lezbijska organizacija sa sjedištem u Haifi, i Al Qaws, osnovan 2007., koji čine LGBT Palestinci i imaju ogranke na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Tu su, naravno, i muslimani i kršćani Palestinci, a skupine također odražavaju ovo miješanje.”
Schulman je objasnio: “Palestinski queer aktivni su u Izraelu i na okupiranim teritorijima. Nisam stručnjak i ne želim ovdje pogriješiti, ali ljudi koje sam upoznao bili su izvrsni - i društveno i politički motivirani, zainteresirani za palestinsku politiku i queer politiku, te za njihovo spajanje u organsku cjelinu. Ono što sam osjećao je da je globalni LGBT pokret živa sila u svjetskoj realpolitici i da se posvuda presijeca s nacionalnim pitanjima. Posebno sjecište to dvoje u Izraelu i Palestini vrlo je važno i uzbudljivo.”
Na izraelskom dijelu svog putovanja, Schulman je rekla: “Aswat i izraelska feministička organizacija Eisha L’Eisha [žena ženi] susrele su se u Ženskom centru u Haifi i tamo sam se susrela s njima. Rekao bih da je bilo oko 40 ljudi. Imali smo mnogo toga zajedničkog, a moj razgovor je bio o maticama i zavrtnjima organiziranja. Naravno, izraelski queer-i su podijeljeni po nacionalističkim linijama, ali queer-ovi su također vidljivo previše zastupljeni u pokretu protiv okupacije u Izraelu.”
Schulman je naglasio kako su “antiokupatorski Izraelci u vrlo teškoj situaciji i trebaju našu podršku, posebno queer koji su dvostruko marginalizirani. Mislim da je ta zajednica nevjerojatna. Reći 'Bojkotiraj me' tako je teško. Kao Amerikanci znamo kako je to imati vladu koja čini ratne zločine.”
Pitanje obiteljske homofobije kojim se Schulman pozabavio u "Vezama koje povezuju" je, rekla je, ozbiljan problem i za palestinske i za izraelske queer osobe.
“Držala sam prezentacije o knjizi u Tel Avivu iu Ramallahu, a odgovori su bili identični, kao i svugdje gdje sam predstavljala ovaj materijal”, prisjetila se. “Upravo sam govorio o tome u Parizu prošlog mjeseca, u prostoriji ljudi koji su klimali.”
Zapravo, primijetio je Schulman, “čini se da je obiteljska homofobija uobičajeno iskustvo, na kontinuumu specifičnosti, posvuda. Unatoč svim različitim kulturnim konstrukcijama queernessa, jedna stvar koja je dosljedna u svakoj kulturi i zemlji je zabluda heteroseksualnih ljudi da je njihova seksualnost neutralna, prirodna, objektivna i bez vrijednosti. A to ima negativne posljedice na queere u svim uvjetima.”
S obzirom na njezinu dugu aktivističku karijeru - zapanjujuće je da nalazi vremena za to dok proizvodi tako vrijednu količinu pisanja - nije iznenađujuće da je Schulmanova reakcija na njezino putovanje bila organiziranje američke govorne turneje za palestinske queer aktiviste.
Da navedemo samo neke od njezinih aktivističkih iskaznica, suosnivala je New York Lezbijski i Gay eksperimentalni filmski festival, koji se sada zove MIX i održava se 24. godine; pridružila se ACT UP-u 1987. i provela pet godina organizirajući njegove prosvjede izravne akcije, s brojnim uhićenjima koja je zaslužna, uključujući i ono zbog okupacije kolodvora Grand Central tijekom Prvog zaljevskog rata u prosvjedu nazvanom "Novac za AIDS, a ne za rat"; sukreirala je projekt usmene povijesti ACT UP s Jimom Hubbardom, s kojim sada producira dugometražni dokumentarac, “Ujedinjeni u bijesu: Povijest ACT UP-a”; suosnivala grupu za izravnu akciju Lesbian Avengers 1992. i obišla Jug organizirajući ogranke; suosnivač militantne organizacije za pružanje usluga AIDS-u Housing Works; te je uhićen pet puta kao organizator pokušaja Irske organizacije lezbijki i homoseksualaca da marširaju u povorci za dan sv.
“Očito je da nema ljudskog lica za Palestinu u američkoj LGBT zajednici, a činjenica da postoje lezbijske i LGBT organizacije Palestinaca je uzbudljiva”, objasnila je. “Ljudi jedva čekaju čuti o životima ovih Palestinaca i upoznati ih. Turneja nije finalizirana, ali očekujem da će započeti u Minneapolisu 5. veljače, a zatim otići na kampus Sveučilišta Illinois u Chicagu 6. veljače, na Harvard Kennedy School 8. veljače, u CUNY City Graduate Center 10. veljače , Sveučilište u Pennsylvaniji 11. veljače i Arapski resursni centar u Bay Area na Valentinovo, 14. veljače. Također se jako nadamo da će Palestinci dobiti priliku govoriti na [Nacionalnoj radnoj skupini za homoseksualce i lezbijke] Stvaranje konferencije Promjena.”
Schulman je rekla da je se može kontaktirati putem njezine Facebook stranice za više informacija o turneji palestinskih queer-a po SAD-u. Otprilike četvrtina sredstava potrebnih za turneju je prikupljena, rekla je, a donacije će biti prihvaćene sa zahvalnošću.
Upitana što je najvrjednije što je naučila s putovanja u Palestinu i Izrael, Schulman je odgovorila: “Da je u redu bojati se, ali strah ne bi trebao kontrolirati moje postupke. Da uvijek trebam dobro razmisliti i čuvati se primljene mudrosti. Taj osjećaj straha ne znači da sam u opasnosti. Naposljetku, ta sumnja, kontradikcija i nijanse su ono gdje čovjek ponekad mora živjeti da bi napravio moralne odluke.”
Web stranica ASWAT-a, palestinske grupe queer žena, na engleskom jeziku je aswatgroup.org/engleski/. Web stranica Al Qawsa, palestinske LGBT grupe, na engleskom jeziku je alqaws.org/q/content/community-building. Web stranica Lesbian Avengers, čiji je suosnivač Schulman, je lesbianavengers.com/. Projekt usmene povijesti ACT UP, čiji je također suosnivač Schulman, nalazi se na actuporalhistory.org.
Douga Irelanda možete pronaći putem njegovog bloga DIRELAND na adresi http://direland.typepad.com/.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije