Proteklog vikenda, 20. travnja 2024., Zastupnički dom Kongresa SAD-a donio je zakon kojim se Ukrajini daje još 61 milijarda dolara pomoći. Mjera će brzo proći Senat i Biden će je potpisati u roku od nekoliko dana.
Sredstva će, međutim, malo utjecati na ishod rata na terenu jer se čini da je većina vojne opreme financirane sa 61 milijardom dolara već proizvedena i da je velik dio već isporučen. Možda neće biti više od 10 milijardi dolara u dodatnom novom oružju i opremi kao rezultat najnovijih 61 milijarde dolara koje je usvojio Kongres.
Podložno reviziji, prva izvješća o sastavu 61 milijarde dolara pokazuju da će 23.2 milijarde dolara otići za plaćanje američkim proizvođačima oružja za oružje koje je već proizvedeno i isporučeno Ukrajini. Dodatnih 13.8 milijardi dolara predviđeno je za zamjenu oružja iz američkih vojnih zaliha koje je proizvedeno iu procesu je isporuka—ali još nije—ili se dodatno oružje tek treba proizvesti. Raščlamba ovog posljednjeg iznosa od 13.8 dolara još nije jasna u prvim izvješćima. Moglo bi se velikodušno pretpostaviti da možda najviše 10 milijardi dolara predstavlja oružje koje još nije proizvedeno, dok 25-30 milijardi dolara predstavlja oružje koje je već otpremljeno u Ukrajinu ili je u trenutnom planu isporuke.
Ukupno, dakle, oružje koje je već isporučeno Ukrajini, čeka isporuku ili se tek treba proizvesti iznosi otprilike 37 milijardi dolara.
Ostatak od 61 milijarde dolara uključuje 7.8 milijardi dolara za financijsku pomoć Ukrajini za plaćanje plaća vladinih zaposlenika do 2024. Dodatnih 11.3 milijarde dolara za financiranje trenutnih operacija Pentagona u Ukrajini—što zvuči sumnjivo kao plaća za američke savjetnike, plaćenike, specijalce, i američke snage koje koriste opremu poput radara, naprednih raketnih sustava Patriot itd. na zemlji. Još 4.7 milijardi dolara je za razne troškove, što god to bilo.
Drugim riječima, samo 13.8 milijardi dolara od 61 milijarde dolara je za oružje koje Ukrajina još nema!
A tih 13.8 milijardi dolara je sve što će Ukrajina vjerojatno dobiti za financiranje novog oružja do kraja 2024.! Kao i 23 milijarde dolara koje su već u kinu, vjerojatno će biti spaljene za nekoliko tjedana ovog ljeta nakon što nadolazeća velika ruska ofenziva – najveća u ratu – bude pokrenuta krajem svibnja ili početkom lipnja. Dakle, što SAD čini kako bi nastavio financirati ukrajinsko gospodarstvo, vladu i vojne napore ove jeseni i nakon toga?
Drugim riječima, kakva je strategija Bidena/NATO-a za pomoć Ukrajini, vojno i ekonomski, nakon što je potrošeno 37 milijardi dolara do kraja ovog ljeta? Odakle novac?
Da bismo razumjeli kako SAD/NATO planiraju financirati kasniju proizvodnju oružja za Ukrajinu krajem 2024. i početkom 2025., moramo uzeti u obzir ne samo račun od 61 milijardu dolara, već i drugi zakon koji je Kongres također usvojio prošlog vikenda, a kojemu nije posvećena velika pozornost u glavnim medijima.
Taj drugi zakon mogao bi potencijalno osigurati do 300 milijardi dolara za Ukrajinu od SAD-a i njegovih saveznika G7, posebno NATO saveznika u Europi gdje se navodno 260 od 300 milijardi dolara nalazi u bankama eurozone.
Biden/SAD kratkoročna strategija 2024
61 milijarda dolara očito je samo privremena mjera da se ukrajinska vojska i vlada financiraju tijekom ljeta. Osim toga, šira Bidenova strategija je održati Ukrajinu na životu do nakon američkih izbora u studenom. Uz 61 milijardu dolara—za koje se SAD nadaju da će Ukrajina uspjeti proći kroz američke izbore u studenom (ali vjerojatno neće)—američka strategija uključuje natjerati Ruse da pristanu započeti neku vrstu pregovora. SAD će potom iskoristiti rasprave kako bi podigli zahtjev za zamrzavanjem vojnih operacija s obje strane dok traju pregovori. Ali Bidenova strategija 'zamrzni i pregovaraj' mrtva je po dolasku, budući da je Rusima sasvim jasno da se u osnovi radi o 'kupovanju vremena' od strane SAD-a i NATO-a, a Rusiju je već izigrala ta strategija. Kao što popularna američka izreka kaže: „prevari me jednom, sram te bilo; prevari me dva puta, sram me bilo”.
Rusi su već nasjeli na taj 'hajdemo obustaviti borbe i pregovarački trik' sa sporazumom Minsk II još 2015-16. Tada je pristao zaustaviti vojne operacije u Donbasu, ali su NATO i ukrajinska vlada iskoristili sporazum iz Minska kao paravan za obnovu ukrajinske vojne sile koju su nakon toga upotrijebili za napad na provincije Donbasa. Europski čelnici Angela Merkel iz Njemačke i Francois Holland iz Francuske nakon toga su javno priznali 2022. da je Minsk II bio samo "kupovina vremena".
Rusi su ponovno bili na sličan način isprdani na mirovnim raspravama u Istanbulu održanim u travnju 2022. NATO ih je zamolio da pokažu dobru vjeru u pregovorima tako što će povući svoje snage iz okolice Kijeva, što su i učinili. Pregovore je zatim prekinuo Zelenski, na snažnu preporuku NATO-a, a Ukrajina je pokrenula ofenzivu goneći Ruse koji se povlače sve do granica Donbasa.
Stoga je vrlo malo vjerojatno da će Rusija treći put pasti na zahtjev Bidena/NATO-a da 'zamrzne' vojne operacije i ponovno pregovara.
Biden možda želi još jednom 'kupiti vrijeme', ali ta je ruka odigrana već dvaput i Rusija će Zapadu (biti) reći da nisu zainteresirani za kupnju bilo čega od Zapada i njezin 'novac' više nema vrijednost.
Volte lice govornika Johnsona
Usvajanje privremene granice od 61 milijarde dolara za Ukrajinu od strane Zastupničkog doma američkog Kongresa rezultat je toga što je predsjedavajući Zastupničkog doma, Johnson, napravio okolo lice i dopustio glasovanje u Zastupničkom domu nakon što je rekao da neće tjednima. Bilo je mnogo nagađanja u američkim glavnim medijima o tome zašto je Johnson promijenio svoje stajalište i dopustio prijedlog zakona o pomoći Ukrajini na glasovanje u Zastupničkom domu. Međutim, nije teško razumjeti zašto je promijenio svoje stajalište.
Posljednjih tjedana došlo je do intenzivnog lobiranja iza kulisa američkih tvrtki za oružje s ključnim predsjednicima republikanskih odbora u Zastupničkom domu. Na kraju krajeva, radilo se o najmanje 37 milijardi dolara isplata za oružje - već isporučeno i koje će biti isporučeno. Nije mala svota čak ni za superprofitabilne tvrtke poput Lockheeda, Raytheona i sličnih. Priča se da je korporativno lobiranje imalo željeni učinak na republikanske predsjedavajuće odbore u Zastupničkom domu, koji su zatim izvršili pritisak na Johnsona da dopusti glasovanje u zastupničkom domu. Konačno glasovanje u Zastupničkom domu bilo je s 310 prema 111 s 210 demokrata koji su se pridružili 100 republikanaca kako bi usvojili mjeru—što otkriva da je temeljna potpora američkom vojno-industrijskom kompleksu u Zastupničkom domu najmanje tri četvrtine (američki Senat vjerojatno čak i veći ).
Dakle, glasovanje je bilo rezultat 'parlamentarnog manevra' u kojem su svi demokrati prešli da podrže republikanskog predsjednika Zastupničkog doma (koji je de facto na trenutak promijenio stranku). Pridružila mu se manjina republikanaca. Tanka većina republikanaca usprotivila se toj mjeri. Njihovo protivljenje ostaje. Stoga je vrlo malo vjerojatno da će Kongres izdvojiti više sredstava za Ukrajinu do kraja ove godine – čak i kada 61 milijarda dolara za oružje i ukrajinsku vladu ponestane do ovog kasnog ljeta.
Dakle, što će se dogoditi ako i kada se 61 milijarda dolara potroši puno prije izbora u studenom?
Mogući odgovor na to pitanje leži u donošenju druge mjere financiranja Ukrajine prošlog vikenda. 61 milijarda dolara nije bila najvažnija zakonodavna akcija u američkom Zastupničkom domu. Iako je većina medijskih komentara bila o tom zakonu o pomoći Ukrajini, jedva da je bilo što rečeno u glavnim medijima o drugom zakonu koji je Zastupnički dom također usvojio tijekom vikenda. Ova druga mjera ima veće strateške implikacije za globalne interese SAD-a od 37 milijardi dolara stvarnih isporuka oružja Ukrajini. Ova druga mjera je HR 8038, račun od 184 stranice pogrešno je nazvan '21st Century Peace Through Strength Act' što je predstavljalo još jedan paket (16th?) američkih sankcija.
Prijenos ruske imovine od 300 milijardi dolara u Ukrajinu
Prvi odjeljak zakona dogovara proceduru za SAD da prisili prodaju kineske tvrtke, Tik Tok, konzorciju američkih financijskih investitora, navodno predvođenih bivšim američkim ministrom financija pod Trumpom, Steveom Mnuchinom. Ovo je dio sve većeg popisa sankcija Kini. Također su sankcionirane kineske kupovine iranske nafte, kao i niz dodatnih sankcija samom Iranu. Ipak, najznačajnija mjera odnosila se na sankcije Rusiji.
Korištenje električnih romobila ističe 21st Century Peace Through Strength Act poziva SAD da prenese svoj udio od 5 milijardi dolara od 300 milijardi dolara zaplijenjene ruske imovine u zapadnim bankama koja je zamrznuta 2022. na početku rata u Ukrajini. Njime se osigurava postupak predaje 5 milijardi dolara Ukrajini za daljnje financiranje njezinih ratnih napora! O ovom potezu šuška se i raspravlja u SAD-u i Europi otkako je imovina zaplijenjena prije dvije godine. Ali sada je proces stvarnog prijenosa zaplijenjenih sredstava u Ukrajinu započeo usvajanjem ovog drugog zakona u Zastupničkom domu SAD-a.
Udio SAD-a od 5 milijardi dolara u američkim bankama samo je kap u čaši od 300 milijardi dolara. Rusija bi vjerojatno mogla manje mariti za to, odnosno puku 'pogrešku zaokruživanja' svojih ukupnih prihoda od prodaje nafte, plina i drugih roba. Ali Europa drži 260 od 300 milijardi dolara, prema predsjednici Europske središnje banke, Christine LaGarde. Uredan iznos za koji je Rusija zaprijetila da će se osvetiti Europi ako EU slijedi primjer SAD-a/Bidena i također počne prebacivati svojih 260 milijardi dolara Ukrajini.
Američki račun je vrlo jasan da je prijenos američkih 5 milijardi dolara neizbježan. Zakon zahtijeva od Bidenove administracije da uspostavi 'ukrajinski obrambeni fond' u koji će biti položeno 5 milijardi američkih dolara. Ako dijelovi od 5 milijardi dolara nisu u obliku likvidne imovine, predsjednik SAD-a je dodatno ovlašten zakonom da likvidira tu imovinu i također položi prihode u fond. Dakle, zapljena i prijenos 5 milijardi dolara u Ukrajinu je gotova stvar. A kada se to dogodi, napravit će se pravni presedan koji bi Europa mogla iskoristiti da slijedi i prenese svojih 260 milijardi dolara.
Može se očekivati da će SAD snažno pritisnuti Europu da to učini. Biden je nadalje ovlašten zakonom da 'pregovara' s Europom i drugim G7 partnerima kako bi ih uvjerio da učine isto—tj. da zaplijene njihov udio od 300 milijardi dolara, likvidiraju i zatim prebace gotovinu u američki 'Ukrajinski obrambeni fond'. A do danas su SAD uspjele 'uvjeriti' Europu—putem svoje kontrole nad NATO-om i utjecaja na europsko gospodarstvo i krovne političke elite u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu—da slijedi američku politiku bez previše otpora. Europa posljednjih desetljeća brzo postaje gospodarska satrapija i politička ovisnost SAD-a, više nego voljna savijati se u bilo kojem smjeru politike koji SAD želi.
Jasno je da je zapljena i redistribucija Ukrajini 300 milijardi dolara preko Ukrajinskog obrambenog fonda sredstvo pomoću kojeg SAD/NATO dugoročno planiraju nastaviti financirati ukrajinski rat nakon što 61 milijarda dolara istekne negdje 2024.; a svakako 2025. i kasnije. Jer SAD nema namjeru okončati svoj posrednički rat koji vodi NATO u Ukrajini u skorije vrijeme. Samo nastoji 'kupiti vrijeme' u međuvremenu prije izbora u studenom.
Jer većina obiju stranaka u SAD-u – demokratska i republikanska – ujedinjene su oko nastavka rata. Bit će malo važno tko će osvojiti predsjedništvo ili koja stranka ima većinu u Kongresu nakon studenog. Političke elite s obje strane prolaza u Kongresu ujedinjene su u vođenju rata u Ukrajini – baš kao što su ujedinjene u nastavku financiranja Izraela, kao i u nastavku američkog ekonomskog rata s Kinom koji se neprestano širi. U samo proteklom tjednu očito je da će uskoro stići nove američke sankcije Kini, uključujući moguće najave financijskih sankcija Kini po prvi put nakon posljednjeg posjeta američkog državnog tajnika, Blinkena.
Propale ruske sankcije: prošlost i budućnost
Geopolitički ciljevi SAD-a i njegova predanost nastavku svoja tri rata rezultiraju nenamjernim, negativnim učincima na gospodarstva SAD-a i njegovih G7 saveznika, posebice Njemačke. Ali te iste sankcije nisu imale nikakav negativan utjecaj na rusko gospodarstvo.
Nedavno odobreni prijenos američkog udjela od 5 milijardi dolara od ruskih 300 milijardi dolara ubrzat će negativne posljedice, posebno za Europu ako potonja slijedi američki primjer i svoj udio od 260 milijardi dolara podijeli Ukrajini, što će na kraju i učiniti.
Kao što je predsjednica EBC-a, Lagarde, rekla misleći na američki plan i zakonodavstvo: "To treba pažljivo razmotriti". Politički čelnici Ujedinjenog Kraljevstva već javno zagovaraju konfiskaciju i prijenos ruske imovine vrijedne 260 milijardi dolara u Europi u Ukrajinu. Europa posljednjih godina ima jaku povijest kapitulacije pred američkom ekonomskom politikom i zahtjevima. Ni ovoga puta neće biti drugačije.
Ako se Europa pridruži SAD-u u prijenosu svog udjela od 260 milijardi dolara ruske imovine u europskim bankama (od kojih je većina u Belgiji), gotovo je sigurno da će Rusija odgovoriti slično i zaplijeniti barem jednaku količinu europske imovine koja se još nalazi u Rusiji. Nedavno je to službeno rekao i ruski parlament.
Dio dosadašnjih sankcija G7/NATO-a uključivao je prisiljavanje zapadnih tvrtki u Rusiji da likvidiraju i napuste Rusiju. Neki su to učinili. Ali mnogi nisu. Odgovor Rusije bio je organiziranje prijenosa imovine onih tvrtki iz EU-a koje su otišle ruskim tvrtkama. To je zapravo potaknulo rusko gospodarstvo. To je rezultiralo subvencijama ruske vlade — a time i državnom potrošnjom — ruskim tvrtkama koje su preuzele imovinu, kao i dodatnim ulaganjima tih kompanija nakon što su kupile imovinu kompanija koje su napustile EU.
Ukratko, mjere zapadnih sankcija kojima se vrši pritisak na zapadne tvrtke da napuste Rusiju imale su povratne rezultate svojim predviđenim rezultatom smanjenja potrošnje ruske vlade i poslovnih ulaganja.
Nasuprot tome, petnaestak paketa sankcija SAD-a/NATO-a do danas imalo je malo, ako ikakvog, utjecaja na rusko gospodarstvo od početka rata u veljači 2022. Da navedemo samo neke od učinaka ključnih ekonomskih pokazatelja Rusije pod režim sankcija: (Napomena: svi sljedeći podaci su iz američkog globalnog istraživačkog izvora https://tradingeconomics.com ):
Rusiji BDP u posljednjih šest mjeseci porasla između 4.9% (3rd kvartal 2023.) na 5.5% (4th četvrtina). ruski PMI statistike pokazuju snažnu ekspanziju i za proizvodnju i za usluge tijekom istog razdoblja, dok se u većini velikih europskih gospodarstava oba PMI pokazatelja smanjuju. Plaća rast u Rusiji tijekom šest mjeseci iznosio je prosječno 8.5% za oba tromjesečja (dok je u SAD-u manje od pola, au Njemačkoj manje od 1%). ruski državni prihodi porastao s otprilike 5 bilijuna rubalja u trećem tromjesečju na 8.7 bilijuna u 4.th. Vojni izdaci porasli su sa 69.5 milijardi dolara (dolara) na 86.3 milijarde dolara. Potrošačko trošenje je na rekordnim razinama u posljednjem kvartalu. ruski dug kućanstva kao postotak BDP-a ostaje stabilan na oko 22% (dok je u SAD-u 62.5%). Sirova nafta proizvodne i opće izvoz nastavljaju postojano rasti. Benzin ostaje na 60 centi po litri (u SAD-u pet-šest puta više, au Europi više od deset puta). i Stopa nezaposlenosti u Rusiji ostaje stabilan na 2.9% (dok je u SAD-u i Europi za četvrtinu do pola viši). Kamatne stope i inflacija su više u Rusiji, ali to predstavlja gospodarstvo koje radi na svim ekonomskim cilindrima i nije nužno negativno.
Ukratko, teško je pronaći samo jednu statistiku koja pokazuje da je režim sankcija SAD/NATO-a u posljednje dvije godine negativno utjecao na rusko gospodarstvo. Štoviše, može se čak iznijeti argument da su sankcije potaknule rusko gospodarstvo, a ne potkopale ga.
Najnovija sankcija u obliku prijenosa SAD-a i G7 300 milijardi dolara zaplijenjene ruske imovine u zapadnim bankama gotovo će sigurno imati sličan učinak na rusko gospodarstvo. Naime, raspodjela 300 milijardi dolara rezultirat će zapljenom ruske vlade najmanje ekvivalentne imovine europskih kompanija koja se još nalazi u Rusiji. A to će osigurati financiranje za daljnje trošenje državnih subvencija u korist ruskih tvrtki, nakon čega će uslijediti više privatnih ulaganja.
Puca li američko carstvo samome sebi u nogu?
Ali postoji još veća posljedica nakon očajničkog čina SAD-a i Europe da prenesu 300 milijardi dolara ruske imovine u zapadnim bankama u Ukrajinu.
Zapadni bankari, kreatori ekonomske politike i mnogi ekonomisti upozoravali su protiv zapljene i prijenosa 300 milijardi dolara. Čelnici američkih i drugih središnjih banaka, izvršni direktori velikih komercijalnih banaka, pa čak i glavni ekonomisti poput Shillera s Yalea neprestano su javno upozoravali da će prijenos imovine ozbiljno potkopati vjeru u američki dolarski sustav koji je okosnica američkog globalnog gospodarskog carstva.
Koje će zemlje na globalnom jugu sada htjeti staviti (ili ostaviti) svoju imovinu u zapadne banke, posebno u Europi, ako misle da imovina može biti zaplijenjena ako se ne slažu s politikom koju promovira carstvo? Jasno je da su SAD sada počele nametati 'sekundarne' sankcije zemljama koje se ne pridržavaju primarnih sankcija Rusiji. Hoće li SAD također zaplijeniti imovinu ovih 'sekundarnih' zemalja sada u zapadnim bankama ako se ne slože s odbijanjem trgovine s Rusijom? A što je s Kinom, budući da je SAD sada počeo širiti svoje sankcije — primarne i sekundarne — i na tu zemlju? Pripazite na financijske sankcije bez presedana Kini koje bi mogle uslijediti nakon Blinkenova posjeta Kini ovog tjedna.
SAD ne shvaćaju da ovo nisu 1980-e. Globalni jug se posljednjih desetljeća snažno razvio. Oni inzistiraju na većoj neovisnosti i većem utjecaju na pravila carstva—bez čega će jednostavno otići sada kada se počinje pojavljivati alternativa u širenju zemalja BRICS-a.
Nedavno proširen na 10 članica (od kojih su sve na Bliskom istoku i veliki proizvođači nafte), ne manje od 34 druge zemlje sada su podnijele peticiju za pridruživanje BRICS-u. Nadalje, izvješćuje se da će na sljedećoj konferenciji BRICS-a krajem 2024. biti najavljen 'alternativni globalni financijski okvir'! To će vjerojatno uključivati neki alternativni valutni aranžman kao i alternativni međunarodni sustav plaćanja koji će zamijeniti američki SWIFT sustav (pomoću kojeg SAD preko svojih banaka može vidjeti tko krši njegove sankcije). Vjerojatno će doći nešto što će zamijeniti MMF kojim upravljaju SAD kako bi se osigurala stabilnost valute i širenje kineskog Pojasa i puta kao alternative Svjetskoj banci kojom upravljaju SAD. (Možda je to prava tema Blinkenova predstojećeg posjeta Kini?)
Ukratko, američki globalni ekonomski imperij ulazi u svoje najnestabilnije razdoblje. Pa ipak, američka politika je ubrzati alternative tome zapljenom i prijenosom sredstava u Ukrajinu za nastavak rata! Povratni udarac od zapljene i prijenosa pokazat će se značajnim, kako za američke tako i za europske interese. To će dosadašnji otpor američkim sankcijama učiniti blijedim u usporedbi.
Kako srušiti Carstvo!
Povijest će pokazati da su američki geopolitički ciljevi i strategije u 21st stoljeća bili su najveći pojedinačni uzrok pada američke globalne ekonomske hegemonije u posljednjih četvrt stoljeća. Velik dio tih ciljeva i strategija djelo je ekonomski najignorantnijeg vanjskopolitičkog tima u povijesti SAD-a, koji se općenito naziva neokonzervativcima.
Zapljena i prijenos 300 milijardi dolara mogao bi pružiti način za nastavak financiranja Ukrajine u posredničkom ratu SAD-a i NATO-a protiv Rusije do 2024. i kasnije. No tajming ne može biti gori za imperijalne interese SAD-a i Europe, koji dolazi uoči povijesne BRICS konferencije kasnije ove godine. Očajnički čin zapljene i prijenosa samo će uvjeriti više zemalja globalnog Juga da potraže drugu neovisniju alternativu pridruživanjem BRICS-u ili sve većom trgovinom s tim blokom.
Povijest pokazuje da carstva u konačnici počivaju na ekonomskim temeljima. I oni se urušavaju kada ti temeljni ekonomski temelji puknu i zatim se uruše.
Dugoročnija posljedica transfera od 300 milijardi dolara i izlaska globalnog Juga iz američkog imperija može biti samo smanjenje upotrebe američkog dolara u globalnim transakcijama i kao rezervne valute. To pokreće niz događaja koji zauzvrat potkopavaju domaće gospodarstvo SAD-a: Manja potražnja za dolarom rezultira padom vrijednosti dolara. To znači manje recikliranja dolara natrag u SAD, što rezultira manjim kupnjama američkih državnih obveznica od Federalnih rezervi, što će zauzvrat zahtijevati da Fed podigne dugoročne kamatne stope u godinama koje dolaze kako bi pokrio rastuće deficite američkog proračuna. Sve će se to dogoditi s intenziviranjem fiskalne krize američke države koja se već ubrzano pogoršava
Drugim riječima, povratni udarac američkom gospodarstvu zbog opadanja američke globalne hegemonije — pogoršan sankcijama općenito i zapljenom imovine zemalja poput Rusije posebno — gotovo je izvjestan u dugom roku, baš kao što će biti i za europsko gospodarstvo u još većem razdoblju. neposredni rok.
Ali takva je ekonomska kratkovidnost američkih neokonzervativaca i nesposobnog vodstva političke elite u obje stranke u SAD-u posljednjih godina. Kako kaže ona druga američka izreka: 'Pronašli smo neprijatelja, a oni su mi!'
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije