Danas je američki Senat zauvijek zatvorio Zakon o glasačkim pravima, glasajući 48-52. Nakon što su prošli mjesec dali 'deep six' Bidenovom zakonu Build Back Better, demokratski senatori Manchin & Sinema također su dali veliki udar za pravo glasa. Oba prijeko potrebna računa sada su DOA!
Na svojoj večerašnjoj tiskovnoj konferenciji predsjednik Biden udario je Bernieja Sandersa umjesto Manchin-Sineme, otkrivajući da je spin demokratske stranke za prikrivanje dvaju povijesnih poraza već počeo; Taj spin i nove poruke okrivljuju Sandersa, progresivce i takozvanu 'ljevicu' demokratske stranke za Bidenov debakl umjesto da se svaljuje krivnja tamo gdje joj je i mjesto: s onim korporativnim interesima i lobistima koji su iza kulisa mjesecima bili potpora Manchinu i Sinemi.
Bidenove primjedbe o Sandersu ("Ja nisam Bernie Sanders, ja nisam socijalist") sada će otvoriti vrata krešendu komentara 'ja također' od strane demokratskih političara, operativaca, medijskih stručnjaka koji govore i drugih oportunista koji će ponoviti tvrdnju da je stranka otišla 'previše ulijevo' predlažući Build Back Better i pravo glasa. To će biti mantra korporativnog krila u stranci koji će sada preuzeti daljnju kontrolu nad zakonskim prijedlozima i drugim inicijativama. Demokrati će se sada pomaknuti još više udesno. Njihov će jedini prijedlog biti 'glasajte za više nas u studenom i onda ćemo obaviti posao'.
Ovaj povijesni neuspjeh demokrata da se suoče s gospodarskom i političkom krizom s kojom se zemlja suočava bio je predvidljiv još u predizborima 2020. Prisjetite se Bidenove tvrdnje u to vrijeme da samo on može 'obaviti posao' stvaranjem saveza s republikancima kako bi donijeti zakone. Povijest sada pokazuje kakva je to farsa bila. Bila je to stara Obamina dvostranačka strategija koja je potpuno propala pod Obamom, uskrsnula tijekom Bidenovih izbora i još jednom propala tijekom Bidenove prve godine na dužnosti.
Biden je pokazao da ne može skupiti ni 50 glasova vlastite stranke. Ova činjenica već nije promakla američkom biračkom tijelu. Farsa predizbornog obećanja da on može obaviti posao (dok Bernie nije mogao) nije promakla američkom narodu godinu dana kasnije. Bidenov rejting pao je na 33% i dalje će padati jer inflacija nastavi smanjivati plaće, Covid nastavlja teći svojim tokom, a Fed sada brzo podiže kamatne stope koje će usporiti realnu ekonomiju 2022. i izazvati nestabilnost financijskih tržišta.
To nije jedina posljedica Bidenovog potpunog neuspjeha da ispuni ono što je obećao tijekom predizbora.
Visok je rizik da će se Biden i demokrati sada gurnuti u sukob s Rusijom oko Ukrajine. Pravi problem je očita odlučnost Rusije da ne dopusti NATO-u da stekne uporište u svom dvorištu. Rusija želi jamstva da se to neće dogoditi. Demokrati i vanjskopolitička elita SAD-a neće mu to dati. Ali Rusija neće pustiti Ukrajinu da ide u NATO bez ikakve šanse – nakon što je izgubila 20 milijuna ljudi braneći Ukrajinu od nacista – i nakon što je SAD potaknuo Gruziju da je napadne još u Bushovim godinama. Američki politički savjetnici – uglavnom civilni akademici i intelektualci – čini se da ne razumiju gdje se Ukrajina uklapa u rusku povijesnu psihu. Izgledi su veći čak i od toga da će Biden, demokrati i američka elita gurnuti predaleko u sukob i isprovocirati invaziju. S dva velika zakonodavna poraza Bidena i demokrata sada u republikansko-korporacijskoj torbi, a društveni i politički uvjeti se pogoršavaju, povijesna pogrešna procjena vanjske politike postaje sve stvarnija.
Čak je moguće da američki kapitalisti i elite možda žele rusku invaziju. To bi mogao biti jedini način da se Europska unija u potpunosti vrati u okrilje SAD-a i NATO-a, iz kojeg su njezini dijelovi odlutali posljednjih godina, a da ne spominjemo da Njemačka odustane od ruskog plinovoda i umjesto toga kupuje uvozne američke proizvođače prirodno plin. Situacija u Ukrajini je zastrašujuća, budući da obje strane mogu imati neovisne motive da do invazije dođe.
Povijest bi još mogla pokazati da bi Bidenova politika držanja rubova u vanjskim poslovima mogla dokazati analogiju Bidenovoj neuspješnoj domaćoj politici dvostranačja.
U međuvremenu, unutar zemlje kriza američke demokracije brzo eskalira.
Prije godinu dana vidjeli smo kako su ga Trump i njegovo krilo kapitalista namjeravali eliminirati sve osim imena – i gotovo uspjeli. Ahilova peta izbornog kolegija bila je svima očigledna: Trumpov plan je bio jednostavno zaobići birače koji nisu glasali za njega. To se trebalo postići tako da pro-Trump guverneri jednostavno imenuju i pošalju u Washington pro-Trumpove alternativne birače po vlastitom izboru; ili pak da ne podrže rezultate u svojim državama i ne pošalju bilo kakvu izbornu delegaciju. Potpredsjednik Pence tada je trebao priznati, kada je prebrojavanje obavljeno 6. siječnja 2021., da je bilo sporova u ključnim državama oko toga koje je izaslanstvo službeno i stoga se nijedno izaslanstvo ne bi trebalo računati. Zatim bi se prebrojali elektori preostalih saveznih država i ishod bi se izračunao u korist Trumpa. To je očito bio plan da se zaobiđe i ta nedemokratska institucija samog izbornog kolegija. Međutim, Pence nije igrao loptu. No može li itko sumnjati da, s republikanskom većinom i u Zastupničkom domu i u Senatu, taj Pence ne bi odustao? I sljedeći put, 2024., republikanci će imati većinu u oba doma Kongresa.
Postoji još jedan alternativni scenarij koji bi se mogao odigrati 2024. godine. Ako su neka izborna izaslanstva u pitanju, a guverneri crvenih država odbiju ih poslati u Washington 6. siječnja 2025., tada bi odluku o predsjedniku mogao donijeti sam Zastupnički dom SAD-a. Prema Ustavu, svaka bi država imala jedan glas. A ako većinu čine crvene države, što će gotovo sigurno biti, tada bi jednostavno većina crvenih država mogla glasovati da ne zasjedne narodno izabrani predsjednik.
Neka kombinacija ovih scenarija sasvim je moguća do 2024.
Od prije godinu dana procesuiranje kapitolskih izgrednika ide puževom brzinom. Neće doći do zaključka do izbora u sredini mandata koji dolazi u studenom, nakon čega je 99% sigurno da će republikanci osvojiti Zastupnički dom i staviti ga u donju ladicu negdje u podrumu Capitola. Moći će pobijediti i to ne samo zato što su Biden i demokrati bili previše plašljivi i nisu uspjeli razviti strategiju za promicanje zakona; ne samo zbog bijesne inflacije koja razara prihode radnika; nego zato što je i ta druga fronta napada na demokraciju uspijevala.
Ta druga fronta je odgovarajući napad koji je u tijeku na američku demokraciju na državnoj razini, koncentriran u otprilike dva tuceta državnih zakonodavnih tijela kojima dominiraju republikanci.
Zajedno ova dva napada predstavljaju politički pokret 'dvostrukih klješta': u 'crvenim državama' kojima upravljaju republikanci/Trump doneseno je najmanje 20 zakona protiv glasanja, a još stotine su na čekanju. To ide naprijed, dok se zakoni o glasačkim pravima zaustavljaju na nacionalnoj razini.
Biden pokušava zaokružiti poraz Prava glasa, govoreći da će se nastaviti boriti. Ali boriti se 'kako'? Nikada ne govori koja je sada njegova sljedeća strategija da postigne ono što do danas nije mogao postići molbama Manchinima, Sinemasu i McConnellu. To je zato što nema strategiju. Njegovu neuspješnu strategiju dvostranačja zamijenila je nikakva strategija osim razgovora o tome kako ne odustaje.
Ne samo da demokracija neće uspjeti ići naprijed, sada su Zakoni o pravima glasanja DOA, nego će demokracija u Americi kliziti još više unatrag kako se represija glasanja na državnoj razini ubrzava. Još dugoročniji trend koji prati potiskivanje glasača je, naravno, manipuliranje. Ovo posljednje potvrdio je Vrhovni sud u raznim odlukama tijekom prošlog desetljeća.
Gerrymandering plus suzbijanje glasača na državnoj razini je 'druga fronta' ubijanja glasačkih prava od strane američkog Senata na nacionalnoj razini. Dodajte odugovlačenje u istragama od 6. siječnja 2021. i Vrhovni sud koji će nastaviti podržavati sve gore navedeno, i dobit ćete otrovni politički napitak koji loše sluti američkoj demokraciji u kratkom i srednjem roku.
Ubacite u mješavinu rastući potencijal za sukob u Ukrajini i raste rizik da antidemokratske snage ubrzaju svoje napore dok je američka javnost ometena još jednom vanjskopolitičkom vojnom avanturom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije