Korporacijski mediji posljednjih su dana bili zaokupljeni oživljavanjem i ponovnim izvješćivanjem o sporazumu koji je prije nekoliko tjedana dogovorila Janet Yellen, američka ministrica financija, kako bi 100+ drugih nacija potpisalo i uvelo globalni korporativni alternativni porez od 15% u svojim zemljama.
Ali zašto mejnstrim mediji sada to ponovno pominju? Je li to ublažiti udarac Bidenovog povlačenja njegovog prijedloga o povećanju korporativnih poreza u SAD-u s Trumpovih 21% na 26%? (Bilo je 35% prije Trumpa)? Ili postoji još nešto što objašnjava zašto mediji objavljuju priču o globalnom porezu staru već tjednima?
Globalni potpis na Bidenov minimalni globalni porez od 15%, najavljen prije nekoliko tjedana, navodno je osmišljen kako bi spriječio velike multinacionalne korporacije da manipuliraju vladama tražeći i dobivajući posebne porezne ponude u određenim zemljama na račun drugih.
Notorni primjer je Irska, gdje američke i druge multinacionalne korporacije lociraju svoja sjedišta i knjiže svoja globalna plaćanja poreza po nižoj stopi poreza na dobit u Irskoj, koja je u prosjeku samo 2%-3%, za većinu korporacija.
Irska je također omiljeno mjesto za ono što se naziva "inverzija" porezne rupe. Prema rupi u zakonu, američke multinacionalne kompanije prodaju proizvode ili usluge u velikim količinama u drugim zemljama, ali svoju zaradu knjiže u Irskoj jednostavno zato što tamo nalaze svoje sjedište tvrtke. U mnogim slučajevima ne zarađuju ništa u Irskoj, ali Irskoj moraju platiti mnogo nižu stopu poreza na dobit umjesto mnogo viših poreznih stopa u zemljama u kojima korporacija zapravo proizvodi i prodaje robu i usluge.
Najveće američke korporativne koristi od ove rupe u zakonu su američki farmaceutski proizvodi, tehnološke tvrtke, financijske tvrtke, korporativne konzultantske tvrtke i mnoge druge. Pod Clintonom američke su korporacije morale aktivirati rupu u zakonu jednostavnim 'označavanjem kućice' na američkim obrascima za porez na dobit.
Ali Irska nije jedini izlaz iz domaćeg poreza na dobit. Postoji mnoštvo drugih. Padaju mi na pamet i Luksemburg i Nizozemska u Europi. Ima ih i izvan Europe.
Rupa u inverznom porezu omogućila je posebno američkim korporacijama da igraju jednu zemlju protiv druge i izaberu najnižu u koju će preseliti sjedište i knjižiti globalnu dobit po najnižim stopama.
Inverzna rupa u zakonu nije jedina taktika koju američke multinacionalne korporacije koriste kako bi premjestile svoje profite kako bi plaćale niže stope izvan SAD-a.
Još jedna omiljena taktika američkih multinacionalnih korporacija je uključivanje u ono što se zove manipulacija 'internim' cijenama. To je mjesto gdje tvrtka manipulira svojim cijenama između svojih globalnih podružnica: na primjer, tjera svoje američke operacije da plaćaju umjetno više cijene za dijelove i materijale koje kupuje od svojih podružnica u inozemstvu. Na taj način poslovanje u SAD-u bilježi veće troškove, a time i manju dobit; od viših cijena koje naplaćuje svojim operacijama u SAD-u, njezina podružnica ostvaruje veći prihod od prodaje i veću dobit. Ali plaća nižu stopu dobiti u offshore operacijama. Ukratko, pametnim internim određivanjem cijena američka multinacionalna korporacija smanjuje svoju dobit i porez u SAD-u, dok povećava dobit i porez u inozemstvu. Njegovo neto globalno plaćanje poreza je smanjeno.
Bidenova administracija rekla je prednosti globalnog minimalnog poreza na dobit od 15% kao načina da se najveći američki izbjegavači poreza na dobit natjeraju na što više poslovanja u inozemstvu, korištenje inverznih rupa u zakonu ili jednostavno uključenje u 'interno određivanje cijena' kako bi platili svoj dio cijene. Neki nisu plaćali ništa unatoč milijardama prihoda od prodaje. No, Bidenov prijedlog od 15% ne čini ništa za korporacije koje manipuliraju internim cijenama i ništa za okončanje inverzija.
Globalna 'utrka prema dnu' oko korporativnog poreza koju bi Bidenov minimalni porez od 15 posto trebao ispraviti slična je poreznoj igri 'utrke do dna' koju američke korporacije igraju između 50 američkih država već desetljećima. Godinama su američke korporacije selile svoja sjedišta iz jedne države u drugu kako bi smanjile svoje poreze; ili prijete da će to učiniti kako bi im države i gradovi dali posebne porezne olakšice samo da ostanu. Oni to samo ne nazivaju 'inverzijama' kada se odvijaju unutar SAD-a. Posljednjih su godina američke multinacionalne korporacije izvezle i prilagodile ovu poreznu strategiju i globalnoj sceni. Bidenov globalni porez osmišljen je kako bi pokušao učiniti nešto po tom pitanju na globalnoj pozornici, dok ne čini ništa unutar SAD-a.
Minimum od 15% trebao bi zaustaviti korporacije koje manipuliraju poreznim sustavima zemalja. Barem nam tako kažu Biden i Ministarstvo financija SAD-a. Ali nemojte vjerovati toliko razvikanom globalnom korporativnom minimumu od 15% da ćete postići ono što kažu da hoće. Evo samo tri razloga zašto ne:
Prvo, Bidenov porez od 15% možda nikada neće ugledati svjetlo dana. Trebat će svih 100+ zemalja – uključujući SAD – također usvojiti stvarne porezne zakone nakon nedavnog, razvikanog dogovora od 15%. Ugovor o 15% samo kaže da je 100+ predano pokušati. Trebat će godine samo da se polovica njih natjera da usvoje zakone koji to omogućuju.
Drugo, nedavno najavljeni globalni minimalni porez od 15% dogovoren je ugovor. To znači da ga, prema Ustavu SAD-a, prvo mora ratificirati Senat SAD-a (čak i prije nego što se bilo kakav američki zakon koji bi omogućio uvođenje u Kongres unese). Misli li itko doista da će sadašnji američki Senat odobriti taj ugovor? Nakon što je upravo učinio sve kako bi spriječio financiranje bilo kakvih poticajnih zakona poništavanjem Trumpovih smanjenja poreza?
Treće, čak i ako 15% prođe zakonodavstvo u SAD-u i više od 100 zemalja koje su potpisale ugovor, što će spriječiti svaku zemlju da također prenese više poreznih rupa na 15%, s popratnim izuzećima, iznimkama, kompenzacijskim poreznim kreditima , i tako dalje?
Porez na dobit 40 godina 'Igra školjke'
'Igra ljuske'—tj. zamjena korporativnih poreznih stopa za rupe u zakonu, a zatim rupe u zakonu za stope—traja već godinama, osobito u SAD-u.
Četiri desetljeća lažne igre događa se kada javnost dozna za goleme rupe u zakonu koje su stvorene i zahtijeva da se one zatvore, Kongres donosi djelomične zakone za zatvaranje nekoliko rupa u zakonu i izuzeća, ali zatim snižava stopu poreza na dobit.
Pogledajte samo američki porezni sustav od 1980.: kad god su stope poreza na dobit postale preniske i izazvale bijes javnosti, Kongres je djelomično povisio nominalnu stopu poreza na dobit, ali je u istom zakonodavstvu povećao rupe u zakonu, izuzeća itd. Taj je trend očit Reaganovo smanjenje poreza 1981., zatim 1986., zatim Clinton 1997., zatim niz smanjenja poreza Busha Jr. 2001.-04., zatim Obama 2012.-13.
Međutim, pretvaranje 'igre mora' potpuno je okončao Trump 2017., kada je masovno smanjio stope poreza na dobit, ali se nije ni potrudio zatvoriti rupe u zakonu. Također je okončao sve privide korporativnog alternativnog minimalnog poreza. Korporativna Amerika dobila je trostruki udarac. S Trumpom je nestala i sama 'igra ljuske'. 'Grašak u ljusci' bio je očit za sve. Umjesto 'sad vidiš, sad ne vidiš' imamo 'sad vidiš, a sad vidiš još bolje'!
Ova 'igra ljuske' trgovanja stopama za rupe u zakonu s vremenom rezultira time da korporacije plaćaju sve manje ukupnih neto poreza. Stopa poreza na dobit u SAD-u osiguravala je više od 20% poreznih prihoda američke vlade u 1960-ima; sada daje jedva 5%.
Igra ljuske se nastavlja s Bidenovim minimalnim porezom na dobit od 15%. Američke multinacionalne korporacije će ga lako negirati nastavljajući manipulirati svojim internim cijenama između svojih operacija u SAD-u i offshore podružnica; nastavit će se sve dok postoji rupa u inverziji. 15% izgleda dobro na papiru, ali iz raznih gore navedenih razloga, gotovo je sigurno da neće stupiti na snagu još mnogo godina – ako i tada. Ako je to ugovor i ne prođe Senat, sigurno ga druge zemlje neće provesti ako SAD to ne učini.
Korporacija kao kapitalistički kanal
Ono što glavni mediji odbijaju reći kada hvale globalni minimalni porez (ili bilo koje kronično smanjenje poreza na dobit koje traje desetljećima) je uloga koju igra u sve većoj nejednakosti prihoda i bogatstva u SAD-u danas.
Korporacija je kanal za distribuciju ogromnih količina prihoda i bogatstva kapitalističkim dioničarima. U proteklom desetljeću više od 12 trilijuna dolara su korporacije u SAD-u podijelile svojim dioničarima u obliku otkupa dionica i isplate dividende. Tijekom Obaminih godina te su kombinirane raspodjele porasle sa 700 milijardi dolara godišnje na gotovo 1 trilijun dolara godišnje. Pod Trumpom, 2017.-2019. iznos je u prosjeku iznosio 1.2 trilijuna dolara godišnje. Ove godine, 2021., pod Bidenom predviđa se da će porasti na 1.5 trilijuna dolara. Masovna raspodjela dohotka obogaćuje pojedine kapitaliste, koji ga potom većinom reinvestiraju u dionice, obveznice i druge financijske vrijednosne papire—tj. oblike bogatstva—pokrećući tako nejednakost u bogatstvu, kao i nejednakost u dohotku. Imovina bogatstva (tj. dionice, obveznice, itd.) zatim odbacuje još više prihoda jer otkupi i dividende dalje rastu.
Ako je korporacija institucionalni kanal za usmjeravanje sve više i više prihoda i bogatstva kapitalističkoj klasi, onda je igra ljušture s porezom na dobit tekućina koja teče kroz taj kanal.
Kako kapitalistički ulagači akumuliraju više prihoda i bogatstva zbog rastuće distribucije korporacija koju je omogućila porezna 'igra ljuske', pojedinačni bogati kapitalistički ulagači također mogu zadržati sve više i više onoga što im korporacija distribuira. Individualne porezne stope i rupe u zakonu također su proširene tako da pojedinačni kapitalisti mogu zadržati više od onoga što im njihove korporacije dijele u otkupima i dividendama.
Povećanje poreza na dobit kao politički marketing
Ova ljuštura neće završiti s globalnim porezom od 15%. Niti će završiti s nedavnim prijedlozima o pojedinačnom porezu na milijardere ili porezu na milijarde dolara profita tvrtki koje Demokrati sada predlažu kao financiranje 'dima i ogledala' za Bidenov plan Build Back Better (pogledajte moj prošlotjedni članak, 'The Porez na milijardere Smoke & Mirrors i minimalni porez na dobit u SAD-u od 15%'). Global tax je iste vrste, samo drugog roda. Sve je usmjereno na stvaranje fasade za političare kako bi javnost pomislila da se nešto poduzima u vezi s poreznim sustavom koji neprestano obogaćuje bogate i njihove korporacije.
Nedavni Bidenovi prijedlozi da se malo podigne porez na dobit u SAD-u, s Trumpovih 21% na 28%, pridonijeli bi preokretu trenda. Isto bi bio i Bidenov prijedlog da se porez na osobni dohodak najbogatijih vrati na 39%. Prije Trumpa stopa poreza na dobit bila je 35%. Smanjio ju je na 21%. Biden je prvotno predložio da se djelomično podigne na 28%. Zatim je to spustio na 26%. Sada ga je potpuno izbacio u svom najnovijem 'okviru' za svoj prijedlog zakona Build Back Better.
Ali Biden i demokrati prošlog su tjedna odustali od prijedloga za stvarno povećanje poreznih stopa za korporacije i bogate kapitaliste jer su kapitulirali pred korporativnim lobistima – i njihovim pomoćnicima u Senatu (Manchin, Sinema) i House (Cuellar).
Sada umjesto stvarnih povećanja poreza na korporativnu Ameriku dobivamo dim i zrcala oporezivanja milijardera i 'dobro izgleda samo na papiru' globalnog korporativnog poreza od 15%. Pripazite na još više odustajanja od prijedloga da se bogati i njihove korporacije natjeraju na plaćanje i da se umjesto njih povećaju porezi koji izgledaju dobro na papiru, ali za koje političari znaju da nikad ne mogu rezultirati nikakvim stvarnim prihodom.
Ono što je umjesto toga potrebno je potpuna radikalna revizija američkog poreznog sustava. Taj je sustav, prema izračunima ovog pisca, omogućio američkim korporacijama i njihovim dioničarima i bogatim financijskim špekulantima ne manje od 15 trilijuna dolara ukupnih smanjenja poreza od 2001.! Reforme više nisu moguće. Pomicanje prihoda i bogatstva kroz trenutni porezni sustav doseglo je takve razmjere da petljanje s tim neće biti dovoljno. Potrebno je nešto temeljnije. Ali to je druga priča.
Pratite ga na twitteru, @drjackrasmus, na njegovom blogu, http://jackrasmus.com, i njegove tjedne podcastove radijskih emisija, Alternative Visions, na http://alternativevisions.podbean.com
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Globalni minimalni korporativni porez od 15% bio bi izvrstan početak, ako bi se također složio da ne bi moglo biti poreznih rupa u odnosu na 15%, ili popratnih izuzeća, ili iznimaka, ili kompenzacijskih poreznih kredita, i tako dalje. Međunarodni minimalni porez okončao bi očajničko međunarodno natjecanje u snižavanju poreza kako bi se zadovoljile sve bogatije korporacije. To bi stvorilo jednake uvjete za bolje natjecanje izvrsnošću u inovacijama i kvaliteti umjesto takve destruktivne konkurencije u bankrotirajućim zajednicama koje treba bolje zadovoljiti opasno bogate korporativne entitete. Moramo potaknuti korporacije na zemlji da neizbježno plaćaju pošten povrat poreza i plaća kao i svi ostali. Slažem se da će izbjeći plaćanje u ovoj trenutnoj verziji, ali očito će funkcionirati ako nigdje na svijetu ne mogu pobjeći od poreza u poreznim rupama do 15%, ili pratećim izuzećima, ili iznimkama, ili izravnavanju poreznih kredita, i tako dalje. Kada to postignemo, tada se 15% može podići na razinu koja najbolje služi pravim interesima i potrebama čovječanstva i planeta. O tome sam napisao blog 2017. pod nazivom 'Civilisation & the River' Živjeli Jack, lijepo je čitati tvoj rad kao i uvijek.