Tijekom vikenda, predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa McCarthy i predsjednik Biden najavili su okvirni dogovor o podizanju gornje granice duga. Dogovor - koji će gotovo sigurno proći Kongres kasnije ovog tjedna - predstavlja tipičan neoliberalni dogovor o fiskalnoj politici.
Otkad je politika neoliberalnog kapitalizma uvedena pod predsjednikom Carterom u kasnim 1970-ima, a zatim se dramatično proširila pod Reaganom, neoliberalnu fiskalnu politiku karakterizira ubrzanje Pentagona i ratne potrošnje; istovremeno smanjenje poreza na poslovanje i ulaganje; prihvaćanje posljedičnih eskalirajućih proračunskih deficita – a time i razina državnog duga SAD-a; i korištenje deficita/duga za ograničavanje i smanjenje potrošnje za socijalne programe.
Ta mješavina neoliberalne fiskalne politike koja se sastoji od politike porezne potrošnje i deficita jasno definira nedavni dogovor McCarthy-Biden.
U približno dvogodišnjem sporazumu, koji se proteže od sadašnjosti do kraja veljače 2025., potrošnja Pentagona će porasti za 11% u fiskalnoj godini 2024. koja počinje 1. listopada 2023. Tih 11% procjenjuje se na 885 milijardi dolara. Daljnje povećanje potrošnje Pentagona sigurno će se dogoditi sljedeće fiskalne godine, koja počinje 1. listopada 2024., ali sporazum ne kaže koliko se daljnje povećanje potrošnje Pentagona predviđa za tu drugu godinu.
Pentagon protiv troškova za obranu
Važno je razumjeti da 885 milijardi dolara potrošnje Pentagona nije potpuno isto što i potrošnja SAD-a za obranu. Oko 200 milijardi dolara više u potrošnji vezanoj uz obranu pojavljuje se u američkim vladinim odjelima osim Pentagona.
Na primjer: svi troškovi nafte za američku vojsku (najvećeg pojedinačnog potrošača fosilnih goriva na svijetu) dolaze iz proračuna Ministarstva energetike. Potrošnja naknada za veterane za prošle ratove proizlazi iz tog odjela. Zatim, tu je CIA-ina potrošnja na plaćenike i vlastite terenske snage. Isto tako i za State Dept. koji financira slične tajne vojne aktivnosti. Dio troškova domovinske sigurnosti može se smatrati obranom. A tu je i takozvani 'crni proračun' tajnog američkog vojnog razvoja oružja o kojem se čak niti ne izvještava u publikacijama američkog proračuna ili u američkom tisku. To se procjenjuje na oko 75 milijardi dolara godišnje. Dakle, stvarna, ukupna godišnja potrošnja SAD-a za obranu - za razliku od potrošnje samo Pentagona - vjerojatno iznosi oko 1.1 trilijuna dolara godišnje.
Oporezivanje i nacionalni dug
Ekonomisti procjenjuju da su porezni prihodi, odnosno nedostatak istih, odgovorni za oko 60% deficita, a time i duga (koji je samo akumulacija godišnjih deficita). Porezni prihodi se smanjuju kao rezultat rezanja poreza i/ili smanjenih prihoda kao rezultat sporog gospodarskog rasta kada nastupi recesija—ili kada je oporavak nakon recesije slab.
Dogovor McCarthy-Biden zabranjuje povećanje poreza za poslovne ulagače u sljedeće dvije godine. Poduzeća i ulagači tako će biti sigurni da će se njihovo smanjenje poreza u iznosu od 4.5 trilijuna dolara iz Trumpove ere, prosinac 2018.-28., nastaviti. Procjene troškova izgubljenih poreznih prihoda uzrokovanih Trumpovim smanjenjem poreza 2018., od 2023. do 2028., iznosit će oko 2.7 trilijuna dolara, što će značajno pridonijeti daljnjem rastu državnog duga do 2025.
Kratka povijest putanje američkog duga 1980.-2025
Da dogovor McCarthyja i Bidena nema nikakve veze s državnim dugom očito je iz činjenice da se očekuje da će deficit SAD-a još dvije godine, a time i državni dug, nastaviti rasti za 4 trilijuna dolara — više od trenutne razine od 31.4 bilijuna dolara. Razine državnog duga SAD-a stoga će prijeći 35 trilijuna dolara do sljedećeg 'pregovora o gornjoj granici duga'. Međutim, neoliberalni kapitalizam nije zabrinut zbog rastućih razina duga per se. (Što znači da se uopće ne radi o tradicionalnom 'liberalizmu' u povijesnom smislu tog pojma).
Tijekom ere američkog neoliberalnog kapitalizma, koja se proteže od 1978.-79. do danas, američki nacionalni dug se ubrzao. Kad je Reagan preuzeo dužnost 1981. godine, iznosio je manje od 1 bilijun dolara. Do 2001. porastao je na približno 6 trilijuna dolara. Počevši od 2001. državni dug se naglo ubrzao pod Georgeom W. Bushom, kako je ratna potrošnja na Bliskom istoku eskalirala, a porezi iz Bushove ere istovremeno su smanjeni za 3.8 trilijuna dolara.
Državni dug SAD-a dodatno se ubrzao pod Obamom. Kada je potonji preuzeo dužnost u siječnju 2009., državni dug iznosio je oko 10 trilijuna dolara. Obama je potom smanjio poreze i uveo potrošnju u ukupnom iznosu od oko 787 milijardi dolara u svom programu fiskalnih poticaja 2009. godine. Naknadno je produžio Bushovo smanjenje poreza za još dvije godine u prosincu 2010., do 2012., kada je trebalo isteći u prosincu 2010. nakon početnog razdoblja od 10 godina. To dvogodišnje produženje koštalo je dodatnih 803 milijarde dolara. Zatim je, nadmašivši samog sebe, počevši od 2013. Obama ponovno produžio smanjenje poreza iz Bushove ere, ovaj put zauvijek, uz procijenjeni dodatni izgubljeni trošak poreznih prihoda od 5 trilijuna dolara.
Obama je tako smanjio poreze, koji čine oko 80% rezova za tvrtke i investitore, više od 6 trilijuna dolara. Smanjenje poreza, spori ekonomski oporavak od velike recesije koji je također smanjio porezne prihode SAD-a i 787 milijardi dolara (plus još oko 50 milijardi dolara za 'gotovinu za neispravne automobile' i pomoć kupcima prve kuće) u njegovoj potrošnji 2009.-10. programi fiskalnih poticaja, rezultirali su porastom duga SAD-a na oko 18 bilijuna dolara kada je Obama napustio ured u siječnju 2017.
Zatim je došlo Trumpovo dodatno smanjenje poreza od 4.5 trilijuna dolara usvojeno u prosincu 2017., nakon čega je uslijedila prva godina (2020.) zatvaranja gospodarstva zbog Covida i potrošnje, što je sve gurnulo razinu državnog duga na oko 22 trilijuna dolara kada je Trump otišao s dužnosti.
Kolaps gospodarstva u 2020.-21. koji je smanjio porezne prihode, daljnja smanjenja poreza u razdoblju od 2020. do 2022., nastavak Trumpovih smanjenja poreza iz 2018., spašavanje poduzeća u raznim zakonima o gospodarskim poticajima za Covid 2020.-21., otprilike 3 bilijuna dolara potrošeno na pomoć kućanstvima tijekom Covida, rast BDP-a od samo 1% u 2022. (prosinac 2021. do prosinca 2022.) koji je smanjio porezne prihode, financiranje rata u Ukrajini (200 milijardi dolara 2022.-23.) i Bidenovih otprilike 1.65 bilijuna dolara trošenje na tri zakona o poticanju poslovnih ulaganja iz 2022. (subvencije za infrastrukturu, poluvodiče i proizvodnju te energetska industrija pogrešno nazvana 'Zakoni o smanjenju inflacije) i stalni porast kamata na dug s manje od 300 milijardi dolara u 2019. na procijenjenih 600 milijardi dolara u 2023. — svi su se spojili kako bi ubrzali nacionalni dug na trenutnu razinu od 31.4 trilijuna dolara.
Možda nije slučajno da provizorni sporazum o gornjoj granici duga (usput, 79. u povijesti SAD-a, proteže se samo do 2025. godine. Tada će Trumpovo smanjenje poreza od 4.5 trilijuna dolara iz 2018. doći na glasanje u Kongresu o tome treba li ga umjesto toga učiniti stalnim istječe 2028. Dakle, možemo očekivati još jednu još sporniju krizu gornje granice duga déjà vu za otprilike dvije godine.
Smanjenje potrošnje socijalnog programa McCarthy-Biden
Kao i sa svim mjerama neoliberalne fiskalne politike, dogovoreno povećanje potrošnje Pentagona i obrane od 11%+—u kombinaciji s izostankom bilo kakvog povećanja poreza u sporazumu—značilo je smanjenje potrošnje za socijalni program.
Glavno smanjenje diskrecijskih socijalnih programa je sporazum o zamrzavanju svih rashoda u fiskalnoj godini 2024. na razini iz 2023., a 2025. da se dopusti povećanje takve potrošnje od samo 1%.
U ponedjeljak, 30. svibnja, predsjednik Predstavničkog doma McCarthy javno se pohvalio da, mjereno u dolarima, dogovor rezultira smanjenjem potrošnje za socijalni program od 2.1 trilijuna dolara. Biden kaže da je to 'samo' bilijun dolara. New York Times procjenjuje da dvogodišnji ugovor predstavlja smanjenje ukupnih diskrecijskih troškova – obrambenih i neobrambenih – za 1%. Međutim, budući da Pentagon dobiva povećanje od 18% (plus više u 11.), neto diskrecijska smanjenja neobrambenih troškova vjerojatno će biti u rasponu od 2025%-20%.
Ukupna raspoloživa sredstva za diskrecijsku potrošnju socijalnih programa—kao što su obrazovanje, prijevoz, zdravstvo itd.—u fiskalnoj godini 2024. ograničena su na 704 milijarde USD. Ali to je zapravo samo 583 milijarde dolara nakon što se 121 milijarda dolara izdataka za veterane oduzme od 704 milijarde dolara ukupnih neobrambenih troškova. SAD potrošnju za veterinarstvo smatra potrošnjom za socijalne programe, ali treba je smatrati potrošnjom za obranu.
583 milijarde dolara za diskrecijsku neobrambenu potrošnju u suprotnosti je s 886 milijardi dolara samo za Pentagon. Ili 1 trilijun dolara za Pentagon i veterane. (I još više za ostale 'obrambene' troškove raspoređene u drugim odjelima američke vlade).
U drugim uvjetima dogovora koji uključuje diskrecijske socijalne programe/troškove koji nisu povezani s obranom:
Procijenjenih 30 milijardi dolara nepotrošenih sredstava za Covid je smanjeno. To je još de facto 30 milijardi dolara izvučenih iz gospodarstva.
U politici zaštite okoliša, tvrtke za fosilna goriva sada mogu ubrzati preglede i brže dobiti licence. A senator iz Zapadne Virginije, Joe Manchin, dobiva milijarde u financiranju svog plinovoda u svojoj državi.
Republikanci dobivaju početni 'zalogaj jabuke', kako kažu, u radnim uvjetima za odrasle samce kao preduvjet za primanje beneficija bonova za hranu. Prethodno dobno pravilo za radni uvjet podignuto je s 50 na 54, uz iznimke za veterane i osobe s invaliditetom. McCarthy nije dobio pravilo o dodatnom radnom zahtjevu za primatelje Medicaida.
Biden će zadržati svojih 60 od svojih 80 milijardi dolara kako bi angažirao agente porezne uprave. 20 milijardi dolara preusmjereno je na drugu potrošnju. To znači da će još samo 7200 agenata biti angažirano tijekom dvije godine ugovora. Istraživački ogranak Kongresa, Kongresni ured za proračun, procijenio je da bi se porezni prihodi smanjili za 204 milijarde dolara ako se ne bi angažiralo više agenata. (CBO je također procijenio da neuspjeh u povećanju poreza ukidanjem Trumpovog smanjenja poreza za tvrtke i investitore u razdoblju 2018.-28. od 4.5 bilijuna dolara rezultira gubitkom od 2.7 trilijuna dolara u poreznim prihodima američke vlade).
Biden je napravio kompromis s McCarthyjem i po pitanju oprosta studentskog kredita. Osim sprječavanja bilo kakvog oprosta studentskog zajma, McCarthy je želio trenutnu obnovu isplate studentskog zajma plus retroaktivne zaostale kamate dodane na zajmove tijekom moratorija tijekom razdoblja Covida. U zamjenu za McCarthyjevo odustajanje od ovih drakonskih prijedloga, Biden je pristao nastaviti isplatu studentskog kredita u kolovozu 2023.
Deficiti i dugovi se nastavljaju
Prethodno je primijećeno da neoliberalnu fiskalnu politiku u osnovi ne zanimaju godišnji deficiti i rastući nacionalni dug. To nije ništa manje istinito u trenutnom dogovoru o gornjoj granici duga.
McCarthy se može pohvaliti da sporazum iznosi 2.1 trilijuna dolara smanjenja neobrambenih troškova tijekom dvije godine zbog zamrzavanja i ograničenja od 1%. Ali istina je da će godišnji deficiti nastaviti rasti u rasponu od 1.5 do 2 tisuće dolara godišnje. Neovisne procjene govore da će američki dug nastaviti rasti za 4 trilijuna dolara do kraja sporazuma. To je više od 35 bilijuna dolara do kraja fiskalne godine 2025. Kamate na taj dug te će godine porasti na približno 600 milijardi dolara, s manje od 3 bilijuna dolara u 2019. godini.
Uzroci su očiti: nema poništavanja Trumpovih smanjenja poreza iz 2018. (za koje CBO procjenjuje da će dugu dodati 2.7 trilijuna dolara). Nastavlja se ispod povijesnog prosjeka rasta BDP-a SAD-a što također smanjuje porezne prihode. Treće, stalno rastuća putanja potrošnje Pentagona i obrane, dok SAD financira rat u Ukrajini dok se priprema za drugi, još veći u zapadnoj Aziji s Kinom prije kraja desetljeća.
Plafon duga kao političko kazalište
SAD je podigao gornju granicu duga 78 puta prije trenutnih pregovora. Ovaj pisac je tvrdio da su nedavni pregovori samo 'ples gornje granice duga' i predvidio da će i ona biti podignuta, 79th vrijeme. I ima.
Gotovo je sigurno da će sporazum odobriti i Zastupnički dom i Senat, a Biden će ga potpisati najkasnije do sljedećeg vikenda. McCarthyjeva margina u Zastupničkom domu bila je samo 217-215 glasova za potporu njegovim početnim prijedlozima. Pristajući na dvogodišnje zamrzavanje neobrambenih troškova i ograničenja od 1% – ili drugim riječima diskrecijsko smanjenje rashoda od 2.1 bilijuna dolara i 18% – Biden je očito dao puno više nego što je trebao. Moralo bi se zaključiti da su McCarthy i republikanci prednjačili u pregovorima.
Dom će glasati o sporazumu u srijedu, 1. lipnja 2023. i vjerojatno će ga usvojiti. Senat će potrajati malo duže, ali će i to donijeti do vikenda. Biden će potpisati do vikenda. Nakon toga će obje strane 'zavrtjeti' posao i preuveličavati svoje tvrdnje. Obojica će se sakriti iza tvrdnje da bi se gospodarsko nebo srušilo da se nisu dogovorili. U najboljem slučaju dvojbena tvrdnja.
Tada će početi pravi pregovori. Jer politički teatar koji okružuje pregovore o gornjoj granici duga zapravo je bio pokušaj ponovnog pregovora o Bidenovom proračunu za 2024. koji počinje sljedećeg 1. listopada 2023. McCarthy je jednostavno iskoristio pitanje gornje granice duga za rano smanjenje programa. I vratit će se na drugi 'zalogaj jabuke' krajem ovog ljeta.
A ako je Bidenov pregovarački učinak tijekom pregovora o gornjoj granici duga ikakav pokazatelj, dobit će još više ustupaka od Bidena
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije