Prošlog petka, 30. svibnja 2014., američka vlada objavila je svoje revidirane procjene za prvo tromjesečje 2014. američkog bruto domaćeg proizvoda. Prvotna travanjska procjena BDP-a za prvo tromjesečje pokazala je da američko gospodarstvo stagnira, uz stopu rasta od samo 0.1%. Prošlotjedni revidirani podaci pokazali su, međutim, značajno daljnje revidiranje BDP-a u prvom tromjesečju na negativan rast od -1.0%, tj. smanjenje.
Političari i analitičari prvotno su u travnju prognozirali usporavanje rasta BDP-a na oko 1.2%. Zatim su to u svibnju prilagodili na blago smanjenje rasta od -0.5% za prvo tromjesečje. Ali prošlotjedna revizija BDP-a od -1.0% bila je dvostruko lošija od njihovih konsenzusnih procjena. Unatoč njihovim promašenim prognozama, koje su u početku objašnjavale da je 'loše vrijeme' uzrok pada BDP-a, prognostičari i dalje inzistiraju da je smanjenje BDP-a od -1.0% posljedica lošeg vremena tijekom siječnja i ožujka 2014.
Od loših metafora do loših predviđanja
Kada ekonomisti, stručnjaci i političari ne mogu objasniti stvarne uzroke - ili žele izbjeći njihovo iznošenje u javnost - krive vremenske prilike. Ali vremenske metafore su izgovor, a ne objašnjenje. Ako je loše vrijeme bilo uzrok prošlotjednog revidiranog pada BDP-a od -1.0%, onda bi procjena prognozera od samo -0.5% pada BDP-a i dalje ostavljala preostali pad od -0.5% za objašnjenje. Ali nije izneseno nikakvo objašnjenje koje bi objasnilo dodatno smanjenje od -0.5%. Nije objašnjeno kako gospodarstvo može prijeći sa stope rasta od 4% u trećem tromjesečju 2013. na -1.0% jedva tri mjeseca kasnije, uz zaokret od 5% u roku od nekoliko mjeseci - osim, naravno, krivnje to na 'vrijeme'.
Iako je vrijeme možda bilo manji čimbenik u nekim regijama istočne obale zemlje, to sigurno nije bio čimbenik u cijeloj zemlji. Pristup ekonomskom objašnjenju metafore lošeg vremena također ne uspijeva objasniti zašto je maloprodaja luksuznih proizvoda, kod Tiffanyja i drugih vrhunskih trgovaca, rasla dvoznamenkastom stopom tijekom mjeseci lošeg vremena. Očito bogate vremenske prilike ne odvraćaju toliko od potrošnje, dok to čini Srednja Amerika. Kupnju mlijeka u trgovini mješovitom robom nekako odgađa loše vrijeme, ali kupnju dijamanata i kuglica u zlatarnici baš i ne. Niti 'loše vrijeme' u razdoblju od siječnja do veljače ne objašnjava zašto su brojni ključni ekonomski pokazatelji nastavili opadati u ožujku, pa čak i travnju, kada 'loše vrijeme' nije bilo faktor. Nekako su loši vremenski uvjeti ove zime odvratili prodaju kuća više nego inače, iako je prodaja kuća padala i prije, a to se nastavilo i nakon ožujka 2014. Ili zagovornici 'lošeg vremena' tvrde da je industrijska proizvodnja zimi usporena zbog vremena , kada bi se moglo posumnjati da će loše vrijeme potaknuti proizvodnju energetskih poduzeća i industrijsku proizvodnju tijekom takvog vremena. Toliko o prognozi lošeg vremena.
Ne-vremensko objašnjenje nedavnog BDP-a
Još prošlog studenog 2013. ovaj je pisac upozoravao da stopa rasta od 4% u trećem kvartalu 2013. ne predstavlja nikakav pravi budući trend rasta; nije bio pokazatelj bilo kakve vrste održivog gospodarskog oporavka. (vidi moj 'Ekonomski Lažno pozitivno: izvješća o BDP-u i radnim mjestima SAD-a', Counterpunch, 11. studenog 2013.).
Rast u trećem tromjesečju sastojao se velikim dijelom od poslovnih ulaganja u zalihe koje su se vratile s niskih razina iz prve polovice 2013., s jedne strane, a istovremeno ga je dodatno potaknulo poslovanje poduzeća koja su se pomaknula u tromjesečno trošenje zaliha koje bi inače bilo početkom 2014. Do ove potonje promjene došlo je jer su poduzeća predviđala – u retrospektivi netočno – da će maloprodajna potrošnja porasti u blagdanskoj sezoni u četvrtom kvartalu.
Na primjer, nakon što su doprinijele samo 18 BDP-u u prvoj polovici 2013., zalihe su porasle na 71 doprinos ukupnom rastu BDP-a u trećem kvartalu 2013. To je gotovo tri četvrtine porasta BDP-a od 4% u trećem tromjesečju u razdoblju od srpnja do rujna 2013. No porast potrošačke prodaje krajem 2013. koji su poduzeća očekivala i za koji su se pripremile nikada se nije dogodio. Ukupna maloprodaja u prosincu je porasla samo 0.2%. Budući da potrošači nisu reagirali na prethodno povećanje zaliha tijekom praznika, doprinos zaliha BDP-u u četvrtom tromjesečju pao je gotovo na nulu. Nije iznenađujuće da se potrošnja poslovnih zaliha nakon toga još oštrije smanjila u razdoblju od siječnja do ožujka 2014. godine.
Ali pad od siječnja do ožujka 2014. od -1.0% nije bio posljedica samo usporavanja ulaganja u poslovne zalihe. To je još više posljedica usporavanja globalnog gospodarstva i njegovog povezanog učinka na američki neto izvoz. I američki izvoz i ulaganja u poslovnu opremu također su se oštro smanjili u odnosu na posljednje tromjesečje 2013. Ekonomsko objašnjenje za pad BDP-a od -1.0% moralo bi stoga objasniti zašto su i ulaganja u poslovni inventar i poslovnu opremu smanjena i zašto je izvoz oslabio. Također bi se moralo uzeti u obzir da je potrošačka potrošnja u razdoblju siječanj-ožujak sama po sebi uglavnom bila posljedica jednokratnog faktora—tj. veliki porast potrošnje na zdravstvene usluge kako je Zakon o pristupačnoj skrbi stupio na snagu. Bez ovog učinka potrošnje na zdravstvo (koji neće biti faktor u drugom tromjesečju 2014.), pad BDP-a od -1.0% bio bi još gori.
Stvar je u tome da niti jedan od ovih čimbenika - poslovni inventar, poslovna oprema, usporavanje izvoza ili potrošnja za zdravstvo zbog ACA - nije bio posebno osjetljiv na "vremenske prilike", dobre ili loše. Ono što zauzvrat znači jest 'vremenski argument' prognostičara, tj. da će lijepo vrijeme tijekom travnja i lipnja značiti ponovno 'nagli povratak' rasta BDP-a od 3-4% (pogledajte članak na glavnoj poslovnoj stranici, The New York Times , od 30. svibnja 2014.), jednako je apsurdno predviđanje kao što je izvorni argument o 'lošem vremenu' istih prognostičara bio pogrešan.
Objašnjenje BDP-a od -1.0% koje nije povezano s vremenskim prilikama je: poduzeća su precijenila oporavak potrošnje kućanstava usprkos kontinuiranom padu raspoloživog dohotka potonjih prošle godine, padu koji se svake godine događa već pet godina. Tvrtke su napravile prevelike zalihe u kasno ljeto 2013. u iščekivanju porasta maloprodaje u blagdanskoj sezoni koji se nikada nije dogodio. Zatim su odgovorili brzim smanjenjem ulaganja, kako u zalihe tako iu poslovnu opremu. (Usput, ovo je obrazac koji je evidentan najmanje tri puta u američkom gospodarstvu od 2009.).
Istovremeno s povlačenjem poslovnih zaliha i opreme, globalno gospodarstvo nastavilo je usporavati tijekom zime, s posebnim problemima koji su se pojavili u Kini, Europi i tržištima u razvoju. Ovi negativni čimbenici privremeno su prigušeni potrošnjom potrošača na zdravstvenu skrb u prvom tromjesečju 2014., posebno na registracije za ACA. Međutim, ostala su područja potrošačke potrošnje usporila, kao i stanogradnja te državna i lokalna potrošnja.
Ulaskom u drugi kvartal 2014. faktor potrošača je oslabljen; američkom dolaru raste vrijednost i time dodatno prijeti izvozu, a potrošnja poslovnog inventara i opreme nastavit će se usporavati sve dok ne postane jasnije da potrošači stvarno ponovno troše. Potonje, međutim, nije vjerojatno, s obzirom na kontinuirani pad realnog raspoloživog dohotka za prosječna potrošačka kućanstva, sada već petu godinu zaredom. U međuvremenu, može se očekivati da će i državna i lokalna državna potrošnja također nastaviti usporavati, nastavljajući trend iz prvog tromjesečja, a nakon usporavanja nema oporavka stambenog prostora.
Bez ACA potrošnje za zdravstvo u prvom tromjesečju sigurno je da bi pad BDP-a od -1.0% bio mnogo veći. Ali tih -1.0% bilo je precijenjeno i iz drugih razloga.
1st Tromjesečni BDP čak gori od -1.0%
Prvo, u to je uključeno precjenjivanje rasta BDP-a zbog redefiniranja BDP-a koje se dogodilo prošlog ljeta 2013. godine.
Brojni progresivni ekonomisti ističu da je stvarno ulaganje u opremu dugoročno opadajuće u SAD-u barem od 2000. To znači opadajući doprinos ulaganja BDP-u na duži rok. Ovaj pad nedavno je djelomično "prilagođena prema gore" od strane američke vlade 2013. godine redefinirajući ono što čini ulaganje.
Kao što je opisano u prethodnom članku ('Ekonomski oporavak statističkom manipulacijom', Counterpunch, 31. srpnja 2013.), počevši od prošle godine (i retroaktivno na prethodne godine) SAD sada računa kao poslovna ulaganja određene kategorije onoga što se nekada smatralo poslom ' rashodi, a ne investicije. Osim računanja troškova kao ulaganja, poduzeća sada također mogu staviti proizvoljnu cijenu na vrijednost određenih "neopipljivih dobara", poput autorskih prava, zaštitnih znakova, patenata i drugih sličnih stavki, i sada ih također smatrati poslovnim ulaganjem. Na taj se način poslovna ulaganja čine većima nego što zapravo jesu, a dugoročni trend pada donekle se neutralizira. Svaka procjena BDP-a stoga sada ima, sve jednako, veći doprinos poslovnih ulaganja BDP-u nego prije.
Nedavno je poslovni časopis The Financial Times, 12. ožujka 2014., procijenio da ova redefinicija dodaje oko 3.6% američkom BDP-u. Na američkom gospodarstvu vrijednom 17 trilijuna dolara, što iznosi oko 600 milijardi dolara godišnje. To nije nikakva stvarna nova aktivnost dodana rastu SAD-a, samo povećanje rasta njegovim redefiniranjem. Bez ovog redefiniranja, pad BDP-a od -2014% u prvom tromjesečju 1.0. bez sumnje bi doživio još veći pad, na otprilike -1.3%.
Globalna žurba za redefiniranjem BDP-a
Promjene BDP-a u SAD-u predstavljaju samo jednu od mnogih takvih redefinicija osmišljenih kako bi se povećao broj BDP-a koji zaostaje u brojnim zemljama u prošloj godini. Na jednoj je krajnosti nedavno redefiniranje Nigerije, koja je efektivno udvostručila svoj BDP na 510 milijardi dolara godišnje preko noći, čineći je najvećim gospodarstvom u Africi. Na kineske metode za procjenu svog BDP-a godinama se gledalo s određenom sumnjom. Većina ekonomista smatra da oko 1 do 1.5% kineskog BDP-a predstavlja precijenjenu vrijednost zbog različitih razloga definicije i poteškoća u prikupljanju podataka. Brojna druga tržišta u razvoju imaju slične probleme s definicijama BDP-a.
Druge redefinicije i promjene događale su se u Europskoj uniji, uključujući istočnu Europu, Baltik, pa čak i Austriju. Najnovija su, međutim, gospodarstva Italije i Ujedinjenog Kraljevstva, gdje gospodarski oporavak kasni više od pet godina i gdje su službene dvostruke recesije i stope rasta BDP-a manje od 1% bile norma većinu godina. .
Kao što je prošli tjedan objavio globalni Financial Times, na primjer, i UK i Italija svojim procjenama BDP-a dodaju prihod od prostitucije i od dilanja droge. Britanija procjenjuje da će usluge prostitucije dodati 17 milijardi dolara svom BDP-u. Ta i druge promjene koje se tiču trgovine drogom i drugih dosad neobjavljenih usluga potaknut će britanski BDP za 5%, prema Financial Timesu od 30. svibnja 2014.
Prostitucija, trgovina drogom i budući rast BDP-a
Kako bi se točno procijenila cijena prostitucije i prikupili podaci o cijeni i opsegu aktivnosti za takve kritične usluge bit će bez sumnje zanimljivo. Hoće li britanski statističari izaći i ispitati svojih procijenjenih 60,000 prostitutki i dilera droge koliko naplaćuju svojim 'Jovanovima' i koliko dileri 'obilježavaju' svoje prokrijumčarene pošiljke kokaina i heroina u Ujedinjeno Kraljevstvo iz inozemstva? Nije vjerojatno. Ono što će vjerojatno učiniti jest jednostavno 'baciti statističku strelicu' u zid i odabrati cijenu i opseg aktivnosti koji im odgovara.
Ali to nije toliko različito od mnogih današnjih metoda za procjenu BDP-a. Na primjer, dobar dio komponente najamnine u BDP-u SAD-a uključuje pretpostavku da vlasnici kuća sami sebi plaćaju najamninu, koja se zatim zbraja u procjene BDP-a. Drugi pretpostavlja da poboljšanja kvalitete pametnih telefona rastu tako brzo da cijene zapravo padaju. Drugim riječima, zapravo niste platili 800 dolara za taj iphone 5. Unatoč terećenju vaše kreditne kartice, bilo je stvarno puno manje. I promijenite svoj poslovni logo, kaže da vrijedi ono što mislite, dodajte to svojim troškovima ulaganja i za to dobijete državni porezni kredit za ulaganja.
Ubuduće, u slučaju Ujedinjenog Kraljevstva i njegovih novoprijavljenih usluga dilanja droge za prostituciju, postojat će dodatno pitanje procjene koliko su 'cijene' tih usluga zapravo rasle svake godine kako bi se prilagodile stvarnom BDP-u. Možda će birokrati obaviti anketni telefonski poziv umjesto izravnog intervjua? Zasigurno će dilerima biti drago razgovarati s vladinim dužnosnikom. Tu je i problem promjena kvalitete koje utječu na cijenu za 'trik' prostitutke ili 'torbu' robe dilera. Što predstavlja promjenu kvalitete, a time i smanjenje inflacije, a potom i rast realnog BDP-a? Nema sumnje da će neki nadležni birokrat jednostavno 'procijeniti' cijenu, kvalitetu i količinu aktivnosti kako bi došao do stvarnog broja koji će se uključiti u rast BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva.
Može se samo nagađati koliko bi nedavno izgubljenog gospodarskog rasta moglo biti vraćeno američkom gospodarstvu, ako SAD zauzvrat kopira UK uključivanjem prostitucije i trgovine drogom. Bez sumnje, stotine milijardi, možda trilijun, moglo bi se dodati procjenama rasta BDP-a SAD-a. To je čak i veće od uključivanja troškova istraživanja i razvoja kao "ulaganja". Mogućnosti daljnjeg rasta su neograničene. SAD bi mogao restrukturirati nastavne planove i programe fakultetskog obrazovanja kako bi odražavao ove nove mogućnosti zanimanja budućnosti. Naposljetku, 'kontingentni' rad je novi dominantni trend tržišta rada u SAD-u. Dodavanje kurikuluma za ove nove usluge BDP-a ne može biti ništa opscenije od obuke učenika za financije i kako stvoriti nove oblike financijskih vrijednosnih papira koji završavaju u bankrotu gradova i školskih okruga i uništavaju bakinih 401 tisuća kuna.
Gospodarstvo SAD-a već desetljećima ubrzano zamjenjuje stvarne poslove u industriji za proizvodnju robe uslužnim poslovima. Samo 12% gospodarstva sada čini proizvodnja robe, a manje od 8% građevinarstvo. Uslužni poslovi desetljećima zamjenjuju bolje plaćene poslove proizvodnje robe, nakon čega su posljednjih godina uslijedili još niže plaćeni uslužni poslovi koji zamjenjuju uslužne poslove, budući da uslužni poslovi s skraćenim radnim vremenom i privremeni poslovi bez beneficija postaju nova norma. Barem se prostitucija i dilanje droge dobro plaćaju, možete sami odrediti radno vrijeme, a ostaje dovoljno prihoda možda čak i da se kupi Obamin plan zdravstvenog osiguranja.
Jack Rasmus je autor knjige, 'Obamino gospodarstvo: Oporavak za nekolicinu', Pluto Press, 2012., i 'Epska recesija: Preludij u globalnu depresiju, Pluton, 2010. Vodi tjednu radio emisiju, Alternative Visions, na Progresivna radio mreža. Njegov blog je jackrasmus.com, njegova web stranica www.kyklosproductions.com, a twitter vodi @drjackrasmus.