Izvor: Intercept
Današnje AŽURIRANJE SISTEMA koje ispituje ovu temu — s gostom Shantom Mesrobianom, bivšim Obaminom strategom za 2008. i autorom nedavna virusna tema o liberalnom preziru prema Roganu — može se pogledati na Interceptov YouTube kanal.
Joe Rogan je nagomilao jedna od najvećih i najutjecajnijih medijskih platformi u američkoj politici, ako ne i najutjecajnija. Vrijednost njegovog programa kvantificirana je u maju kada je servis za striming Spotify platio prijavljenih 100 miliona dolara za ekskluzivna prava na emitovanje njegovog podcasta.
Kao jedan ilustrativan primjer njegovog dometa, NSA zviždač Edward Snowden pojavio se u Roganovom programu prije šest dana, a epizoda je već pregledan više od 5 miliona puta samo na YouTube-u. Prvi put Snouden pojavio u njegovom programu bila je prošlog oktobra, a ta epizoda, samo na YouTube-u, ima više od 16 miliona pregleda. Da to stavimo u perspektivu: najbolje ocenjene kablovske informativne emisije su emisije Fox Newsa koje vode Taker Karlson i Šon Haniti, i oni u proseku između 4 i 5 miliona gledalaca, ili jedna četvrtina broja pregleda koje je ostvarila Roganova diskusija sa Snowdenom.
O Roganu se rijetko govori u mejnstrim političkim i medijskim krugovima, što postavlja svoja pitanja. Zašto neko ko ima tako veliki udarac u smislu veličine publike i uticaja dobija toliko manje medijske pažnje od, recimo, kablovskih voditelja vesti sa publikom daleko manjom od njegove? Predsjednički kandidati svakako prepoznaju Roganov značaj: svi glavni demokratski kandidati, prema njegovim riječima, tražili su da se pojave u njegovoj emisiji. (Jedini koje je pozvao bili su Bernie Sanders, Tulsi Gabbard i Andrew Yang.)
Rogan je bio u vijestima ove sedmice nakon toga Predsednik Donald Tramp je pozitivno reagovao na prijedlog gosta da Rogan bude domaćin četverosatne sjedeće predsjedničke debate između dva kandidata. Sama sugestija da bi neko poput Rogana mogao da bude domaćin tako prestižnog i visokoumnog događaja kao što je predsednička debata izazvala je snishodljiv prezir medija establišmenta.
Prije toga, jedan od rijetkih slučajeva kada se o Roganu raspravljalo u mejnstrim političkim krugovima bilo je kada uslijedilo je zgražanje među demokratama establišmenta nakon što je Sanders reklamirao kvazi podršku od Rogana. Argument je bio da su Roganovi stavovi toliko odbojni, netrpeljivi i anatemirani za liberalizam da nijedan demokratski kandidat ne bi trebao biti povezan s njim (ovaj bijes dijele i neke Sandersove pristalice, uključujući, navodno, Rep. Alexandria Ocasio-Cortez).
Šta je, po standardima američke političke i medijske ortodoksije, to Rogana čini tako radioaktivnim? U martu, milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg — koji je govorio na Konvenciji GOP 2004. godine usred rata u Iraku i rata protiv terorizma kako bi podstakao ponovni izbor Georgea W. Busha i Dicka Cheneyja, i koji je predsjedavao i više puta branio rasno različita policijska praksa „zaustavi i pretresi“ — podržao je Joea Bidena za predsjednika, a Bajden je ne samo prihvatio, već proslavljen podršku, hvaleći Bloomberg u procesu:
Koji su to standardi koji čine Michaela Bloomberga prihvatljivim za reklamiranje, ali ne i Joea Rogana, s obzirom na to da je milijarder s tri mandata gradonačelnik i bivši republikanac zauzeo daleko lošije pozicije i nanio mnogo više štete mnogo većem broju ljudi nego što je podcaster ikad mogao sanjati radiš?
To pitanje je još uvjerljivije kada je u pitanju Bajden/Harris kampanja koja je rekla da podržava bivšeg republikanskog guvernera Ricka Snydera iz Michigana, široko okrivljeni zbog kriminalno nemarnog nedostatka čiste vode za piće koji je godinama mučio prvenstveno afroameričke stanovnike Flinta u Michigenu. Ne samo da je Bidenova kampanja prihvatila Snyderovu podršku, već i oni izdao saopštenje za javnost trubeći:
Ono što sve ovo čini još zbunjujućim je da je Rogan prilično osnovni politički liberal po gotovo svakom pitanju: on vjeruje u potrebu veće socijalne potrošnje za siromašnu i radničku klasu u zemlji, protivi se ratu i militarizmu, zalaže se za legalizaciju droga, nepokolebljivo je za - prava izbora i pro-LGBT, i generalno se pridržava liberalnih ortodoksija u standardnim političkim debatama. Zato su mu bili toliko dragi Bernie Sanders i Tulsi Gabbard, i zašto je Andrew Yang - čiji je potpis bio univerzalni osnovni prihod - bio jedan od rijetkih kandidata s kojima je smatrao da je vrijedan razgovora.
Prigovori koji se obično iznose Roganu tiču se njegovih ispitivanje nekih od nedavnih promjena koje su donijele trans vidljivost i jednakost, posebno pitanje da li je pošteno da se trans žene koje su živjele cijeli život i ušle u pubertet kao biološki muškarci takmiče protiv cis žena u profesionalnom sportu (takođe je postavljeno pitanje - pa čak i negativno odgovorio — od LGBT sportska pionirka Martina Navratilova, između mnogih drugih), i da li su mala djeca emocionalno i psihološki opremljena da donose trajne odluke o terapijama promjene spola i rodnoj disforiji.
Ako je prihvatanje i nikada ne dovoditi u pitanje punu paletu trans zagovaranja preduslov za dopuštenje u pristojnom društvu, ozbiljno sumnjam da će mnogi istaknuti demokratski političari proći taj test (čak i Kamala Harris, iz San Francisca i vrlo plave države Kalifornije, je veoma mješoviti zapisi o trans pravima). Štaviše, iako su podaci o anketama oskudni, dostupni podaci pokazuju da u ovoj oblasti ima još mnogo posla: samo mala manjina Amerikanaca verujte da je pošteno omogućiti trans ženama da učestvuju u ženskim profesionalnim sportovima.
Ako je standard da svako ko čak zabavlja debate nad maksimalističkim i najkontroverznijim pitanjima u ovom vrlo novom društvenom pokretu koji se razvija treba biti odbačen kao radioaktivan, liberalizam i Demokratska stranka će biti vrlo mala grupa. Takođe će morati da se nastavi bez velike većine političkih lidera koje oni trenutno prate. Čak i po ovom pitanju trans prava, Roganovi stavovi su u skladu sa standardnim stavom Demokratske stranke: on se zalaže za punu pravnu zaštitu i dostojanstvo za pravo trans osoba da žive uz poštovanje svog spola.
Druga kritika se usredsređuje na Roganovu spremnost da u svoju emisiju pozove različite stručnjake sa krajnje desnim stavovima. To je bizarna kritika nekoga ko namjerno vodi program osmišljen da podstakne dijalog s ljudima iz cijelog političkog spektra. Na kraju krajeva, ako neko koristi očigledno iracionalnu taktiku pripisivanja Roganu stavova svih njegovih gostiju, on bi istovremeno bio sve i ništa.
Ali opet, ovo je standard koji bi malo ko od lidera Demokratske stranke mogao ispuniti. Barak Obama, Hilari Klinton i Berni Sanders sve se nastavilo U emisiji Fox News Billa O'Reillyja, dok se predstavnik Adam Schiff pojavio u programu Tucker Carlsona. Razgovor s ljudima s različitim stavovima naziva se politika i novinarstvo, a ako se neko proglasi radioaktivnim zbog interakcije s ljudima s lošim stavovima, malo tko će preživjeti taj standard. (Liberali također ukazuju na činjenicu da je Rogan rekao da ne može glasati za Bajdena umjesto Trumpa, ali to nije bilo na ideološkim osnovama, već na istom narativu kao Demokratske političke i medijske elite cijelu prošlu godinu provele su u širenjug: naime, da ga Bajdenov kognitivni pad čini nesposobnim za taj posao.)
Iako je Rogan politički liberalan, on jeste — tvrdi bivši strateg Obamine kampanje 2008. i Rogan slušalac Shant Mesrobian - kulturno konzervativan, čime ne misli da Rogan ima konzervativne stavove o društvenim pitanjima (opet je za prava izbora i LGBT prava). On kaže da Rogan odiše kulturno konzervativnim signalima: voli MMA borbe, zbija grube šale, lovi, i jednostavno generalno ne govori na jeziku profesionalne menadžerske klase i primorskih elita. I upravo ti kulturni standardi, a ne politički, čine Rogana anatemom elitnoj liberalnoj kulturi jer, tvrdi Mesrobian u virusna Twitter nit, liberalima je mnogo više stalo do ispravnog kulturnog signaliziranja nego do mnogo težeg i konsekventnijeg posla stvarne politike.
Kako Roganova platforma raste, vrijedno je razumjeti njegovu privlačnost, njegovu publiku i ono što radi novo i drugačije kako bi privukao tako veliki broj sljedbenika. Ali također je vrijedno ispitati reakciju političke i medijske klase na njega jer se u toj reakciji pronalaze mnogi razotkrivajući atributi o tome kako misle, šta cijene i prioritete koje zapravo poštuju. Današnje AŽURIRANJE SISTEMA na You Tube kanalu The Intercepta s Mesrobianom kao mojim gostom posvećen je ispitivanju tih pitanja.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati