Izvor: Glenngreenwald
SAD i E.U vlade danas izražavaju ogorčenje zbog prinudno sletanje od Bjelorusije putničkog aviona koji leti iznad njenog vazdušnog prostora na putu za Litvaniju. Komercijalni avion Ryanair, koji je poletio iz Atine i prevozio 171 putnika, bio je samo nekoliko milja od litvanske granice kada je bjeloruski borbeni avion MiG-29 naredio avionu da se okrene i sleti u Minsk, glavni grad zemlje. .
Na tom letu Ryanair-a bio je vodeća bjeloruska opoziciona ličnost, 26-godišnji Roman Protasevich, koji je, strahujući od hapšenja, pobjegao iz svoje zemlje 2019. da živi u egzilu u susjednoj Litvaniji. Opozicionar je otputovao u Atinu kako bi prisustvovao konferenciji o ekonomiji sa glavnom opozicionom liderkom Bjelorusije Svetlanom Tikhanovskom i pokušavao se vratiti kući u Litvaniju kada je avion nasilno preusmjeren.
Protasevich je, dok je bio tinejdžer, postao disident koji se suprotstavljao dugogodišnjem autoritarnom lideru Bjelorusije Aleksandru Lukašenku, i samo je pojačao svoje protivljenje posljednjih godina. Kada je Lukašenko prošle godine "ponovno izabran" za svoj šesti predsjednički mandat na lažnim izborima, izbili su najveći i najtrajniji antilukašenkovski protesti u posljednjih nekoliko godina. Protasevich je, čak i dok je bio u egzilu, bio vodeći opozicioni glas, koristeći antilukašenkovski kanal na Telegramu — jednom od rijetkih preostalih medija koje disidenti imaju — da iznese kritike režima. Za te aktivnosti, on je formalno optužen za razne zločine iz nacionalne sigurnosti, a potom, prošlog novembra, stavljen na zvaničnu "terorističku listu" od strane bjeloruske obavještajne službe (koja se još zvala "KGB" iz vremena kada je bila sovjetska republika).
Lukašenkova vlastita pres služba je saopštila da je borbeni avion raspoređen po naređenju samog vođe, rekavši pilotu Ryanair-a da vjeruju da je u avionu postojala bomba ili druga prijetnja. Kada je avion sleteo u Minsk, izvršena je višesatna potraga i nije pronađena bomba ili bilo koji drugi instrument koji bi mogao da ugrozi bezbednost aviona, a avionu je tada dozvoljeno da poleti i sleti trideset minuta kasnije na predviđeno odredište u Litvaniji. Ali dva putnika su nestala. Protasevich je brzo priveden nakon što je avion prinudno sleteo u Minsk i sada se nalazi u beloruskom zatvoru, gde mu preti moguća smrtna kazna kao „terorista“ i/ili dugotrajna zatvorska kazna zbog navodnih zločina u oblasti nacionalne bezbednosti. Njegova djevojka, koja je putovala s njim, također je privedena iako nije optužena. Putnici na letu kažu da je Protasevich počeo paničariti kada je pilot najavio da će avion sletjeti u Minsk, znajući da je njegova sudbina zapečaćena i govoreći ostalim putnicima da mu prijeti smrtna kazna.
Gnjev američkih i evropskih vlada zbog ovog incidenta došao je brzo i žestoko. "Snažno osuđujemo drski i šokantni čin Lukašenkovog režima da skrene komercijalni let i uhapsi novinara", rekao je američki državni sekretar Antony Blinken objavljeno na Tviteru u nedelju uveče, dodajući da američki zvaničnici "zahtevaju međunarodnu istragu i da koordiniraju sa našim partnerima o narednim koracima".
Jer E.U. uključuje kao države članice i zemlju odlaska leta (Grčku) i namjeravanu destinaciju (Litvanija), a budući da je Ryanair sjedište u drugoj EU. zemlji (Irska), njeni zvaničnici izražavaju slične osude. Šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen osudila je prinudno sletanje kao "nečuveno i nezakonito ponašanje" i upozorila da će "imati posljedice". Lideri Litvanije i Irske zatražili su ozbiljne odmazde i sankcije. Nejasno je koje su opcije za odmazdu dostupne s obzirom na snažan režim međunarodnih sankcija koji je već nametnut Lukašenku i njegovim saveznicima.
Nema sumnje da je prisilno sletanje ovog aviona od strane Bjelorusije, s jasnom namjerom da uhapsi Protaseviča, nezakonito prema brojnim konvencijama i ugovorima koji regulišu vazdušni prostor. Svako prinudno sletanje mlaznog aviona nosi opasnost, a sigurno međunarodno putovanje avionom bilo bi nemoguće kada bi zemlje mogle natjerati avione koji lete preko njihovog vazdušnog prostora da slete kako bi zaplijenili putnike koji bi mogli biti u avionu. Ovaj čin Belorusije zaslužuje svu osudu koju dobija.
Ipak, novinski izvještaji na Zapadu koji ovaj incident opisuju kao neku vrstu napada bez presedana na pravne konvencije koje regulišu zračni promet i osnovnu pristojnost koju poštuju nacije koje se pridržavaju zakona, pobjeljuju istoriju. Pokušaji američkih zvaničnika kao što su Blinken i E.U. birokrate u Briselu da ponašanje Bjelorusa okarakteriziraju kao neku vrstu lažnog odstupanja nezamislivog za bilo koju demokratiju koja poštuje zakone su posebno gadljive i lažljive.
U 2013., SAD i ključna E.U. države pionir taktike koju je upravo koristio Lukašenko. Učinili su to kao dio neuspjelog plana za hapšenje i hapšenje NSA uzbunjivača Edwarda Snowdena. Taj incident je u to vrijeme izazvao globalni šok i bijes upravo zato što je prije osam godina to zaista bio napad bez presedana na vrijednosti i konvencije na koje se sada pozivaju da bi osudili Bjelorusiju.
U julu te godine, demokratski izabrani predsednik Bolivije, Evo Morales, otputovao je u Rusiju na rutinsku međunarodnu konferenciju kojoj su prisustvovale zemlje koje izvoze prirodni gas. U vreme Moralesovog putovanja, Edvard Snouden je bio usred bizarne petonedeljne iskušenja u kojoj je bio nasukao u međunarodnoj tranzitnoj zoni aerodroma Šeremetjevo u Moskvi, ne mogu se ukrcati na let za napuštanje Rusije ili napustiti aerodrom za ulazak u Rusiju.
23. juna zvaničnici Hong Konga odbijen zahtjev vlade SAD-a da uhapse Snowdena i da ga predaju američkom Hong Kongu je bio grad koji je Snowden izabrao da se sastane s dvojicom novinara koje je odabrao (od kojih sam jedan bio ja) zbog onoga što je smatrao plemenitom historijom grada borba protiv represije i za nezavisnost i slobodno izražavanje. Kada su objavili da odbijaju da predaju Snowdena, zvaničnici Hong Konga su izdali izuzetno prkosan, čak i podrugljiva izjava objašnjavajući da je Snowdenu bilo dozvoljeno da napusti Hong Kong "samovoljno". U toj izjavi se također optužuje SAD da su izdale pravno neprikladan i netačan zahtjev za izručenje koji su bili dužni odbiti, a zatim je naglašeno naglašeno da je pravi zločin koji zahtijeva istragu špijuniranje stanovništva ostatka svijeta SAD-a.
Snouden dakle napustio Hong Kong tog dana s namjerom da odleti za Moskvu, zatim se odmah ukrca na let za Kubu, a zatim nastavi do svog krajnjeg odredišta u nekoj latinoameričkoj zemlji — Boliviji ili Ekvadoru — kako bi tamo zatražio azil. Ali čak i nakon što je tadašnji predsjednik Barack Obama porekao da će se američka vlada "kolebati i dilovati" kako bi dovela Snowdena u američki pritvor - "Neću se kretati avionima da dobijem 29-godišnjeg hakera", on odbacivo tvrdio tokom junske konferencije za novinare - Vlada SAD-a je u stvarnosti činila sve što je u njenoj moći da spriječi Snowdena da izbjegne kandže američke vlade.
Predvođeni tadašnjim potpredsjednikom Joeom Bidenom, američkim zvaničnicima upozorio za sve zemlje u Evropi i Južnoj Americi rečeno je da razmatraju sklonište za Snowdena od ozbiljnih posljedica ako ponude azil zviždaču. Prijetnje Havani navele su kubansku vladu da poništi svoju obavezu o sigurnom prolazu koju su dali Snowdenovom advokatu. Pod Bajdenovim pritiskom i Ekvador preokrenuo se proglašavanje dokumenta o sigurnom prolazu izdatog Snowdenu bila greška.
I na dan kada je Snowden napustio Hong Kong, američki State Department jednostrano poništio pasoš, zbog čega je, po slijetanju u Moskvu, bio zabranjen ukrcaj njegov sljedeći međunarodni let, namijenjen za Havanu. S obzirom na to da mu ruska vlada nije mogla dozvoliti da se ukrca na let zbog njegovog nevažećeg pasoša i da su Snowdenovi zahtjevi za azil na čekanju u Rusiji i blizu dvadesetak drugih država, bio je primoran da ostane na aerodromu do 1. avgusta, kada je Moskva konačno odobrila mu privremeni azil. Od tada živi tamo. Ovo je oduvijek bila zapanjujuća ironija priče o Snowdenu: primarni napad američkih zvaničnika na njega kako bi osporavali njegove motive i patriotizam je taj da živi u Rusiji i da je stoga vjerovatno sarađivao s ruskim vlastima (tvrdnja za koju nikada nisu predstavljeni dokazi ), kada je realnost da bi Snowden napustio Rusiju prije osam godina nakon 30-minutnog boravka na aerodromu da američki zvaničnici nisu iskoristili niz manevara koji su mu spriječili odlazak.
(Obamina tvrdnja da ne brine mnogo o Snowdenu objavljena je otprilike u isto vrijeme kada su vlade SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva bile angažirane u drugim ekstremnim djelima, uključujući slanje agenata za provođenje zakona u The Guardianlondonske redakcije da ih fizički natjeraju uništiti njihove kompjutere koristili za čuvanje njihove kopije Snowdenove arhive, kao i zadržavanje mog muža Davida Mirande prema zakonu o terorizmu na aerodromu Hitrou, sa napredno poznavanje Obamine administracije).
Dok je bio u Moskvi, predsjednik Morales — 1. jula, dan prije nego što je trebao da se vrati u Boliviju — dao je intervju lokalnom ruskom izdanju u kojem je rekao da će Bolivija biti otvorena za mogućnost davanja azila Snowdenu. Sljedećeg dana, Morales se ukrcao u bolivijski predsjednički avion kako bi se vratio u La Paz prema rasporedu, s planom leta koji je uključivao prelet nekoliko zemalja EU. države članice — uključujući Austriju, Francusku, Španiju, Italiju i Portugal, kao i Poljsku i Češku Republiku — sa zaustavljanjem za dopunu goriva na španjolskim Kanarskim ostrvima.
Bolivijski avion je prošao Poljsku i Češku bez incidenata. No, podaci o letovima pokazuju da je avion tokom letenja iznad Austrije prema Francuskoj iznenada skrenuo na istok, nazad u austrijski glavni grad Beč, gdje je neplanirano sletio. Morales i njegova pratnja bili su tamo nasukani dvanaest sati pre nego što su se ponovo ukrcali u avion i odleteli nazad u Boliviju.
Bolivijski zvaničnici su odmah objavili da su im usred leta Francuska, Španija i Italija rekli da im je ukinuta dozvola za let iznad vazdušnog prostora tih zemalja. Bez dovoljno goriva da preleti alternativnim putem, bolivijski pilot je bio primoran da se okrene i sleti u Beč. Bolivijskim zvaničnicima je rečeno da je razlog odbijanja ovih E.U. zemlje da dozvole korištenje svog vazdušnog prostora zbog uvjeravanja koje je dala neodređena strana vlada da je Snowden bio u avionu s Moralesom i da je putovao jer mu je Bolivija dala azil.
Nakon što je Moralesov avion prinudno sletio na bečki aerodrom, austrijski zvaničnici su brzo objavili da su pretražili avion i utvrdili da Snowden nije u njemu. Dok je Bolivija negirala da je pristala na bilo kakvu takvu pretragu predsjedničkog aviona, bolivijski zvaničnici su se ljutito ismijavali ideji da će Snowdena tajno prokrijumčariti Morales iz Rusije u Boliviju. Sve vreme dok se ovo dešavalo, Snouden je bio u Moskvi. Nepotrebno je reći, da je Snowden bio u Moralesovom avionu koji je prinudno sletio u Beč, austrijski zvaničnici bi ga odmah pritvorili i predali SAD-u, koje su do tada izdale međunarodnu potjernicu. Jedini razlog zašto Snoudena tog dana nije doživjela ista sudbina kao ona koju je doživio Protasević u nedjelju je taj što se slučajno nije našao u ciljanom avionu koji je bio prinuđen da neplanirano sleti u Beč.
The međunarodnog zgražanja prema E.U. i SAD zbog prinudnog obaranja bolivijskog predsjedničkog aviona izlio je jednako brzo i intenzivno kao i gnjev koji sada dolazi iz tih država u Bjelorusiju. Ambasador Bolivije u UN-u nazvao je to pokušajem "otmice" - upravo termin koji države koje je tako optužio sada koriste za Bjelorusiju. Tadašnja predsjednica Brazila Dilma Rousseff izrazila je "bijes i osudu". Tadašnja argentinska predsjednica Cristina Kirchner opisala je obaranje Moralesovog aviona kao "ostatke kolonijalizma za koji smo mislili da je odavno završen", dodajući da ono "predstavlja poniženje ne samo sestrinske nacije već i cijele Južne Amerike". Čak je i Organizacija američkih država u kojoj dominiraju SAD izrazila svoje "duboko nezadovoljstvo odlukom vazduhoplovnih vlasti nekoliko evropskih zemalja koje su uskratile korištenje zračnog prostora", dodajući da "ništa ne opravdava čin takvog nedostatka poštovanja prema najvišem autoritetu zemlja."
Kako je kontroverza eksplodirala, ključna E.U. države su u početku pokušale lažno negirati da su imale bilo kakvu ulogu u incidentu, insistirajući da nisu zatvorile svoj vazdušni prostor za bolivijski avion. Francuska je imala brzo tvrdio da je, iako je prvobitno odbijao korištenje svog zračnog prostora bolivijskom avionu dok je bio u zraku, tadašnji predsjednik Francois Hollande poništio tu odluku nakon što je saznao da je Morales u avionu. Ipak, na kraju Francuzi u potpunosti priznao istinu: “Francuska se izvinila Boliviji nakon što je Pariz priznao da je zabranio ulazak avionu bolivijskog predsjednika u francuski vazdušni prostor zbog glasina da je Edward Snowden bio u njemu.”
U međuvremenu, Španija se takođe na kraju izvinila Boliviji. Njen tadašnji ministar vanjskih poslova kriptično priznato: "Rekli su nam da su sigurni... da je on na brodu." Iako je španski zvaničnik odbio da precizira ko su "oni" - kao da je bilo sumnje - priznao je da su uveravanja koja su dobili da je Snouden bio u Moralesovom avionu jedini razlog zašto su preduzeli radnje koje su preduzeli da prisile avion bolivijskog vođe da se iskrca. “Reakcija svih evropskih zemalja koje su poduzele mjere – bile ispravne ili pogrešne – bila je zbog informacija koje su proslijeđene. Nisam mogao da proverim da li je to tačno ili nije u tom trenutku jer je trebalo odmah da se reaguje - rekao je. Negirajući da su španske vlasti u potpunosti "zatvorile" svoj vazdušni prostor Moralesu, one su priznat ono što su nazvali "kašnjenjima" u odobravanju prava na vazdušni prostor u toku leta primoralo je Moralesa da sleti u Austriju i izvinio se zbog toga što je Madrid "neprikladno" postupio.
Zajedno sa brojnim drugim zemljama, Bolivija nije sumnjala u to ko je svim tim zemljama, lažno, rekao da su sigurni da je Snowden u Moralesovom avionu i da je stoga zahtijevao da se on prisilno sleti. Njen ministar odbrane, koji je bio u avionu, nije ostavio nikakvu sumnju na ovo pitanje: "Ovo je neprijateljski čin američkog Stejt departmenta koji je koristio razne evropske vlade." Bolivijski ministar vanjskih poslova rekao je da su ove zemlje, po nalogu Obamine administracije, urotile kako bi "ugrozile život predsjednika".
S obzirom na to da su samo SAD bile toliko očajničke da se dokopaju Snowdena – već su koristile potpredsjednika Bajdena da predvodi vrlo prisilne napore da zaprijete kaznama državama ako mu daju azil – malo ko je sumnjao odakle ta lažna obavještajna informacija potiče i koji je stajao iza neviđenog čina prisiljavanja predsjedničkog aviona da sleti. Zaista, sve je ovo bilo toliko očigledno da čak ni američka vlada to nije bila voljna poreći.
Dužnost da odgovori na međunarodna pitanja o ovom incidentu prepuštena je glasnogovorniku Obamine State Departmenta. U to vrijeme tu poziciju je zauzimala Jen Psaki, sada Bajdenova sekretarica za štampu Bijele kuće. Kao što to često čini, izvještač Associated Pressa iz State Departmenta Matt Lee predvodio je nemilosrdni pritisak na Psaki, tražeći odgovore o tome kakvu su ulogu SAD imale u ovom incidentu. Kao što to često čini, Psaki je učinila sve što je bilo moguće da odbije čak i minimalnu transparentnost – niti priznajući niti negirajući da iza svega toga stoje SAD – ali je ipak napravila kritične ustupke u 3. jul Brifing za štampu Stejt departmenta:
PITANJE: Jesu li SAD imale ikakvu ulogu u ohrabrivanju zapadnoevropskih zemalja da blokiraju jučerašnji let bolivijskog predsjednika? Da li je bilo komunikacije između SAD-a i tih zemalja u aferi?
GOSPOĐA. PSAKI: Pa, kao što znate, pošto smo ovdje dosta razgovarali o tome, SAD su bile u kontaktu – Sjedinjene Države, trebao bih reći, zvaničnici – bili su u kontaktu sa širokim spektrom zemalja tokom zadnjih 10 dana. I nismo – nisam naveo te zemlje; Danas to sigurno neću uraditi.
Naš stav o gospodinu Snowdenu je također bio kristalno jasan u smislu onoga što želimo da se dogodi, a ta poruka je prenesena i javno i privatno u nizu ovih razgovora koje smo vodili sa zemljama. I samo da ponovim: optužen je za odavanje povjerljivih informacija. Optužen je za tri krivična djela i trebao bi biti vraćen u Sjedinjene Države. Ne znam da bilo koja zemlja ne misli da bi Sjedinjene Države to željele da se dogodi. . . .
PITANJE: Bilo je dosta kritika od strane latinoameričkih čelnika u vezi s tom odlukom, ne samo zato što se čini da Snowden nije bio u odboru. Ne zvučite kao da poričete da je bilo razgovora o ovome. Mislim, oni – brojni latinoamerički lideri danas su posebno kritizirali SAD zbog intervencije u diplomatskom bijegu. Da li – da li sam u pravu kada razumem da ne poričete da je bilo razgovora o tome?
GOSPOĐA. PSAKI: Neću ulaziti u diplomatske razgovore koji su se vodili u proteklih 10 dana i sa kojim su državama bili, ali bih vam ukazao na zemlje na koje mislite i zamolio bih vas da ih pitate o odlukama koje su donesene .
PITANJE: Ali Jen, da li ste bili u komunikaciji sa tim zemljama ili ste bili upozoreni na činjenicu da će one biti ili – pa, neće dozvoliti da sleti određeni avion – predsednikov avion?
GOSPOĐA. PSAKI: Bili smo u kontaktu sa nizom zemalja širom svijeta koje su imale bilo kakvu šansu da gospodin Snowden sleti ili čak prođe kroz njihove zemlje, ali neću iznositi kada su to bile ili koje su te zemlje bile.
PITANJE: Jen —
PITANJE: Zašto nije nepristojno da bilo koja zemlja suštinski uskrati šefu države siguran prolaz kroz njen vazdušni prostor? Zašto – bez obzira da li je Snowden bio u tom avionu, zašto to samo po sebi nije očigledno uvredljivo?
GOSPOĐA. PSAKI: Pa, Roz, uputio bih te na te konkretne zemlje da odgovoriš na to pitanje.
PITANJE: Ali ako bi se slična situacija dogodila sa Air Force One, to bi bio međunarodni incident.
GOSPOĐA. PSAKI: Ne ulazim u hipotetiku. To nije nešto što se trenutno dešava o čemu trenutno razgovaramo. . . .
PITANJE: Možete li reći da li su Sjedinjene Države ili da li ste svjesni da je američka vlada ikada u nekom trenutku imala bilo kakvu informaciju da bi Snowden mogao biti u ovom avionu?
GOSPOĐA. PSAKI: Nisam svjestan – nisam svjestan, ali nije nešto u šta bih se upustio čak i da znam. . . .
PITANJE: Na aerodromu su austrijske vlasti pretresle Moralesov avion. Da li su SAD to tražile?
GOSPOĐA. PSAKI: Opet, mi – ukazao bih vam na sve ove pojedinačne zemlje da vam opišem šta se dogodilo i zašto su donesene razne odluke.
PITANJE: Da li ste se konsultovali sa austrijskim vlastima kada su pustili avion da sleti, kada su pustili avion na zemlju?
GOSPOĐA. PSAKI: Mislim da je moj poslednji odgovor odgovorio na to pitanje.
Ta razmjena je dovela do naslova potvrđujući ono što je većina već snažno sumnjala: “SAD priznaje kontakt s drugim zemljama zbog potencijalnih letova Snowdena.” Kako je rekla Psaki, čak iako je odbijala da prizna da iza obaranja Moralesovog aviona stoje SAD: „Ne znam da bilo koja zemlja ne misli da bi Sjedinjene Države to želele da se desi.
Ilustrirajući koliko je SAD malo stalo do toga da se čak pretvaraju da se pridržavaju standarda koje nameću drugima, Bajdenova administracija je u ponedjeljak poslala samu Psaki da osudi ponašanje Bjelorusije kao "šokantan čin" i "drsku uvredu režima za međunarodnu slobodu, mir i sigurnost". Bidenovim zvaničnicima ne bi palo ni na pamet – samo zbog privida, ako ništa drugo – da pokušaju da nađu nekoga ko će to učiniti osim iste osobe koja je 2013. zamagljivala i branila akcije SAD-a i E.U. učinivši istu stvar bolivijskom predsjedničkom avionu. Američki zvaničnici jednostavno ne vjeruju da su vezani istim standardima kojima moraju biti podvrgnuti njihovi protivnici.
Ništa od onoga što se dogodilo sa ovim Moralesovim incidentom nema nikakvog uticaja na opravdanost onoga što je Belorusija uradila u nedelju. Da SAD i njihova EU saveznici počinili opasan međunarodni zločin 2013. ne ublažava zločinačku prirodu sličnih akcija Bjelorusije ili bilo koje druge zemlje osam godina kasnije. Opasnost od obaranja aviona kako bi se uhapsila osoba za koju se sumnja da je u tom avionu je očigledna. Opasnost se povećava, a ne smanjuje, kako to čini sve više zemalja.
Ali nijedan novinar, posebno zapadni, ne bi trebao objavljivati članke ili emitovati priče koje lažno prikazuju nedjeljni incident kao napad bez presedana koji može počiniti samo autokrata saveznik Rusije. Taktiku su započele upravo one zemlje koje danas najglasnije osuđuju ono što se dogodilo. Svako izveštavanje o ovoj priči koje isključuje ovu vitalnu istoriju i kontekst u korist lažnog narativa o tome da je „bez presedana“ – kao što je tačno za ogromnu većinu izveštaja zapadnih medija o tome šta je Belorusija uradila – čini ozbiljnu medveđu uslugu i novinarstvu i istina. Ako je nečuveno opasno i zločinačko prisiljavanje na obaranje aviona da bi se uhapsio putnik Roman Protasevich, onda mora biti jednako opasno i zločinačko učiniti isto u pokušaju da se uhapsi osumnjičeni putnik Edward Snowden.
Zaista, jedine dvije razlike između ovih situacija koje se mogu locirati su faktori protiv zapadne nacije odgovorne za obaranje Moralesovog aviona. Za razliku od onoga što je Belorusija uradila, SAD i njeni evropski saveznici očigledno nisu imali potvrdu o Snoudenovom prisustvu u avionu. Natjerali su ga da sleti na osnovu nagađanja, glasina, nagađanja, za koje se pokazalo da su potpuno lažne. Druga razlika je u tome što očigledno postoje dodatne međunarodne i diplomatske implikacije od prisiljavanja aviona demokratski izabranog predsjednika da sleti za razliku od standardnog putničkog aviona: to je, u najmanju ruku, dubok napad na suverenitet te zemlje. Opet, ne postoje valjana opravdanja za ono što je Bjelorusija uradila, ali u mjeri u kojoj se želi razlikovati njezino djelovanje od onoga što su SAD/EU nacije učinile 2013. godine, to su jedine prepoznatljive razlike.
Eklatantni dvostruki standardi koje su SAD i Evropa beskrajno pokušavale da nametnu svijetu – pri čemu im je slobodno dopušteno da rade upravo ono što osuđuju kada to čine drugi – nisu samo pitanje standardnog bezakonja i licemjerja. Iako je u zapadnoj štampi bilo opsežno izvještavanje o obaranju Moralesovog aviona, nije bilo ni djelića medijskog negodovanja zbog postupaka vlastitih vlada kako sada prenose kada isto čini Bjelorusija. U diskursu zapadnih medija, samo su loše zemlje sposobne za loše postupke; SAD i njihovi saveznici sposobni su, u najgorem slučaju, samo za dobronamjerne greške. Dakle, potpuno iste akcije svake strane dobijaju radikalno različit narativni tretman od strane zapadne novinske grupe.
Kada američki mediji pomažu da se ovaj narativ produži, oni obmanjuju i obmanjuju publiku koju navodno obavještavaju prikrivajući loša djela SAD-a i implicirajući, ako ne i navodeći da su takva djela jedina oblast loših zemalja koje su suprotne djelovanju SAD-a tako da i jedno i drugo omogućava ponašanje odmetničke nacije od strane zapadnih sila i usađuje džingoističku propagandu. Teško je zamisliti slučaj u kojem je ova dinamika življe prisutna od ovog izliva bijesa na Bjelorusiju jer je uradila upravo ono što su SAD i Evropa učinile Boliviji 2013.
Ažuriranje, 24. maja 2021., 12:58 sati. ET: Ovaj članak je uređen tako da uključuje nove komentare sekretarice za štampu Bijele kuće Jen Psaki o ovom incidentu, dostavljene nakon prvobitnog objavljivanja ovog članka.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati