Izvor: Intercept
U novembru 2019, Bolivijski predsjednik Evo Morales s tri mandata bio je primoran pod prijetnjom policijskog i vojnog nasilja da pobjegne u Meksiko, samo nekoliko sedmica nakon što je proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora u oktobru koji bi ga poslali na njegov četvrti mandat. Na njegovo mjesto postavljen je neizabrani desničarski pučistički režim, predvođen samoproglašenom "privremenom predsjednicom" Jeanine Áñez, koja je odmah predsjedavao vojnim masakrom koji je ubio desetine Moralesovih domorodačkih pristalica, a zatim dao imunitet svim uključenim vojnicima. tadašnji američki državni sekretar Mike Pompeo pozdravio državni udar citiranjem naknadno opovrgnute tvrdnje izborne prijevare od strane Organizacije američkih država, ili OAS, i pozivanje na “istinski demokratski proces koji predstavlja narodnu volju”.
Ali nakon Áñezovog režima dva puta odlagano zakazanih izbora ove godine, Bolivijci su u nedjelju izašli na izbore. Odnijeli su uvjerljivu pobjedu predsjedničkom kandidatu Luisu Arceu, Moralesovom bivšem ministru finansija i kandidatu iz njegove stranke Pokret ka socijalizmu, ili MAS. Iako se službeni rezultati još uvijek broje, izlazne ankete renomiranih firmi pokazuju da je Arce pobijedio na udaru — preko 50 posto protiv bivšeg predsjednika centra i krajnje desnog vođe državnog udara — i Áñez samu priznao da je MAS pobijedio: „Još nemamo zvanično prebrojavanje, ali prema podacima koje imamo, gospodin Arce i [kandidat za potpredsjednik MAS-a] gospodin Choquehuanca pobijedili su na izborima. Čestitam pobjednicima i molim ih da vladaju imajući na umu Boliviju i demokratiju.”
Teško je sjetiti se kada je posljednji put u Latinskoj Americi, odobren od strane SAD-a, tako spektakularno propao. Čak i uz trenutno sumnjive tvrdnje OAS-a u kojem dominiraju SAD o izbornoj prijevari, niko nije osporio da je Morales dobio više glasova na izborima u oktobru prošle godine od svih ostalih kandidata (jedino pitanje koje je OAS postavio bilo je da li je njegova margina pobjede bila dovoljna da pobijedi na prvom zaokružiti i izbjeći drugi krug).
Uprkos Moralesovoj pobjedi na izborima, bolivijska policija, a potom i vojska jasno su dali do znanja Moralesu da ni on, njegova porodica ni njegovi najbliži saveznici neće biti sigurni osim ako odmah ne napusti zemlju, kao što je Morales detaljno u intervjuu Dirigirao sam s njim samo nekoliko sedmica nakon što je otjeran u egzil u Meksiko Sitiju. U tom intervjuu, Morales je okrivio ne samo da su SAD dale zeleno svjetlo desničarskim vođama puča, već su i pripisali puč bijesu Zapada zbog njegove odluke da proda dio vrijednih zaliha litijuma u zemlji Kini, a ne Zapadu.
Nakon 12 godina na vlasti, Morales nije bio bez kontroverzi ili kritika. Kao prvi izabrani domorodački vođa Bolivije, čak i neki od njegovih ključnih pristalica postali su oprezni prema onome što su smatrali njegovim sve većim oslanjanjem na kvaziautokratsku taktiku kako bi vladao. Nekoliko njegovih najistaknutijih pristalica - kako u Boliviji tako iu Južnoj Americi — bili su kritični prema njegovoj odluci da obezbediti sudsku dozvolu da traži četvrti mandat uprkos ustavnom mandatu koji ograničava dva mandata. Čak i Moralesov dugogodišnji bliski brazilski saveznik, bivši predsjednik Lula da Silva — koji je tačno predvidio u 2019 intervju sa mnom da "možete biti sigurni da će, ako se Evo Morales kandidirati za predsjednika, pobijediti u Boliviji" - ipak zvao Moralesova težnja za četvrtim mandatom je "greška".
Ali nijedna od tih kritika nije promijenila centralnu, neizbježnu činjenicu: više Bolivijaca glasalo je za Moralesa da bude njihov predsjednik 2019. nego bilo koji drugi kandidat. A u demokratiji, to bi trebalo da bude odlučujuće; za one koji tvrde da vjeruju u demokratiju, to bi trebao biti kraj stvari. Zato je Lula, u svom intervjuu za Guardian ubrzo nakon državnog udara, gdje je kritizirao Moralesovu kandidaturu za četvrti mandat, ipak naglasio daleko važniju stvar: “ono što su učinili s njim je zločin. Bio je to državni udar – ovo je strašno za Latinsku Ameriku.”
I kakve god kritike koje se mogu legitimno izreći o Moralesu – teško je zamisliti da je bilo koji vođa vladao više od jedne decenije, a da nije otuđio neke pristalice i napravio greške – nema sumnje da je Moralesovo predsjedništvo, po gotovo svim pokazateljima, bilo uspješno. Nakon decenija nestabilnosti u zemlji, uveo je stabilnu i uspješnu demokratiju, predsjedavao ekonomskim rastom da su čak i zapadne finansijske institucije hvalile i radile na osiguravanju daleko pravednije raspodjele tih resursa nego ikada prije, posebno prema dugo potlačena autohtona manjina u zemlji i njeni seoski farmeri. Taj uspjeh je ono što je namjerno uništeno kada je o bolivijskom predsjedavanju 2019. odlučeno ne demokratski nego silom.
Nakon 12 godina na vlasti, Morales nije bio bez kontroverzi ili kritika. Kao prvi izabrani domorodački vođa Bolivije, čak i neki od njegovih ključnih pristalica postali su oprezni prema onome što su smatrali njegovim sve većim oslanjanjem na kvaziautokratsku taktiku kako bi vladao. Nekoliko njegovih najistaknutijih pristalica - kako u Boliviji tako iu Južnoj Americi — bili su kritični prema njegovoj odluci da obezbediti sudsku dozvolu da traži četvrti mandat uprkos ustavnom mandatu koji ograničava dva mandata. Čak i Moralesov dugogodišnji bliski brazilski saveznik, bivši predsjednik Lula da Silva — koji je tačno predvidio u 2019 intervju sa mnom da "možete biti sigurni da će, ako se Evo Morales kandidirati za predsjednika, pobijediti u Boliviji" - ipak zvao Moralesova težnja za četvrtim mandatom je "greška".
Ali nijedna od tih kritika nije promijenila centralnu, neizbježnu činjenicu: više Bolivijaca glasalo je za Moralesa da bude njihov predsjednik 2019. nego bilo koji drugi kandidat. A u demokratiji, to bi trebalo da bude odlučujuće; za one koji tvrde da vjeruju u demokratiju, to bi trebao biti kraj stvari. Zato je Lula, u svom intervjuu za Guardian ubrzo nakon državnog udara, gdje je kritizirao Moralesovu kandidaturu za četvrti mandat, ipak naglasio daleko važniju stvar: “ono što su učinili s njim je zločin. Bio je to državni udar – ovo je strašno za Latinsku Ameriku.”
I kakve god kritike koje se mogu legitimno izreći o Moralesu – teško je zamisliti da je bilo koji vođa vladao više od jedne decenije, a da nije otuđio neke pristalice i napravio greške – nema sumnje da je Moralesovo predsjedništvo, po gotovo svim pokazateljima, bilo uspješno. Nakon decenija nestabilnosti u zemlji, uveo je stabilnu i uspješnu demokratiju, predsjedavao ekonomskim rastom da su čak i zapadne finansijske institucije hvalile i radile na osiguravanju daleko pravednije raspodjele tih resursa nego ikada prije, posebno prema dugo potlačena autohtona manjina u zemlji i njeni seoski farmeri. Taj uspjeh je ono što je namjerno uništeno kada je o bolivijskom predsjedavanju 2019. odlučeno ne demokratski nego silom.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati