Izvor: Democracy Now!
Legendarni zviždač Pentagonovih dokumenata Daniel Ellsberg kaže da bi saslušanje o izručenju Juliana Assangea u Londonu moglo imati dalekosežne posljedice za slobodu medija. Osnivač WikiLeaksa suočava se s nizom optužbi za špijunažu i hakiranje koje se stalno razvijaju u vezi s objavljivanjem diplomatskih depeša koje su otkrile ratne zločine koje su počinile američke snage u Iraku i Afganistanu. Assange se suočava s gotovo sigurnom osudom, ako bude izručen, i 175 godina zatvora. “Američki tisak ostao je u stanju poricanja 40 godina, zapravo, od mog slučaja, da Zakon o špijunaži ima tekst u sebi koji bi mogao biti usmjeren izravno na njih”, kaže Ellsberg, koji je svjedočio u Assangeovu obranu na suđenje za izručenje putem video streama iz Sjedinjenih Država. “Sada američki tisak bulji ravno u cijev korištenja Zakona o špijunaži protiv američkih novinara i izdavača zbog bavljenja novinarstvom.”
AMY DOBAR ČOVJEK: Ovo je Demokracija odmah! Ja sam Amy Goodman, s Nermeen Shaikh, dok se sada okrećemo slučaju slobode medija koji se odvija u Londonu, gdje se Julian Assange, osnivač i glavni urednik WikiLeaksa, bori protiv izručenja Sjedinjenim Državama zbog stalnog razvoja niz optužbi za špijunažu i hakiranje. Assange se suočava s gotovo sigurnom osudom, ako bude izručen ovdje, i 175 godina zatvora. Američki tužitelji tvrde da se urotio sa zviždačicom Chelsea Manning, koja je bila privatna u američkoj vojsci, da ilegalno preuzme stotine tisuća ratnih dnevnika iz Iraka i Afganistana, zajedno s golemom kolekcijom povjerljivih depeša iz američkog State Departmenta.
Stručnjaci su stali u obranu Assangea, uključujući i legendarnog zviždača iz Pentagonovih dokumenata Dana Ellsberga, koji je u srijedu svjedočio na izručenju putem video streama iz svog doma u Kaliforniji, na Berkeleyju. Godine 1971., Ellsberg je bio visoki Pentagonov analitičar kada je objavio strogo povjerljivo izvješće o američkoj umiješanosti u Vijetnamu koje je postalo poznato kao Pentagonovi dokumenti, koji su dokumentirali kako su dužnosnici lagali javnosti o ratu. Kao i Assange, Ellsberg je dao dokumente koji su procurili The New York Times. Također kao i Assange, Ellsberg je optužen prema Zakonu o špijunaži i mogao je provesti ostatak života iza rešetaka, iako je sudac odbacio njegov slučaj kada je otkriveno da je predsjednik Nixon naredio kriminalne provale tražeći štetne informacije o njemu. Dan Ellsberg nam se sada pridružuje s Berkeleya.
Dobrodošli natrag u Demokracija odmah!, Dan. Nemamo toliko vremena, ali razgovarajte o tome zašto ste svjedočili na saslušanju o izručenju, tražeći da Julian Assange ne bude poslan u Sjedinjene Države - iako, trebali bismo reći, on je u biti u zatočeništvu već gotovo osam godina, nakon što je otišao u ekvadorsko veleposlanstvo, gdje je dobio političko utočište, ali je tamo bio godinama, prije nego što je nova desničarska vlada u Ekvadoru ukinula taj status političkog azilanata i britanske vlasti su ušle i izbacile ga i dovele u zatvor Belmarsh, zatvor visoke sigurnosti u Britaniji.
DANIJEL ELLSBERG: Da, želio bih se usredotočiti, Amy, na veće implikacije ovog slučaja, budući da imamo samo minutu ili dvije. Doista, američki tisak ostao je u nekoj vrsti poricanja već 40 godina, stvarno, od mog slučaja, da Zakon o špijunaži ima tekst u sebi koji bi mogao biti usmjeren izravno na njih, na novinare i izdavače, iako, do ovog slučaju, nije to učinio. Dakle, sada američki tisak bulji ravno u cijev korištenja Zakona o špijunaži protiv američkih novinara i izdavača jer se bave novinarstvom, jer rade ono što rade najbolje, u najboljem izdanju, svaki dan, dobivaju informacije koje vlada ne ne žele biti poznati javnosti zbog svojih nedjela, laži, zločina, bilo čega - ima ih puno. I to je ono što je uglavnom sustav tajnosti namijenjen zaštiti, na neodređeno vrijeme.
Ovdje nisu samo američki novinari, iako je prvi američki amandman, srž našeg oblika vladavine, rekao bih, u ovom trenutku u pitanju i napada se. Zapravo, ako Julian bude izručen, kao što sam rekao, kao što ste rekli, to će dovesti do kaznenog progona ovdje, a vjerojatno i do osude, a on to neće biti — on će biti prvi novinar i izdavač, ali ne i posljednji. New York Times vjerojatno neće biti ni drugi; mogao bi biti treći ili četvrti — i ti, Amy, također. Dakle, svi imaju udjela u ovome. U međuvremenu, ako Julian bude izručen Sjedinjenim Državama kako bi se suočio s ovim optužbama za bavljenje novinarstvom koje ima, optužbama koje su podignute protiv njega, nijedan novinar na svijetu nije siguran od doživotne robije u Sjedinjenim Američkim Državama. Dakle, ulozi su ovdje ogromni. I za slobodu tiska bilo gdje — naša je daleko od savršene, druga mjesta imaju manje, neka imaju više — ali mogućnost slobode tiska, a time i demokracije, u ovome je u pitanju u cijelom svijetu. To gotovo sigurno zvuči kao hiperbola, a nije.
Tužiteljstvo je jučer dokazalo da temelje veliki dio slučaja, prije svega, na — ne toliko na meni, već na drugim svjedocima — na činjenici da je Julian potaknuo Chelsea Manning da da tu informaciju, a on je zapravo tražio dokumente. Ne mogu nabrojati koliko su me puta tražili dokumente, kao što je to i dolično za novinare. Dakle, ta zavjera je nešto što svaki izvor prolazi sa svakim novinarom koji koristi izvore.
Na pitanje što - štetu koju je napravio, vlada se nastoji usredotočiti na činjenicu da su imena, neredigirana, bila predmet, u njihovim umovima - i sasvim razumljivo, vjerojatno - opasnosti u zemljama u kojima su bila objavljivanjem . Kako sam istaknuo tužitelju, način da se spriječi ta opasnost je da se zaustavi objavljivanje tih imena. A to nisu bila imena koja su mediji ili WikiLeaks ili Julian Assange željeli objaviti. Naprotiv, mediji i vlada bili su i te kako svjesni — mediji su sudjelovali — da ulažu goleme napore da iz ove mase dokumenata izbrišu imena svih koji bi mogli biti stavljeni u osjećaj tjeskobe ili opasnosti ili bi mogli biti u stvarna opasnost. I, drugo, pozvali su vladu da dostavi ta imena koja su mogli izvaditi. Vlada je bila u mogućnosti spriječiti te ljude, od kojih nisu svi s kojima su mogli stupiti u kontakt, da se uopće otkriju, čak i da budu u stanju tjeskobe, a oni su to odlučili ne učiniti. Oni snose potpunu odgovornost za tjeskobu, bijeg nekih od njih iz svojih zemalja - potpunu odgovornost, rekao bih, vlada, budući da su oni to mogli spriječiti, a odlučili su da nisu. Mogu samo zaključiti da su radije zadržali optužbe, te optužbe protiv Juliana Assangea, na kraju, umjesto da zaštite te ljude od moguće opasnosti u koju su bili dovedeni.
Konačno, krajnje je cinično - budući da sam upravo slušao vaša izvješća. Govorimo o ljudima koji su izbjegli iz ratnog stanja koje su Sjedinjene Države pokrenule, prvo napadom na Afganistan, ali posebno agresijom na Irak. I jesam to neki dan spomenuo tužitelju, da je, mogu samo reći, cinično - mogao bih upotrijebiti druge riječi - reći da je vlada, naša vlada, zabrinuta oko 100 ili 200 ljudi koji su uznemireni i zabrinuti, i neki od njih koji traže da napuste zemlju uz pomoć SAD-a, da budu zabrinuti za te ljude, kada je ova vlada dovela do bijega 37 milijuna izbjeglica iz ratova koje je pokrenula Amerika, nevolje nekih od kojih ste upravo opisali. To je sprdnja. A ako ovo suđenje bude uspješno, ako izručenje bude uspješno, već će to imati zastrašujući učinak na novinare diljem svijeta i biti izravan napad na Prvi amandman Sjedinjenih Država.
AMY DOBAR ČOVJEK: Daniel Ellsberg, želimo ti zahvaliti što si opet s nama, jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača. Svjedočio je u srijedu na saslušanju o izručenju Juliana Assangea. I samo da bude jasno, Julian Assange, od toga da je bio u kućnom pritvoru u Britaniji preko sedam godina u ekvadorskom veleposlanstvu do boravka u Belmarshu, zatvoru visoke sigurnosti, godinu i pol, zapravo je bio u zatočeništvu više od desetljeća. To je to za našu emisiju. Da vidimo naše intervju s jednom od svojih odvjetnica, Jennifer Robinson, idite na democracynow.org.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije