Hillary Clinton sada kaže da je njezin "prioritet broj jedan" u Siriji uklanjanje Bashara al-Assada, što nas stavlja na put rata sa Sirijom i Rusijom sljedeće godine. Bilo da glasate za nju ili ne, trebali biste se obvezati da ćete je spriječiti u ovoj ludosti, koju je predsjednik Obama mudro izbjegao 2013. Sirija i Rusija doista čine ratne zločine u Alepu, ali ako ste u iskušenju da pristanete na "zona zabranjenog leta" ili "humanitarna intervencija" protiv sirijskih, ruskih i iranskih snaga, razmotrite ovih deset činjenica i zapažanja:
1/ Nikada ne čujemo o zločinima koje su počinile sunitske pobunjeničke snage koje podržavaju SAD, uključujući islamiste orijentirane na Al Qaedu koji su sada prešutno uključeni u redove pobunjenika. Iznenadna promjena režima u Siriji dovest će do toga da će ove snage biti glavne i međusobno se bore za vlast. Neki pobunjenici koji su pobijedili počinili bi etničko/sektaško čišćenje protiv alavita, kršćana i Kurda, zbog čega se mnoge od ovih i drugih manjina boje pobunjenika jednako kao što se sunitska većina boji Assada. Da, rat može i bit će još gori uz više vanjskih intervencija.
2/ Svaka "zona zabranjenog leta" iznad Sirije sigurno će biti praćena obaranjem i ruskih i američkih zrakoplova, u nepredvidivoj eskalaciji koja bi se lako mogla proširiti drugdje u regiji ili svijetu. Bombardiranje sirijskih/ruskih snaga rezultiralo bi većim brojem smrtnih slučajeva, a ne manjim brojem smrtnih slučajeva. U transkriptu koji je procurio iz 2013., Hillary je priznala: “Da biste imali zonu zabrane letova, morate ukloniti svu protuzračnu obranu, od kojih se mnoge nalaze u naseljenim područjima. Dakle, naše rakete, čak i ako su rakete za mirovanje, tako da ne izlažemo svoje pilote riziku – ubit ćete puno Sirijaca.”
3/ SAD aktivno pomažu saudijskom bombardiranju Huti pobunjenika u Jemenu, s razaranjima i smrtnim slučajevima civila koja se malo razlikuje od sirijskog/ruskog bombardiranja Alepa. SAD je upravo izravno lansirao projektile protiv Huta, uplevši nas u vrlo opasan dio regionalnog proxy rata između Saudijske Arabije i Irana. Glasnogovornik State Departmenta John Kirby ostao je bez riječi kada su ga novinari zamolili da definira razliku između Rusa u Siriji i Saudijaca u Jemenu.
4/ SAD ima oko 800 stranih vojnih baza diljem svijeta. Rusija ima točno dvije baze izvan bivšeg sovjetskog teritorija– obojica u Siriji. Putin pokušava oponašati ono što su SAD učinile u Iraku i Afganistanu, uspostavljajući Rusiju kao regionalnu i globalnu silu. Rusija radi upravo ono što su SAD učinile u Panami – drsko se miješa u poslove zemlje koja ima svoje baze. SAD nemaju legitimitet da kritiziraju početnika u globalnom imperijalizmu ili demoniziraju Rusiju zbog istih zločina koje su američke snage učinile u Faludži i drugdje.
5/ Rusija neće odustati ako počnemo obarati njezin zrakoplov. Putin je bio “mesar Groznog” u Čečeniji (kao što je Zapad zatvorio oči), a intervenirao je protiv nacionalističkih vlada u Gruziji i Ukrajini. On će se okrenuti negdje drugdje u svijetu – naoružavati Iran, uspostaviti pomorsku bazu u Egiptu ili prijetiti Latviji. Jedan od načina da se umanji njegov popularni apel je da se prestane hraniti njegovom nacionalističkom propagandom da NATO okružuje Rusiju i prešutno podupire fašiste i ultranacionaliste na njezinim granicama. Politički napreduje samo kada se poveća vojni pritisak Zapada, a sebe može prikazati kao suprotstavljenog NATO-u. I Rusija i Iran također napreduju kada zveckanje sabljama SAD-a i Izraela podiže globalne cijene nafte.
6/ Praksa “humanitarne intervencije” podržava dvostruke standarde koji samo naglašavaju zločine druge strane, a ne saveznika SAD-a. Bombaški napadi Billa Clintona u Bosni i na Kosovu zaustavili su etničko čišćenje srpskih snaga, ali su aktivno omogućili etničko čišćenje hrvatskih i albanskih milicija. Obamino bombardiranje Libije kako bi navodno "spasio" Bengazi na kraju je Libiju pretvorilo u zonu slobodne vatre. Nije se uključila kao neutralna stranka, već zauzela stranu u građanskom ratu i produžila ga. Prava “humanitarna intervencija” naredila bi svim stranama da se zamrznu na mjestu, a ne da napadnu jednog kršitelja ljudskih prava u korist drugog.
7/ Čini se da SAD žele utisnuti podjelu Sirije na etničke/sektaške enklave kao dio “nagodbe”, baš kao što je to bilo u Jugoslaviji i dobrim dijelom u Iraku. Podjela ne donosi trajni mir, kao što pokazuju primjeri Palestine i Indije. Regionalna autonomija pomaže u izgradnji mira, ali zajednice, pa čak i obitelji, povijesno su previše pomiješane da bi omogućile “čisto” teritorijalno odvajanje bez masovnog nasilja i genocidnog etničkog/sektaškog čišćenja. Ali neoliberalnom kapitalu pomaže da velike multietničke države budu podijeljene u mini-države koje je lakše kontrolirati.
8/ Bilo je mnogo puteva koji nisu slijedili u donošenju mira u Siriji otkako je 2011. započela istinska demokratska revolucija protiv Assada. Nikada nije bilo izbora između "nešto učiniti" i "ne raditi ništa". SAD i Izrael mogli bi prestati podržavati sunitske islamističke pobunjenike u zamjenu da Rusija i Iran obuzdaju najgore od Assadovih vojnih zločina predvođenih alavitima, i obratno. Obojica bi mogli podržati hrabru obranu Kurda od ISIS-a, umjesto da ih (još jednom) prodaju turskoj vojsci. Mogli su surađivati sa sirijskim civilnim društvom koje je započelo revoluciju, umjesto da samo naoružavaju vojsku i miliciju. Mogli bi pregovarati o regionalnoj deeskalaciji i koalicijskoj vladi koja jamči manjinska prava, a Sirijcima omogućuje da se usredotoče na stvarne prijetnje ISIS-a i gospodarsku propast rata.
9/ Promjena režima u Iraku izgledat će kao mali krumpir, ako nova administracija prevari američki narod da dopusti takozvanu “humanitarnu intervenciju” u Siriji. Mogli bismo se vrlo brzo uključiti u puni regionalni rat – sa SAD-om, Saudijskom Arabijom, Izraelom, zaljevskim državama i sirijskim, iračkim i jemenskim sunitima s jedne strane, te Rusijom, Iranom, Sirijom, iračkim šiitima, Hezbolah i Huti s druge strane. Regija je bure baruta, s isprepletenim savezima poput Europe uoči Prvog svjetskog rata. Ne bi trebalo puno da ta noćna mora eskalira u nuklearni sukob. Rusija se očito mobilizira za mogući sukob i signalizira svoja upozorenja putem državnih medija i vježbi civilne obrane, ali naši čelnici nisu nam rekli koliko je situacija postala rizična.
10/ Puno više je u igri u Siriji 2017. nego u Iraku 2003. godine.
Rat u Iraku nikada nije imao potencijal eskalacije u potpuni rat s Rusijom i Iranom, ili pokretanja nuklearnog sukoba. A budući da i Hillary Clinton i Donald Trump nekritički prihvaćaju stav Benjamina Netanyahua o Iranu kao o glavnom neprijatelju na Bliskom istoku, Izrael i zaljevske države bit će puštene sljedeće godine kako bi ponovno pokrenule vojni rub s Iranom, što bi nas također moglo dovesti do kapija pakao.
Moguće je stati protiv Assada i Putina, a i dalje se suprotstaviti ratovima koje vode Clinton ili Trump koji će rasplamsati Bliski istok. Tko pobijedi 8. studenogth, imena kandidata koji su izgubili brzo će izblijedjeti. Naše “Prioritet broj jedan” sljedeći dan trebao bi biti spriječiti novog predsjednika da nas odvede na put novog velikog rata.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
2 Komentari
Prilično je razočaravajuće što je autor krivo shvatio osnovne činjenice o učincima američkog bombardiranja. Grossman, koji je u prošlosti radio vrlo dobar posao, kaže da je Clintonovo bombardiranje Kosova “zaustavilo etničko čišćenje od strane srpskih snaga”. Zapravo, trenutni učinak bombardiranja bio je POVEĆANJE srpskih zločina i etničkog čišćenja. Nadalje, ovo je predvidio zapovjednik SAD/NATO-a Wesley Clark.
Rusija će se “zakrenuti” ako joj oborimo letjelicu? Zar nije jasno da je obaranje ruskih aviona početak Drugog svjetskog rata? Pročitajte sve što je Rusija objavila preko Peskova ili Lavrova i transparentno je. Poljska — u kojoj ja i cijela moja obitelj živimo — bit će prva zemlja koja će biti uništena u ruskom nuklearnom napadu koji će uslijediti ako SAD ponovi incident u Turskoj. Pričajte koliko god želite o Putinovoj brutalnosti (iako nije ubio 1-2 milijuna Arapa kao što smo mi učinili u Iraku), ali on će braniti Rusiju i toga bismo trebali biti svjesni.