Dio I. Džinovske demonstracije osporavaju Trumpovo preuzimanje vlasti
Dan nakon ratobornog, nacionalističkog inauguracijskog govora Donalda Trumpa, s rasističkim prizvukom, milioni žena i njihovih saveznika izašli su na ulice u Washingtonu, New Yorku i šest stotina gradova u SAD-u i širom svijeta. Kako je Trampova podrška pala na 32% u anketama, NY Times izvijestio je da je subotnji protest bio tri puta veći od gomile na inauguraciji [1], Ovaj masovni, samoorganizovani otpor ostaće upamćen kao istorijski događaj bez presedana.
Novi predsjednikov sekretar za štampu Sean Spicer odmah je uletio u prostoriju za štampu kako bi napao puta' izvještaj i više puta je lagao o Trumpovoj inauguraciji, lažno tvrdeći da je prisustvovalo više ljudi ili je jedan od najpametnijih znakova na protestima predviđao: „Donald J. Trump će lagati o ovome!“
Dok je Trumpov govor iznova ponavljao slogan njegovog režima, "Amerika na prvom mjestu" (oživljavanje slogana iz 1940. koji su podržavali izolacionisti i profašisti), Ženski marš je okupio neviđene mase da jasno i glasno izraze svoju solidarnost sa svim potlačenim ljudima - ženama, eksploatisani radnici, etničke, verske i seksualne manjine, civilne žrtve američkih imperijalističkih ratova u inostranstvu. Rečima glumice Amerike Ferere:
Danas smo se okupili ovdje i širom zemlje i širom svijeta da kažemo, gospodine Trump, odbijamo. Odbacujemo dehumanizaciju naših muslimanskih majki i sestara. Zahtijevamo okončanje sistemskog ubistva i zatvaranja naše crne braće i sestara. Nećemo odustati od svog prava na bezbjedne i legalne abortuse. Nećemo tražiti od naših LGBTQ porodica da idu unazad. Nećemo preći iz nacije imigranata u naciju neznanja. Nećemo graditi zidove i nećemo vidjeti ono najgore jedni u drugima. I nećemo okrenuti leđa više od 750,000 mladih imigranata u ovoj zemlji koju trenutno štiti DACA.
Protiv Trumpove otvorene mizoginije i rasizma, demonstranti su tvrdili da je ugnjetavanje žena osnova svih ugnjetavanja. Govornici i znakovi proklamirali su međusobnu solidarnost među društvenim pokretima koje su predstavljali – dok su u isto vrijeme održavali zahtjeve svoje grupe. Mnogi znakovi su pratili slogan Occupy Wall Street iz 2011.: "Ovako izgleda Amerika."
Bilo je vrlo malo referenci na izborni debakl 2016. i gotovo niko nije izgovorio Clintonovo ime. Orijentacija mase bila je očigledno prema predstojećim borbama. Među demonstrantima bile su vidljive mase obojenih ljudi, muškaraca i žena, i mladih ljudi koji su učestvovali u svojim prvim javnim demonstracijama rame uz rame sa veteranima marševa iz Vijetnamskog rata i vintage Martina Luthera Kinga.
Da citiram Michaela Moorea: "Tramp je sjajan organizator."
Masovni Marš žena signalizirao je pojavu ujedinjenog pokreta otpora protiv vlade koja jasno potvrđuje svoju namjeru da uništi socijalna prava stečena kroz borbe u proteklih pola stoljeća: emancipaciju žena (pravo na abortus), emancipaciju crnaca (pravo glasa ), radnička emancipacija (sindikalna prava), sloboda govora, štampe i udruživanja, socijalna sigurnost (penzionska prava, zdravstvena zaštita), građanska prava potlačenih manjina. "Odbijamo da se vratimo u 50-e", pisalo je na mnogim natpisima.
Porast narodnog otpora protiv Trampa
Kako se organizirala ova gigantska, militantna i ujedinjena demonstracija? Otpor naroda Trampovom izboru počeo je već u noći 8. novembrath kada su, šokirani ovim neočekivanim rezultatom, desetine hiljada Amerikanaca (uglavnom žena) spontano izašlo na ulice u glavnim gradovima uzvikujući "Ne naš predsjednik!" Sledećeg dana, studenti širom zemlje spontano su organizovali stotine štrajkova, ostavljajući svoje srednje škole da demonstriraju na ulicama. Talas popularnog osjećaja Trumpove nelegitimnosti jačao je sljedećih dana kada su ljudi saznali da je novoizabrani predsjednik izgubio glasove građana za skoro 3 miliona glasova (isto ima koristi od sumnjivih manevara u svoju korist). Do kraja sedmice, urednik državnog progresivnog magazina The Nation proglasio: „Vrijeme je da se prizove svakodnevna masovna nenasilna građanska neposlušnost u razmjerima kakve u ovoj zemlji nisu viđene decenijama.” [2]
9. novembrath na Havajima, 60-godišnja penzionerka, zapanjena Trumpovom otvorenom mizoginijom, kreirala je stranicu događaja na Facebooku pozivajući na marš na Washington kako bi osporila Trumpovu inauguraciju. U jednoj noći, hiljade ljudi se pridružilo događaju. Dva dana kasnije a hiljadama milja dalje, u New Yorku, druga žena je pozvala na istu ideju i regrutovala tri dugogodišnja aktivista (uključujući Palestinca) da organizuju veliki marš na Washington protiv glavnog mizoginista. Ubrzo su im se pridružili milioni žena i na kraju 200 organizacija, koje su uspjele, uprkos sukobima identiteta, ujediniti i preduzeti ovaj podvig nacionalnog organizovanja.
Slični marševi organizirani su u stotinama američkih gradova i širom svijeta – još jednom zahvaljujući internetu i društvenim medijima, koji pojedincima omogućavaju da prebrode geografsku izolaciju, komuniciraju i ujedine se u realnom vremenu. Kako su otpor i neizvjesnost oko izbornih rezultata i dalje rasli, bilo je pokušaja, pravnim putem, da se iznudi ponovno prebrojavanje u tri ključne države u kojima je o sudbini nacije odlučivalo samo nekoliko hiljada glasova.
S druge strane, u Washingtonu, elite obje političke stranke odgovorne za ovaj antidemokratski debakl pokušale su da se zbliže kada su se suočile s pitanjem njihovog političkog “duopola”. Obama je, smiješeći se, pozvao Trumpa u Bijelu kuću kako bi mu rekao da ćemo "sada učiniti sve što možemo da vidimo da ti uspiješ, jer ako ti uspiješ, onda će uspjeti i zemlja". Establišment je pokušavao da izgladi stvari, normalizuje situaciju, banalizuje zlo.[3] No, novoizabrani predsjednik nije želio da se poigrava i nastavio je da užasava javnost svojim zapanjujućim tvitovima (dva miliona “lažnih glasova” za Clintonovu) i svojim ponovljenim ličnim napadima na njegove kritičare (uključujući Meryl Streep, Neil Young, Whoopi Goldberg, Samuel L. Jackson i John Oliver i desetine manje poznatih građana.)
Suočeni s opasnošću, društveni pokreti se zbližavaju
Uglavnom autonomni društveni pokreti koji karakteriziraju američki politički krajolik ubrzo su shvatili realnost i ozbiljnost nove situacije: sve tri grane vlasti sada su bile u rukama reakcionarne republikanske desnice Čajanke i bijelih nacionalista. Suočeni s ovom očiglednom opasnošću, počeli su da ostavljaju po strani identitetsko-političke podjele i ujedinjuju se kako bi se pripremili za dugu borbu za opstanak. Hajde da rezimiramo:
- Poziv na Marš žena otvorio je proboj i, kako smo vidjeli, ubrzo su se pridružili i ostali pokreti.
- Hrabar otpor Standing Rock Indijanaca i njihovih saveznika protiv naftnih kompanija i nasilne policije Sjeverne Dakote poslužio je kao avangarda i odnio privremenu pobjedu protiv izgradnje cjevovoda na njihovim svetim zemljama.
- Dok su se napadi na manjine na ulici povećali nakon Trumpove izborne pobjede i nekažnjivost policajaca koji su ubijali nenaoružane crnce i dalje je nesmanjena, otpor među antirasističkim pokretima kao što su #BlackLivesMatter, NAACP, ACLU, crnačke crkve i kulturne organizacije učvrstile su se u odbrani građanskih prava osvojenih u eri Malcolma X-a i Martina Luthera Kinga.
Ista reakcija u zajednici seksualnih manjina (LGBT et al).
- Milioni imigrantskih porodica, uglavnom Latinos, već žestoko proganjan od strane Obame (dva miliona deportovano, milioni žena i djece u privatnim zatvorima), zbio se u redove i pripremio se za predstojeće borbe. U znak solidarnosti, crkve, gradovi i regioni ponudili su im “utočišta” i odbijaju da sarađuju sa saveznim snagama kada se pokušavaju deportacije.
- Radnički pokret, djelimično zaveden Trumpovim obećanjima da će otvoriti radna mjesta i favorizirati „američko“ (tj. bijelo) zapošljavanje, sada se suočava sa stvarnošću: Trumpov infrastrukturni plan je prevara. [4]Sada se pokret okreće prema niskoplaćenim, nesigurnim, mladim radnicima i radnicima iz manjinskih grupa „prekarijata“ koji guraju naprijed zahtjev klase za minimalnom platom od 15 dolara.
- Umjetnici, glumci, muzičari i pisci – žene i muškarci – počeli su da iskorištavaju svaku javnu priliku da proglase svoj otpor Trumpu u ime ljudske solidarnosti i slobode govora. Gotovo jednoglasno su odbili da učestvuju u inauguracionim predstavama, svedenim na kantri pevače, patriotske pesme i parade gajda.
- Dok je demokratska elita nastavila da brani svoj katastrofalan izbor nepopularnog elitističkog kandidata, nezavisni senator Bernie Sanders nastavio je svoj socijaldemokratski krstaški rat. Unutar Demokratske stranke mlada progresivna avangarda pokušavala je da preuzme kontrolu, predlažući kongresmena Minnesote Keitha Ellisona – čovjeka boje kože i muslimanske vjeroispovijesti – za predsjedavajućeg DNC-a.
- Konačno, na obje obale javne vlasti u raznim gradovima, regijama i državama su se izjasnile o otporu. Gradonačelnici, guverneri i predstavnici obećali su da će braniti svoja staništa i stanovnike od pljački Trumpove vlade odbijanjem saradnje sa saveznim vlastima. Na primjer, Kalifornija, ponosna na svoje statute koji štite okoliš, upravo je donijela zakone koji blokiraju federalnu intervenciju kako bi ih nadjačala. Kalifornija je također objavila da će pružiti plaćenu pravnu pomoć za imigrante koje je uhapsila savezna vlada, dok administratori na svim nivoima ohrabruju svoje zaposlenike da birokratski sabotiraju štetne naredbe koje dolaze iz Washingtona! [5].
Ujedinjeni front odozdo
Tako se iz nedelje u nedelju ovaj generalni otpor organizovao i udruživao oko predloženog marša 21. januara. Žene, starosjedioci, ekolozi, imigranti, crnci, siromašni radnici, antimilitaristi, zagovornici građanskih prava, studenti, etničke, seksualne i vjerske manjine (posebno muslimani) su se ujedinjavali, održavajući svoje specifične zahtjeve, ali istovremeno se udruživali s onima drugih ciljanih grupa. Razvio se u pravi „jedinstveni front protiv fašizma“ koji su odozdo izgradili aktivisti prethodno suparničkih društvenih pokreta i kojem su se pridružile dotad neorganizovane mase.
Obama je u poslednjem trenutku pokušao da spase svoje „nasleđe“ (!) pomilovanjem mlade zviždačice Čelsi Mening. Ali niko nije zaboravio činjenicu da je Obama zatvorio više novinara nego bilo koji drugi predsjednik, pripremajući tako pravni presedan za Trumpov objavljen rat slobodi štampe. U svom dirljivom oproštajnom obraćanju, Obama je pohvalio doprinos imigranata naciji. Tako je “glavni deporter” pokušao da se popravi i pozicionira kao mogući glasnogovornik opozicije u Washingtonu. “Patetično” kako bi Tramp rekao.
Samo je samoproglašeni socijalista Bernie Sanders izašao iz blata izbornog debakla 2016. uzdignute glave. Uz svu priču o tome da Rusi promoviraju Trumpa preko Wikileaksa, mediji su zaboravili sadržaj od tih curenja: sramne akcije Demokratskog nacionalnog komiteta da sabotiraju Sandersovu divlje popularnu kampanju pobunjenika kako bi natjerali nepopularnog, izlizanog, unaprijed odabranog, elitističkog kandidata Clintona ljudima u grlo! Stari senator Vermonta (nezavisni, čak ni pravi demokrata) bori se sam u svom taboru, kome se svi dive.
perspektive
Tako su veličanstvene masovne demonstracije 21. januara u Washingtonu, širom zemlje i svijeta bile stvarne demonstracije generaliziranog otpora protiv preuzimanja vlasti autoritarnog, nacionalističkog, rasističkog, protofašističkog poglavice na čelu kroni-kapitalističkog kabineta reakcionarnih milijardera koji žele iskorijeniti društveni napredak u posljednjih 50 godina. Ako se duh ovih demonstracija proširi, ako jedinstvo pokreta ojača, ako se ta solidarnost produbi i nastavi da se organizuje, onda će ovaj otpor biti zaista istorijski.
Ali u kojoj perspektivi? Jasno, predstavnici raznih pokreta koji su marširali i progovorili 21. januarast nadamo se da će preći iz defanzive u ofanzivu. Kao što je renomirani pisac i likovni kritičar John Berger napisao prije mnogo godina:
Teoretski, demonstracije imaju za cilj da otkriju snagu popularnog mišljenja ili osjećaja: teoretski su apel na demokratsku savjest države. Ali ovo pretpostavlja savjest za koju je malo vjerovatno da postoji. […] Istina je da su masovne demonstracije probe za revoluciju: ne strateške ili čak taktičke, već probe revolucionarne svijesti. Kašnjenje između proba i pravog nastupa može biti jako dugo […] ali svaka demonstracija kojoj nedostaje ovaj element probe bolje je opisati kao službeno potaknuti javni spektakl. [6]
Sljedeća rata: “Priroda i sastav Trumpovog režima”
[1] https://www.nytimes.com/interactive/2017/01/22/us/politics/womens-march-trump-crowd-estimates.html
[2] https://www.thenation.com/article/welcome-to-the-fight/Vidi također: https://www.laprogressive.com/how-democrats-lost/
[3] https://www.laprogressive.com/elites-support-trump/
[4] Trumpovi infrastrukturni projekti javnih radova, poput njegovih hotela, lažna su poduzeća osmišljena da obogate Trumpa i njegove prijatelje tako što zapošljavaju strane radnike, a čak im i ne plaćaju. Trump želi ciljati strane radnike i vlade (Meksikance, Kineze) kao žrtvene jarce kako bi smirio nezaposlene američke radnike. Zapravo, produktivna proizvodnja američkog kapitalizma (i profit) porasli su u posljednjih nekoliko godina. Zaista, automatizacija je odgovorna za ukidanje poslova mnogo više od outsourcinga.
[6] http://www.redwedgemagazine.com/online-issue/the-nature-of-mass-demonstrations
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati