Autor GERARD BOTTINO/Shutterstock.com
Marsej, Francuska – 16. novembar 2019.: Demonstranti sa žutim prslucima („Gilets Jaunes“ na francuskom) protestuju protiv politike francuske vlade
(Montpellier, Francuska) Uoči "neograničenog" (neograničenog) generalnog štrajka koji je pozvan na 5. decembar, sve više sindikata i protestnih grupa obećava da će im se pridružiti.
Dvije stvari su neobične u vezi sa ovim štrajkom. Prvi je da je otvoren, a ne uobičajeni jednodnevni ritualni protestni marševi, i da ga radničke skupštine mogu iz dana u dan produžiti. Drugi je da su Žuti prsluci, samoorganizirani horizontalni društveni pokret koji je spontano nastao prije nešto više od godinu dana i koji je još uvijek popularan uprkos oštroj represiji, odlučili da se pridruže štrajku, te da je Martinez iz CGT-a, koji je prvobitno je odbacio Žute prsluke, odmah im je poželeo dobrodošlicu, stvarajući opojnu mešavinu. Za sindikalne vođe, koji pokušavaju čvrsto kontrolirati svoje sljedbenike, Žuti prsluci su poput labavog topa na palubi broda. Ko zna šta može rezultirati?
Štrajk u cijeloj zemlji prvobitno je predložio Philippe Martinez, generalni sekretar CGT-a, najveće francuske sindikalne federacije, kao odgovor na neoliberalnu “reformu” francuskog penzionog sistema koju je predložila Macronova vlada. Macronova reforma bi u suštini uništila francuski sistem penzionisanja zasnovan na solidarnosti. Čak i više od američkog socijalnog osiguranja, koje se čak ni Trump i republikanci ne usuđuju dirati, penzionisanje ovdje je sveta krava. Osnovan je krajem Drugog svetskog rata kada su Otpor i komunisti bili uticajni, a poslovna klasa je bila na lošem mirisu, jer je sarađivala sa nacistima. Prema Macronovom predloženom novom sistemu 'bodova', mnogi će izgubiti i do 30% prema procjenama, a buduće vlade bi mogle proizvoljno odlučiti koliko novca vrijedi svaki poen!
Kamila se vratila
Ovaj najnoviji i najzamašniji od Macronovog dvogodišnjeg niza neoliberalnih napada na socijalno blagostanje može se pokazati kao kap koja prelomi kičmu; a kamile su opasno razdražljive životinje za koje se zna da grizu ili udaraju svoje gospodare na smrt kada ih se maltretira.
Francuzi su već bili ljutito raspoloženi u proljeće 2018. kada je Macron počeo promicati svoje reforme, ali su bili razočarani kada su CGT i drugi sindikalni lideri nametnuli samo stop-and-go, ograničene lokalne štrajkove i nisu uspjeli da se suprotstave- napad. Upravo na grobu tih poraza su spontani pokreti Žutih prsluka niknuli kao pečurke širom Francuske prošlog novembra, podržani od preko 70% Francuza.
Iako opravdano sumnjičavi prema sindikatima, posebno prema sindikalnim vođama, Žuti prsluci, nakon godinu dana policijske brutalnosti i medijskog izvještavanja sa predrasudama, došli su do potrebe za konvergencijom. Tako smo na našoj četvrtoj nacionalnoj skupštini 3. novembra glasali da se pridružimo i „budemo u srcu“ pokreta 5. decembra u nadi da će „poraz vlade otvoriti put drugim pobedama našim kamp.”
Hoće li sindikalni lideri poput Martineza ostati pri tom kursu? Ako pokušaju da se nagode s Macronom na komade i podijele pokret kao što su to činili u prošlosti, hoće li ih radničke skupštine moći zaustaviti? Hoće li se štrajk zbog penzija razvijati duž širokih društvenih revolucionarnih linija poput sličnih horizontalnih pokreta u Južnoj Americi, na Bliskom istoku i drugdje? Hoće li se ovi međunarodni pokreti konačno povezati, kao što je predložila Skupština Žutih prsluka kada je našu prvu godišnjicu posvetila društvenim pokretima širom svijeta?
Sljedeći letak, koji su razvili Žuti prsluci iz Uzesa i Montpelliera, izražava nade i strahove Žutih prsluka uoči ove otvorene borbe:
“Jedan za sve i svi za jednog!”
Protekle dvije godine, vlada bogatih nameće „reforme“ osmišljene da liše francuski narod svih prednosti koje su stekle nekoliko generacija radnika. U protekle dvije godine, Macron, “predsjednik bogatih”, slijedeći pravila koja je postavila bankari Evropske unije i prkoseći narodu, koristi policijsko-državne metode da poveća nejednakost ionako neravnopravnog društva za korist njegovih prijatelja na berzi kroz poreske olakšice i privatizacije.
Danas je napadom na njihove penzionere ovaj potencijalni Jupiter uspio ujediniti francuski narod – protiv njega! Ujedinjeni, imamo moć da ga natjeramo da povuče svoju takozvanu «reformu» naših penzija. To je očigledno. Ali tu ne smijemo stati. Moramo se držati zajedno i iskoristiti našu ujedinjenu snagu za nametanje sve naši zahtjevi: plate, naknade za nezaposlene, javne službe, bolnice, škole, poljoprivredno zemljište, ekološka pravda, fiskalna pravda….
Makron je posijao vetar.
5. decembra će požnjeti vihor:
Neograničeni generalni štrajk za povratak naše Francuske
Ne dozvolite im da nas podijele! Neka se nijedna grana, nema trgovine, ni jednog sektora ne vrati na posao do svi zahtjevi su zadovoljeni. Držimo se zajedno, jer svi zavisimo jedni od drugih. Ne ostavljajte nikoga!
Medicinske sestre i doktori hitne pomoći i bolnica se bore za sve nas. Traže više kreveta, više osoblja, više materijala i naravno pristojne plate i odmore. Upravo su sklopili pakt sa vatrogasci : lijep primjer solidarnosti između uvaženih profesionalaca. To su ljudi koji se brinu o nama kada smo najranjiviji. Da ih ostavimo?
Radne žene zarađuju samo 4/5 plate muškaraca koji rade isti posao, a oni obavljaju 4/5 neplaćenog rada čuvanja kuće, kuhanja i odgoja djece. One su prava osnova civilizacije, ali mnoge žene bivaju premlaćene, ubijene, silovane ili trgovane u Francuskoj – prečesto nekažnjeno. Oni traže pravdu. Da ih ostavimo?
Većina radni ljudi dugo su bili finansijski nesigurni. Čak i kada rade puno radno vrijeme ili rade dodatne poslove. Iako produktivnost njihovog rada i profiti njihovih šefova ne prestaju da rastu, muškarci i žene koji stvaraju ovo bogatstvo žive u strahu od kraja mjeseca, u stalnoj brizi o nezaposlenosti, zabrinuti da će im poslodavci zatvoriti radnje i preseliti se u siromašne zemlje u kojima je radna snaga jeftinija. The radnici se bore za pristojne plate i stabilno zaposlenje. Da ih ostavimo?
Učenici i nastavnici zahtijevaju manje pretrpane učionice, pomagala i pomoć za hendikepirane i posebne učenike, pravo na učešće u izradi nastavnih planova i programa koji odgovaraju potrebama mladih, a ne zahtjevima poslodavaca. Oni su naša djeca. Da ih ostavimo?
Mali farmeri naporno rade kako bi nas nahranili i vratili samo 2-3% cijene za koju njihovi proizvodi prodaju u Carrefouru. Mladi ljudi koji žele uzgajati organske usjeve i razvijati permakulturu ne mogu pronaći poljoprivredno zemljište za kupovinu ili iznajmljivanje, dok špekulanti nekretninama popločaju plodno tlo. S druge strane, naša vlada subvencionira velike zemljoposednike i agro-biznise koji nas pune hemikalijama i Frankenfoodima. Gojaznost je u porastu. Francusko seljaštvo, sol zemlje, je u krizi. Da ih ostavimo?
Macron želi privatizovati francuske nacionalne željeznice (SNCF) u korist svojih prijatelja, koji su već preuzeli nacionalni sistem autoputeva koji smo već desetostruko platili. Danas su vozovi sve skuplji i sve manje na vrijeme. Vlada zatvara manje stanice, izoluje ljude na selu i tjera sve da kupuju automobile. Željezničari brane ova javna dobra od kojih svi zavisimo. Ipak, Macron ih naziva "privilegiranim". Vlada je već smanjila broj zaposlenih na jednog (!) po vozu. Željezničari od septembra koriste svoje zakonsko pravo da zaustave vozove u slučaju javne opasnosti – ne tražeći dozvolu od uprave ili njihovih sindikalnih lidera. Da ih ostavimo?
Planeta je na rubu klimatske katastrofe, dok vlada nastavlja subvencionirati naftne, ugaljske i hemijske kompanije koje zgrću milijarde. Te poklone moramo odmah smanjiti bogatima i taj novac iskoristiti u ekološke svrhe, na primjer za pomoć stanovnicima Ruena koji su zatrovani industrijom. Da ih ostavimo?
Imigranti i etničke manjine obavljaju najzahtjevnije poslove u Francuskoj bez uživanja prava građana, dok francuske imperijalističke kompanije postaju sve bogatije pljačkajući svoje rodne zemlje i čineći ih nesposobnim za život. Policija ih diskriminiše, deportuje, brutalno potiskuje. Oni traže slobodu, jednakost i bratstvo. Da ih ostavimo?
Žuti prsluci dolaze iz svih ovih neprivilegovanih i eksploatisanih grupa. Oni su ljepilo koje sve ove elemente drži zajedno u borbi. Više od godinu dana bili su brutalno potiskivani dok se bore za dostojanstvo, fiskalnu pravdu, jednakost i participativnu demokratiju. Držali su Macrona u defanzivi uz veliku cijenu. Da ih ostavimo?
Povreda za jednog je povreda za sve!
Generalni štrajk ne izriču šefovi radničkih saveza, već odlučuju odozdo, redovi, u skupštinama, na kružnim tokovima, u kvartovima, fabrikama, bolnicama i javnim službama, uključujući sve one koji su isključeni iz « tržište rada » – nezaposleni, poluzaposleni, hendikepirani, beskućnici i drugi radnici sa ili bez dokumenata. Iskustvo pokazuje: štrajkovi odvojenih obrta koje pozivaju sami sindikati osuđeni su na propast.
O generalnom štrajku će odlučivati žene i muškarci koji se bore za pristojan život protiv društvene nepravde i klimatskog haosa. Od žena i muškaraca koji se bore protiv rasizma i ksenofobije u svim segmentima društva. Ukratko, od onih kojima je dosadilo da žive sumorni život, ispunjen brigama za sutra, bez poželjnih perspektiva za sebe i svoju djecu. Zato, počevši od 5. decembra, udružimo se u solidarnosti jedni s drugima i uložimo svu svoju snagu u borbu.
Držimo se zajedno do kraja. Neka sektor ne defekti. Štrajk će se završiti kada svako je zadovoljan. Ako se svi zajedno uključimo, štrajk neće morati dugo trajati. Naši zahtjevi su razumni. Ako ih Monsieur Macron ne može ispuniti, mogao bi ga zamijeniti neko razumniji. Tako bi mogao i sistem koji profit stavlja ispred blagostanja ljudi i planete!
Poput predstavnika Trećeg staleža 1789., zakunimo se da se nećemo odvajati dok svi ne budemo bili zadovoljni.
Blokiraj sve! Promijeni sve!
Neograničen generalni štrajk! Neograničen generalni san!*
*Pun on Štrajk (štrajk) i Sanjaj (san) http://noussommesgiletsjaunes34.fr/
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati