Jučer su hiljade srednjoškolaca širom zemlje štrajkovale i izašle iz škole kako bi izrazile svoje ogorčenje i tjeskobu zbog izbora predsjednika kojeg su okarakterisali kao « rasistu “, fašistički » siledžiju. U međuvremenu, već nedelju dana na desetine hiljada Amerikanaca svakodnevno se izlivaju na ulice u desetinama gradova pod sloganom « Nije naš predsednik ! » (50,000 u Njujorku u subotu).
Gomile su ovdje uglavnom mlade (sa dobrom količinom starih radikala poput mene) i uglavnom žene. Od prve noći imali smo osjećaj da to nisu jednokratni protesti, već početak nečega. Do sljedećeg dana smo skandirali stvari poput « Nećemo dozvoliti da mržnja pobijedi/Ovdje počinje posao », « ¡Trump escucha/Estamos a la lucha ! » (Slušaj, Trump/Ovdje se borimo !) i « Ne žali, organiziraj se ! » čuvene posljednje riječi organizatora Wobblyja Joea Hilla, snimljene u Utahu 1915.).
Isti prkos je, samo jutro nakon izbora, iskazao i urednik uglednog liberalnog nedjeljnika, nacija, pod naslovom « Dobrodošli u borbu ! » [1]
Istorija će suditi ovoj zemlji – našim liderima, našem medijsko-zabavnom kompleksu, nama samima i našim sugrađanima – oštro zbog izbora Donalda Trampa. Ali ako se povučemo u svoju privatnu tugu i napustimo one koji se jutros osjećaju najugroženijim rezultatom – Amerikanci muslimani, Hispanoamerikanci, LGBTQ Amerikanci, žene, omladina iz grada – historija nam nikada neće oprostiti. Umjesto toga, moramo ustati i uzvratiti. I da shvatimo da u toj borbi nismo bez resursa, prednosti i potencijalnih lidera...Vrijeme je da se prizove svakodnevna masovna nenasilna građanska neposlušnost u razmjerima kakve u ovoj zemlji nisu viđene decenijama.
Demonstranti su potpuno opravdano uzvikivali « Tramp nije naš predsjednik. » Glasački listići još nisu svi prebrojani, ali je jasno da je Hillary Clinton dobila najmanje dva miliona glasova više od Donalda Trumpa, koji je danas « izabrani predsjednik » samo milošću reakcionarnog Electoral Collegea, koji je stvorio federalisti iz 18. stoljeća kako bi spriječili da « rulja » preuzme vlast direktnim glasanjem. 2000. godine, kada je Bush II « izabran » od strane sličnog prevaranta, to je tretirano kao veliki skandal. Danas je to normalizovano u medijima, koji ne intervjuišu četiri miliona birača koji su već potpisali peticiju tražeći da se glasanje naroda smatra konačnim.
U svakom slučaju, pravi « pobjednik » izbora bio je dobro opravdano narodno gađenje prema oba kandidata. Polovina birača je bila uzdržana, a manjinske stranke su imale 5%.
Sada u njihovoj drugoj sedmici, « Nije naš predsjednik ! » Demonstracije su isprva uglavnom ignorirani od strane mejnstrim medija, koji su uhvatili Trumpov tvit koji se žalio na « Profesionalne militante koje su mediji potaknuli. Veoma nepravedno ! » Slično, vladala je radio tišina oko stotina incidenata rasističkog i homofobičnog nasilja, verbalnog i fizičkog, koji su dolazili iz krila Trumpovih pristalica « bijele moći» (koje Trump još uvijek odbija da se odrekne). Niti smo čuli mnogo od nastavnika širom zemlje, koji moraju da se bore sa prestravljenom djecom koja se pitaju kada će oni ili njihovi roditelji biti deportovani.
Naprotiv, elite obje političke stranke odgovorne za ovu antidemokratsku katastrofu odmah su se zbili. Obama je pozvao Trumpa u Bijelu kuću kako bi ga uvjerio da « Sada ćemo htjeti učiniti sve što možemo da vam pomognemo da uspijete, jer ako uspijete i zemlja će uspjeti. » Zahvaljujući Obami, i sa oba doma i uskoro Vrhovnom sudu prepunom desničarskih republikanaca, Trump neće imati problema da uspije… Uspjeh u kriminaliziranju imigranata, progonu muslimana, ukidanju Zakona o pristupačnoj skrbi, povlačenju SAD-a iz međunarodnih klimatskih sporazuma , još više snižavajući poreze za milijardere, uništavajući životnu sredinu, povećavajući sigurnost i nadzor na svim nivoima, podstičući policijsko nasilje nad manjinama i izgradnjom više privatnih zatvora.
A demokrate ? DNC, odgovoran za Trumpovu katastrofu, zatvara svoje neoliberalne redove kako bi Bernijeve populiste zadržao podalje od vodstva. U međuvremenu, Obama šalje jasne signale da neće iskoristiti preostala dva mjeseca svog mandata da ispuni svoje obaveze prema smanjenju emisija, zaključavanju progresivnih ugovora, zaštiti imigranata, promoviranju socijalne i rasne pravde, itd. Naprotiv, on je se obavezuje da će pripremiti « besprekornu tranziciju » za Trumpa, baš kao što je to učinio 2008. u korist Busha II, imenovanjem Bushovih sekretara za odbranu i trezor u svoj kabinet i održavanjem njegove unutrašnje i vanjske politike.
Zaista, Obama, koji je zaista imao izborni mandat, nije održao nijedno od svojih obećanja. Naš demokratski teflonski predsjednik spasio je Wall Street na račun Main Streeta, deportirao dva miliona imigranata (sam Trump prijeti deportacijom « samo » tri miliona), sabotirao međunarodne pregovore o klimi, poticao fraking i ogromne automobile koji gutaju gas, podržao desno- krilni udari (Honduras), eskalirali Bushove ratove na Bliskom istoku i pokrenuli nove (Libija, Jemen[2]) – sve to bez gotovo ikakvog protesta radništva, pokreta za zaštitu okoliša, mirovnog pokreta, pa čak i pokret za rasnu pravdu (koji se fokusirao na lokalna pitanja).
Ako postoji i jedan pozitivan rezultat Trumpove katastrofe, to je sljedeći: njegov izbor je konačno oslobodio lance popularnih opozicionih pokreta, koji se nakon sedmične spontane proteste, čini se, organiziraju na duge staze. Sigurno će nam trebati. Ostanite sa nama.
[1] https://www.thenation.com/article/welcome-to-the-fight/
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati