Izvor: The Intercept
Značajan ideološki raskol unutar politike GOP-a jasna je i žestoka kao i ona unutar Demokratske stranke. A ta rastuća podjela znači da, uz žestoke razlike, postoji dovoljno slaganja o određenim, posljedičnim pitanjima između frakcija koje se identificiraju kao "populistička ljevica" i "populistička desnica". Često između njih postoji više slaganja nego što obje skupine nalaze s establišmentskim krilom političke stranke s kojom se najviše identificiraju.
Godine 2016. Donald Trump vodio je kampanju (iako sasvim sigurno nije u konačnici vladao) protiveći se brojnim dugogodišnjim republikanskim ortodoksima: bunio se protiv sporazuma o slobodnoj trgovini koji ubijaju radna mjesta, obećao je povećati poreze bogatima i eliminirati kontrolu korporativnih lobista nad zakonodavni proces, obožavali su potrebu da se zaštite, pa čak i povećaju socijalni programi, i najokrutnije prezirali imperijalizam obitelji Bush i ratove za promjenu režima. To što je dobio nominaciju za republikansku stranku protiv visoko financiranih kandidata koje podržava establišment kao što su Jeb Bush i Marco Rubio pokazuje da barem sada postoji tolerancija, ako ne i izravna podrška, za one pozicije koje su bile tabu u glavnoj struji republikanske politike.
Anketa pokazuje da klasične ljevičarske ekonomske pozicije kao npr univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom i povećanje minimalne plaće imaju potporu većine, dokazujući da se ti stavovi protežu izvan ljevičarskih krugova. Jedan od najprivrženijih i najstrastvenijih političkih dužnosnika razbijanje monopolističke moći — dugo središnji ljevičarski cilj — je desničarski senator Josh Hawley, koji također protivi se međunarodnim organizacijama slobodne trgovine kao što je WTO (definirajući cilj ljevičarski prosvjedi u Seattleu 1999).
Kada je Bernie Sanders htio nametnuti ograničenja Trumpovoj sposobnosti da bombardira Jemen, on je pronašao je ključnu potporu kod desničarskog senatora za čajanku Mikea Leeja; isto je vrijedilo i za Partnerstvo Dennisa Kucinicha s Ronom Paulom revidirati Fed i Rad Coryja Bookera s Random Paulom uvesti radikalnu reformu kaznenog pravosuđa. Voditelj najgledanijeg programa Fox News, Tucker Carlson, ima bunio se protiv zala predatorskog kapitalizma, podržao napore AOC-a spriječiti porezne olakšice za Amazon, s obzirom na dobronamjerno saslušanje a promadurovski novinar koji se protivi promjeni režima u Venezueli, i svirao značajnu ulogu u zaustavljanju zračnih napada i na Siriju i na Iran.
Razlog zašto ove dvije frakcije imaju različita imena — ljevičarski populizam i desno krilo populizam — jest da, osim ovih konvergencija, imaju ozbiljne i značajne divergencije. Trump se kao predsjednik pridržavao gotovo ništa od njegove predizborne retorike protiv pravoslavlja. Hawleyjevo ekonomsko populističko brendiranje može zvučati šuplje kad se postavi uz njegovo podrška smanjenju poreza na dobit koji koriste bogatima i njegovima protivljenje zakonu o plaćama od kojih se može živjeti. I Carlsonova stajališta koja su odbojna prema liberalizmu – vođena njegovom podrškom autoritarnim odgovorima na prosvjednike i njegovu retorika koja izaziva rasne podjele — su legija.
Ali niti jedno od tih ozbiljnih razmimoilaženja ne negira činjenicu da ljevica - koja nije ni blizu da tvrdi da ima većinu stanovništva - nalazi zajednički jezik s populističkom frakcijom desnice na nekim od svojih najvažnijih političkih pozicija. A postoje milijuni ljudi diljem zemlje koji se identificiraju kao konzervativci ili desničari - zbog svojih pogleda na društvena pitanja i imigraciju - ali drže ekonomski ljevičarske populističke stavove.
Postavlja se pitanje: Što bi ljevica trebala učiniti u tim slučajevima? Treba li raditi zajedno s desničarima na izgradnji većine i provedbi te politike, te uključiti se u dijalog s liderima javnog mnijenja i medijskim osobama s desnice kako bi doprlo do više ljudi koje je moguće uvjeriti da razmišljaju na transstranački, radnički Pojmovi? Ili bi trebao proglasiti zabranjenim bilo koga ko je povezan s populističkom desnicom čak i za suradnju od pitanja do pitanja na temelju toga da su druga stajališta koja imaju pogubna? I ako držanje pogubnih stajališta one koji su na populističkoj desnici čini radioaktivnim i zabranjenim, zašto isto ne vrijedi i za demokrate establišmenta koji su prednjačili u izgradnji i zagovaranju rasističke zatvorske države, rata protiv droge, sporazuma o slobodnoj trgovini koji uništavaju radna mjesta , ratovi za promjenu režima od Iraka do Libije, slijepa podrška izraelskoj agresiji i cijeli niz drugih ključnih politika koje su krajnje anatemizirane za ljevicu (sve se to odnosi na Joea Bidena, između ostalih)?
Ova rasprava vreba već godinama dok se žar protiv establišmenta i političko prestrojavanje pojavljuju - ne samo u SAD-u nego u cijelom demokratskom svijetu - u jeku razaranja koje je izazvala dominantna neoliberalna ideologija. Ali u SAD-u je eruptirao tijekom posljednjih nekoliko tjedana kao rezultat žestoke razmjene između dva pametna, istaknuta ljevičarska komentatora. U dva odvojena članka urednik Aktualnih pitanja Nathan Robinson usporedio je desničarske populističke medijske ličnosti poput Carlsona i suvoditelja Risinga Saagera Enjetija s Bolsonarom, Mussolinijem pa čak i Hitlerom na tome inzistirati “Desni 'populizam' je jednostavno laž i nitko tko je na ljevici ne bi trebao imati ništa s tim.” To je izazvalo oštri odgovor od jedne od glavnih meta Robinsonove kritike, Enjetijeve suvoditeljice u usponu Krystal Ball, koja kaže da bi "ljevica trebala prihvatiti da kao odgovor" jer je tvrdila da je moralno neodgovorno ne pronaći saveznike tamo gdje se može i ne komunicirati s što više ljudi kako bi se proveo ljevičarski populistički program.
Današnja epizoda AŽURIRANJA SUSTAVA na Interceptov YouTube kanal je posvećen istraživanju ovog vitalnog pitanja, a ja razgovaram i s Robinsonom i s Ballom o njihovim vrlo različitim pogledima na ovo pitanje.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije