Izvor: The Intercept
Današnje AŽURIRANJE SUSTAVA koje ispituje ovu temu — s gostom Shantom Mesrobianom, bivšim strategom Obame 2008. i autorom nedavna virusna nit o liberalnom preziru prema Roganu — može se pogledati na Interceptov YouTube kanal.
Joe Rogan je skupio jedna od najvećih i najutjecajnijih medijskih platformi u američkoj politici, ako ne i najutjecajnija. Vrijednost njegovog programa kvantificirana je u svibnju kada je streaming servis Spotify platio prijavljenih 100 milijuna dolara za ekskluzivna prava na emitiranje njegovog podcasta.
Kao jedan ilustrativan primjer njegovog dosega, NSA zviždač Edward Snowden pojavio se u Roganovom programu prije šest dana, a epizoda već je pogledan više od 5 milijuna puta samo na YouTubeu. Prvi put Snowden pojavio u njegovom programu bio je u listopadu prošle godine, a ta epizoda, samo na YouTubeu, ima više od 16 milijuna pregleda. Da to stavimo u perspektivu: najbolje ocijenjeni programi kabelskih vijesti su emisije Fox News koje vode Tucker Carlson i Sean Hannity, a oni u prosjeku između 4 i 5 milijuna gledatelja, ili jedna četvrtina broja pregleda koje je generirala Roganova rasprava sa Snowdenom.
O Roganu se rijetko govori u mainstream političkim i medijskim krugovima, što otvara svoja pitanja. Zašto netko tko ima tako velik učinak u pogledu veličine publike i utjecaja dobiva toliko manje medijske pozornosti od, recimo, voditelja kabelskih vijesti čija je publika daleko manja od njegove? Roganov značaj svakako prepoznaju i predsjednički kandidati: svi veliki demokratski kandidati, prema njegovim riječima, tražili su gostovanje u njegovoj emisiji. (Jedini koje je pozvao bili su Bernie Sanders, Tulsi Gabbard i Andrew Yang.)
Rogan je bio u vijestima ovaj tjedan nakon toga Predsjednik Donald Trump pozitivno je odgovorio na prijedlog gosta da Rogan bude domaćin četverosatne predsjedničke debate između dva kandidata. Sama naznaka da bi netko poput Rogana mogao biti domaćin tako prestižnog i visokog događaja kao što je predsjednička debata izazvala je snishodljiv prijezir iz medijskih krugova establišmenta.
Prije toga, jedan od rijetkih slučajeva kada se o Roganu raspravljalo u glavnim političkim krugovima bilo je kada uslijedio je bijes među demokratima establišmenta nakon što je Sanders reklamirao Roganovo kvazipodršku. Argument je bio da su Roganova stajališta toliko odbojna, netrpeljiva i anatema za liberalizam da se nijedan demokratski kandidat ne bi trebao povezivati s njim (ovaj bijes dijelili su i neki od Sandersovih pristaša, uključujući, navodno, Rep. Alexandria Ocasio-Cortez).
Što je, prema standardima američke političke i medijske ortodoksije, to čini Rogana tako radioaktivnim? U ožujku, milijarder i bivši gradonačelnik NYC-a Michael Bloomberg — koji je govorio na Konvenciji GOP-a 2004. usred rata u Iraku i rata protiv terorizma kako bi potaknuo ponovni izbor Georgea W. Busha i Dicka Cheneya, te koji je predsjedao i opetovano branio rasno različitu policijsku praksu "zaustavi i pretraži" - podržao Joea Bidena za predsjednika, a Biden ne samo da je prihvatio, nego slavni odobrenje, hvaleći Bloomberga u procesu:
Koji su to standardi koji Michaela Bloomberga čine prihvatljivom podrškom reklamiranom, ali ne i Joeu Roganu, s obzirom na to da je milijarder, gradonačelnik u tri mandata i bivši republikanac, zauzeo daleko gore položaje i nanio mnogo više štete daleko većem broju ljudi nego što je podcaster mogao i sanjati rade?
To je pitanje još uvjerljivije kada se radi o reklamiranju Biden/Harrisove kampanje o podršci bivšeg republikanskog guvernera Ricka Snydera iz Michigana, naširoko okrivljivan za kriminalno nemaran nedostatak čiste pitke vode koji je godinama mučio uglavnom afroameričke stanovnike Flinta, Michigan. Ne samo da je Bidenova kampanja prihvatila Snyderovu podršku, nego su izdao priopćenje za javnost trubeći to:
Ono što sve ovo čini još zbunjujućim je to što je Rogan prilično temeljni politički liberal po gotovo svakom pitanju: on vjeruje u potrebu veće socijalne potrošnje za siromašne i radničku klasu u zemlji, protivi se ratu i militarizmu, favorizira legalizaciju droga, nepokolebljivo je za - prava izbora i pro-LGBT prava, i općenito se pridržava liberalnih ortodoksija u standardnim političkim raspravama. To je razlog zašto su mu bili toliko dragi Bernie Sanders i Tulsi Gabbard i zašto je Andrew Yang — čije je glavno pitanje bio univerzalni temeljni dohodak — bio jedan od rijetkih kandidata s kojima je smatrao vrijednim razgovora.
Prigovori koji se obično iznose Roganu tiču se njegovih ispitivanje nekih od nedavnih promjena koje su donijele trans vidljivost i jednakost, posebno postavljajući pitanje je li pošteno da se trans žene koje su cijeli život živjele i ušle u pubertet kao biološki muškarci natječu protiv cis žena u profesionalnim sportovima (također postavljeno pitanje — pa čak i niječno odgovorio — po Pionir LGBT sporta Martina Navratilova, između mnogih drugih), te jesu li mala djeca emocionalno i psihološki opremljena za donošenje trajnih odluka o terapijama promjene spola i rodnoj disforiji.
Ako je prihvaćanje i nikad preispitivanje cjelokupne palete zagovaranja trans osoba preduvjet za dopuštenje u pristojnom društvu, ozbiljno sumnjam da će mnogi istaknuti demokratski političari proći taj test (čak je i Kamala Harris, iz San Francisca i vrlo plave države Kalifornije, vrlo mješovita evidencija o trans pravima). Štoviše, iako su anketni podaci rijetki, podaci koji su dostupni pokazuju da ima još puno posla u ovom području: samo mala manjina Amerikanaca vjeruj da je pošteno omogućiti trans ženama sudjelovanje u ženskim profesionalnim sportovima.
Ako je standard da svatko tko čak zabavlja rasprave nad maksimalističkim i najkontroverznijim pitanjima u ovom vrlo novom društvenom pokretu koji se razvija treba odbaciti kao radioaktivne, liberalizam i Demokratska stranka bit će vrlo mala skupina. Također će morati nastaviti bez velike većine političkih vođa koje trenutno slijede. Čak i po pitanju trans prava, Roganova stajališta su u skladu sa standardnim stajalištima Demokratske stranke: on zagovara potpunu zakonsku zaštitu i dostojanstvo za pravo trans osoba da žive uz poštivanje svog spola.
Druga kritika usredotočena je na Roganovu spremnost da u svoju emisiju pozove razne stručnjake krajnje desnih stavova. To je bizarna kritika nekoga tko namjerno vodi program osmišljen za poticanje dijaloga s ljudima diljem političkog spektra. Naposljetku, ako netko primijeni očito iracionalnu taktiku pripisivanja Roganu stavova svih svojih gostiju, on bi bio istodobno i sve i ništa.
Ali opet, ovo je standard koji bi malo čelnika Demokratske stranke, ako ih uopće ima, moglo zadovoljiti. Barack Obama, Hillary Clinton i Bernie Sanders sve se nastavilo Bill O'Reilly u emisiji Fox News, dok se zastupnik Adam Schiff pojavio u programu Tuckera Carlsona. Razgovor s ljudima s različitim stavovima zove se politika i novinarstvo, a ako netko bude proglašen radioaktivnim zbog interakcije s ljudima s lošim stavovima, malo tko će preživjeti taj standard. (Liberali također ukazuju na činjenicu da je Rogan rekao da ne može glasati za Bidena umjesto Trumpa, ali to nije bilo na ideološkim temeljima, već na temelju istog narativa koji Demokratske političke i medijske elite cijelu su prošlu godinu provele širećig: naime, da ga Bidenov kognitivni pad čini nepodobnim za posao.)
Iako je Rogan politički liberalan, on to jest - tvrdi bivši strateg Obamine kampanje 2008. i Roganov slušatelj Šant Mesrobijan - kulturno konzervativan, čime ne želi reći da Rogan ima konzervativne poglede na društvena pitanja (opet, on je za izbor i prava LGBT osoba). On želi reći da Rogan odiše kulturno konzervativnim signalima: voli MMA borbe, zbija grube šale, lovi i općenito ne govori žargonom profesionalne menadžerske klase i obalnih elita. A ti kulturni standardi, a ne politički, čine Rogana anatemom za elitnu liberalnu kulturu jer, tvrdi Mesrobian u viralna nit na Twitteru, liberali mnogo više brinu o ispravnom kulturnom signaliziranju nego o mnogo težem i posljedičnijem poslu stvarne politike.
Kako Roganova platforma raste, vrijedno je razumjeti njegovu privlačnost, njegovu publiku i ono što radi a što je novo i drugačije kako bi privukao tako veliki broj sljedbenika. Ali također je vrlo vrijedno ispitati reakciju na njega od strane političke i medijske klase jer se u toj reakciji mogu pronaći mnogi razotkrivajući atributi o tome kako razmišljaju, što cijene i prioritete koje zapravo štuju. Današnje AŽURIRANJE SUSTAVA na You Tube kanalu Intercepta s Mesrobianom kao mojim gostom posvećen je ispitivanju tih pitanja.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije