Izvor: The Intercept
U studenom 2019, Predsjednik Bolivije u tri mandata Evo Morales bio je prisiljen pod prijetnjom policijskog i vojnog nasilja pobjeći u Meksiko, samo nekoliko tjedana nakon što je proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora u listopadu koji bi ga poslali u njegov četvrti mandat. Na njegovo mjesto postavljen je neizabrani desničarski državni udar, na čelu sa samoproglašenom "privremenom predsjednicom" Jeanine Áñez, koja je odmah predvodio vojni pokolj koji je ubio desetke Moralesovih domorodačkih pristaša i potom dao imunitet svim uključenim vojnicima. Američki državni tajnik Mike Pompeo u to vrijeme navijao za državni udar navođenjem naknadno razotkrivene tvrdnje izborne prijevare od strane Organizacije američkih država, ili OAS, i pozivajući na “istinski demokratski proces koji predstavlja volju naroda”.
Ali nakon Áñezovog režima dva puta odgođen zakazanih izbora ove godine, Bolivijci su u nedjelju izašli na birališta. Odnijeli su upečatljivu pobjedu predsjedničkom kandidatu Luisu Arceu, Moralesovom bivšem ministru financija i kandidatu njegove stranke Pokret prema socijalizmu ili MAS. Iako se službeni rezultati još broje, izlazne ankete uglednih tvrtki pokazuju da Arce ima nevjerojatnu pobjedu - preko 50 posto protiv bivšeg predsjednika centra i krajnje desnog vođe državnog udara - i same Áñez priznao da je MAS pobijedio: “Još nemamo službeno prebrojavanje, ali prema podacima koje imamo, gospodin Arce i [kandidat za potpredsjednika MAS-a] gospodin Choquehuanca pobijedili su na izborima. Čestitam pobjednicima i molim ih da vladaju imajući na umu Boliviju i demokraciju.”
Teško se prisjetiti kad je zadnji put vojni udar u Latinskoj Americi koji su odobrile SAD tako spektakularno propao. Čak i uz momentalno dvojbene tvrdnje OAS-a o izbornoj prijevari, kojim dominiraju SAD, nitko nije osporavao da je Morales dobio više glasova na izborima u listopadu prošle godine od svih ostalih kandidata (jedino pitanje koje je postavila OAS bilo je je li njegova razlika u pobjedi dovoljna da pobijedi na prvom okrugli i izbjeći otjecanje).
Unatoč Moralesovoj izbornoj pobjedi, bolivijska policija, a potom i vojska, jasno su Moralesu dale do znanja da ni on, ni njegova obitelj ni njegovi najbliži saveznici neće biti sigurni ako odmah ne napusti zemlju, kao Morales detaljno u intervjuu Dirigirao sam s njim samo nekoliko tjedana nakon što je otjeran u egzil u Mexico City. U tom intervjuu, Morales je okrivio ne samo SAD zbog davanja zelenog svjetla desničarskim vođama državnog udara, već je i državni udar pripisao bijesu Zapada zbog njegove odluke da proda dio vrijednih zaliha litija u zemlji Kini, a ne Zapadu.
Nakon 12 godina na dužnosti, Morales nije bio lišen kontroverzi i kritika. Kao prvi izabrani domorodački vođa Bolivije, čak su i neki od njegovih glavnih pristaša postali oprezni prema onome što su smatrali njegovim sve većim oslanjanjem na kvaziautokratske taktike kako bi vladao. Nekoliko njegovih najistaknutijih pristaša - iu Boliviji iu Južnoj Americi - kritično su kritikovali njegovu odluku da osigurati sudsko dopuštenje tražiti četvrti mandat unatoč ustavnoj odredbi o ograničenju mandata na dva mandata. Čak je i Moralesov dugogodišnji bliski brazilski saveznik, bivši predsjednik Lula da Silva — koji je ispravno predvidio u intervju 2019 sa mnom da "možete biti sigurni da će, ako se Evo Morales kandidira za predsjednika, pobijediti u Boliviji" — ipak pozvan Moralesova težnja za četvrtim mandatom je "pogreška".
Ali nijedna od tih kritika nije promijenila središnju, neizbježnu činjenicu: više je Bolivijaca glasalo za Moralesa da bude njihov predsjednik 2019. nego bilo koji drugi kandidat. A u demokraciji to bi trebalo biti odlučujuće; za one koji tvrde da vjeruju u demokraciju, to bi trebao biti kraj stvari. Zato je Lula u svom intervjuu za Guardian nedugo nakon puča, u kojem je kritizirao Moralesovu kandidaturu za četvrti mandat, ipak istaknuo daleko važniju stvar: “to što su učinili s njim je zločin. Bio je to državni udar – ovo je strašno za Latinsku Ameriku.”
I kakve god kritike možemo opravdano iznijeti o Moralesu - teško je zamisliti bilo kojeg vođu koji vlada više od desetljeća, a da ne otuđi neke pristaše i ne pogriješi - nema sumnje da je Moralesovo predsjedništvo, po gotovo svim pokazateljima, bilo uspješno. Nakon desetljeća nestabilnosti u zemlji, uveo je stabilnu i uspješnu demokraciju, upravljao gospodarskim rastom koje su čak i zapadne financijske institucije hvalile i radile na osiguravanju daleko pravednije raspodjele tih resursa nego ikad prije, osobito na dugo potlačena domorodačka manjina u zemlji i njezini ruralni poljoprivrednici. Taj uspjeh je ono što je namjerno uništeno kada je odluka o predsjedavanju Bolivije 2019. donesena ne demokratski nego silom.
Nakon 12 godina na dužnosti, Morales nije bio lišen kontroverzi i kritika. Kao prvi izabrani domorodački vođa Bolivije, čak su i neki od njegovih glavnih pristaša postali oprezni prema onome što su smatrali njegovim sve većim oslanjanjem na kvaziautokratske taktike kako bi vladao. Nekoliko njegovih najistaknutijih pristaša - iu Boliviji iu Južnoj Americi - kritično su kritikovali njegovu odluku da osigurati sudsko dopuštenje tražiti četvrti mandat unatoč ustavnoj odredbi o ograničenju mandata na dva mandata. Čak je i Moralesov dugogodišnji bliski brazilski saveznik, bivši predsjednik Lula da Silva — koji je ispravno predvidio u intervju 2019 sa mnom da "možete biti sigurni da će, ako se Evo Morales kandidira za predsjednika, pobijediti u Boliviji" — ipak pozvan Moralesova težnja za četvrtim mandatom je "pogreška".
Ali nijedna od tih kritika nije promijenila središnju, neizbježnu činjenicu: više je Bolivijaca glasalo za Moralesa da bude njihov predsjednik 2019. nego bilo koji drugi kandidat. A u demokraciji to bi trebalo biti odlučujuće; za one koji tvrde da vjeruju u demokraciju, to bi trebao biti kraj stvari. Zato je Lula u svom intervjuu za Guardian nedugo nakon puča, u kojem je kritizirao Moralesovu kandidaturu za četvrti mandat, ipak istaknuo daleko važniju stvar: “to što su učinili s njim je zločin. Bio je to državni udar – ovo je strašno za Latinsku Ameriku.”
I kakve god kritike možemo opravdano iznijeti o Moralesu - teško je zamisliti bilo kojeg vođu koji vlada više od desetljeća, a da ne otuđi neke pristaše i ne pogriješi - nema sumnje da je Moralesovo predsjedništvo, po gotovo svim pokazateljima, bilo uspješno. Nakon desetljeća nestabilnosti u zemlji, uveo je stabilnu i uspješnu demokraciju, upravljao gospodarskim rastom koje su čak i zapadne financijske institucije hvalile i radile na osiguravanju daleko pravednije raspodjele tih resursa nego ikad prije, osobito na dugo potlačena domorodačka manjina u zemlji i njezini ruralni poljoprivrednici. Taj uspjeh je ono što je namjerno uništeno kada je odluka o predsjedavanju Bolivije 2019. donesena ne demokratski nego silom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije