Novoizabrani predsjednik Trump postigao je izvanrednu PR pobjedu spasivši 1,000 od 2,100 radnih mjesta koje su Carrier i njegova matična tvrtka, United Technologies, angažirali u Meksiku iz Indianapolisa. Tijekom kampanje Trump je obećao da će spriječiti odlazak tih poslova iz zemlje i to je uspio. (Veliku zaslugu treba pripisati United Steelworkersima što su ovo pitanje održali na životu.)
Trump je nevolju tih radnika iskoristio kao udarni ovn da udari Hillary Clinton na trgovinu i gubitak pristojno plaćenih radnih mjesta u proizvodnji u SAD-u. Sada bi njegov uspjeh (koji se, naravno, temelji na raskošnoj korporativnoj dobrobiti tvrtke Carrier/United Technologies) mogao dovesti do masovnog egzodusa radnih ljudi iz Demokratske stranke.
Mit o bijeloj radničkoj klasi
Postizborni stručnjaci propagiraju lažnu jednadžbu da su "industrijski radnici" jednaki "bijeloj radničkoj klasi", i da je Clintonov poraz u Rust Beltu bio rezultat pobune bijelih radnika protiv političke korektnosti - to jest, oni su rasisti!
Ali američka industrijska radna snaga odražava budućnost, a ne prošlost. Radna snaga Carriera u Indianapolisu od 1,400 ljudi je, na primjer, pedeset posto Afroamerikanaca. Žene čine polovicu radnika na njegovim pokretnim trakama, a deset posto zaposlenika su burmanski imigranti.
To znači da je Donald Trump – glavni fanatik – upravo spasio pristojno plaćena sindikalna radna mjesta žena, Afroamerikanaca, imigranata i bijelih radnika. Čuvajte se demokrata.
Benigno zanemarivanje u Demokratskoj stranci
Trumpovo nastojanje da spasi ta radna mjesta u oštroj je suprotnosti s neuspjehom etablirane Demokratske stranke da išta poduzme po pitanju tako razornog zatvaranja tvornica. Predsjednik Obama nikada nije upotrijebio svoju nasilničku propovjedaonicu da spomene čak ni jedan od tisuća objekata koji su pod njegovim nadzorom premješteni u inozemstvo. Slično tome, Hillary Clinton šutjela je o Carrier tijekom cijele svoje kampanje, čime je omogućila Trumpu da se pretvori u prvaka radničke klase.
Ali ništa od toga nije posebno iznenađujuće s obzirom na to koliko su duboko Wall Street/korporacijske elite ukorijenjene unutar Demokratske stranke. Još više zabrinjava to što stranačke elite vjeruju da su ta preseljenja ekonomski opravdana.
Neoliberalna ideologija (svetost smanjenja poreza, privatizacije, deregulacije i slobodnog kretanja kapitala) postala je konvencionalna mudrost cjelokupnog političkog establišmenta obiju stranaka. Mediji posebno ponavljaju netočnu ideju da se ti objekti moraju preseliti kako bi matična tvrtka mogla držati korak s konkurencijom. (Carrier, zapravo, odlazi kako bi osigurao više sredstava za otkup dionica kako bi obogatio hedge fondove i vrhunske korporativne dužnosnike. Vidi ovdje. ) Sva ta pokretljivost kapitala oslikana je kao rezultat globalizacije - sila slična Božjem činu.
Gotovo svaki članak na Carrieru smatra da Trumpovo brzo rješenje ne može promijeniti tehnološki napredak koji će sigurno istisnuti te plave ovratnike. Ono što zapravo govore jest da korporacije imaju pravo i obvezu seliti se gdje god i kad god žele kako bi povećale profit i "vrijednost za dioničare". Mainstream ekonomisti nas zatim uvjeravaju da je, sve u svemu, društvu bolje zbog jeftinije uvozne robe i domaćih radnih mjesta s većom dodanom vrijednošću, čak i ako se usput žrtvuje nekoliko radnika.
Ali "nekoliko radnika" pretvorilo se u milijune članova obitelji i članova razorenih zajednica kojima se život pogoršava. Idu Trumpovim putem.
Sanders u pomoć?
Bernie Sanders je vidio da sve ovo dolazi. Zato je uopće izazvao Clintona i zato sada pokušava uhvatiti Demokratsku stranku i pretvoriti je u prvaka radnih ljudi protiv Wall Streeta i "klase milijardera".
U slučaju Carriera, Sanders poziva Trumpa da ne prihvati kompromis koji će ipak omogućiti da se stotine radnih mjesta presele u Meksiko. Ostajući vjeran svojoj radikalnoj politici, Sanders također poziva na novu “Zakon o sprječavanju outsourcinga" to bi:
1) Zabraniti tvrtkama primanje budućih ugovora, poreznih olakšica, potpora ili zajmova od savezne vlade ako su najavili planove za eksternaliziranje više od 50 poslova u druge zemlje;
2) Zahtijevati od svih tvrtki da vrate sve savezne porezne olakšice, potpore i zajmove koje su primile od savezne vlade tijekom posljednjeg desetljeća ako oni ; outsource više od 50 poslova u određenoj godini;
3) Uvesti porez na sve tvrtke koje zapošljavaju vanjske poslove. Porez bi bio jednak iznosu ušteda ostvarenih vanjskim poslovima ili 35 posto njegove dobiti, ovisno o tome što je veće.
4) Zabranite tvrtkama koje rade u inozemstvu da obogaćuju rukovoditelje putem zlatnih padobrana, dioničkih opcija, bonusa ili drugih oblika kompenzacije nametanjem strogih poreznih kazni na ovu naknadu.
Reakcionarni protiv progresivnog populizma
Pozornica je spremna za epsku borbu između Trumpovog desnog krila populizma i socijaldemokracije u Sandersovom stilu. Demokrati vođeni korporacijama mogli bi uskoro postati irelevantni. Ili se slažu sa Sandersom i natječu za odanost s radničkim ljudima, ili će biti potučeni od strane novih prebjega radničke klase u Trumpovu vrstu populizma.
Sanders vjeruje da je neoliberalizam srce našeg problema – do kojeg vodi odbjegla nejednakost, namješteni politički sustav, izrabljivački Wall Street i sveobuhvatni napad na životne i radne uvjete radnih ljudi ― crnih, smeđih, bijelih, homoseksualnih, trans i heteroseksualnih. Taj sustav, vjeruje on, također dovodi do dramatičnog porasta zatvaranja, urbanog i ruralnog siromaštva te odugovlačenja realnih plaća za veliku većinu stanovništva.
Sanders razumije da značajne socijaldemokratske reforme možemo postići samo povezivanjem svih žrtava (većina od 99%). On govori o vrsti programa koji će značajno poboljšati naše živote ― besplatno visoko obrazovanje, zdravstvena skrb za jednog platitelja, veliki napad na klimatske promjene, masovno otvaranje javnih radnih mjesta, stvarna reforma kaznenog pravosuđa i imigracije, porez na špekulacije s Wall Streeta i sada Zakon o sprječavanju outsourcinga.
Sve ispravno
Prekasno je oduzeti pobjedu Carrieru Trumpu. Neće uspjeti omalovažiti Trumpa tvrdnjom da pokriva samo tisuću radnih mjesta, ili da je previše javnih poreznih olakšica bačeno korporaciji, ili da će globalizacija na kraju učiniti da ti poslovi nestanu. Tisuću radnih mjesta znači tisuću obitelji kojima prihodi neće biti prepolovljeni ili još gore. Što je još važnije, to znači nadu - da se možda može poboljšati eksternalizacija u zemlje s niskim plaćama.
Kao rezultat toga, Sanders traži i od Demokratske stranke i progresivnih aktivista općenito da radničke ljude stave u središte svog rada: "Moramo biti vani u sindikalnim dvoranama, moramo biti vani u veteranima" dvorane, i moramo razgovarati s radnim ljudima, i moramo ustati i boriti se za njih,” rekao je Sanders u nedavnom Intervju Rolling Stonea".
Da bi došao do toga, Sanders se pridružuje spornoj raspravi: on tvrdi da trenutna praksa politike identiteta nije potpuni politički program. Kao otvoreno je izjavio,
Nije dovoljno dobro da netko kaže: ‘Ja sam žena, glasajte za mene.’ To nije dovoljno dobro. Ono što nam treba je žena koja ima hrabrosti suprotstaviti se Wall Streetu, osiguravajućim društvima, farmaceutskim kompanijama, industriji fosilnih goriva.
Pa što to znači za napore desetaka tisuća progresivnih aktivista koji su duboko angažirani u zaustavljanju klimatskih promjena, sprječavanju policijskog nasilja, osiguravanju jednakih prava LGBTQ zajednici, zaštiti imigranata i rade na bezbroj drugih značajnih ciljeva?
Sanders implicira da se svi moramo pridružiti borbi za poboljšanje života radnih ljudi, da bismo uspjeli bilo tko od nas. Bez obzira na naše prioritetno pitanje, trebat ćemo posvetiti vrijeme i resurse borbi za univerzalne programe koji nas sve podižu. Ukratko, moramo proširiti naše problemske silose kako bi nas borba protiv Wall Streeta i klase milijardera mogla povezati.
Sanders nije mogao biti jasniji: ili ćemo postati široki klasni pokret ili ćemo izgubiti. Izbor je naš, a ne Trumpov.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Ako bi liberalni Amerikanci mogli čudesno promijeniti desno krilo, globalističke, političke/ekonomske interese svakog demokrata u Kongresu i Senatu za 180 stupnjeva u roku od manje od četiri godine, i učiniti ih liberalima, onda bi možda liberali mogli iskoristiti postojeću demokratsku stranku da guraju putem amandmana za ukidanje izbornog koledža, zaustavljanje lažiranja, naglo poništavanje katastrofalnih klimatskih promjena, poništavanje raspada sindikata, ponovno uspostavljanje habeas corpusa, okončanje masovnog nadzora, uvođenje zdravstvene skrbi za jednog platitelja i vraćanje onoga što se može povratiti od ustava. Mislim da ništa od ovoga nije nimalo realno. Ne smije biti ista stranka nego neka druga, rad s demokratima je gubljenje dragocjenog vremena i energije koje jednostavno nemamo,