Neposredno nakon ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara 2010., posebna izvjestiteljica UN-a za pravo na odgovarajuće stanovanje Raquel Rolnik predstavila je opsežno izvješće Vijeću za ljudska prava UN-a u ožujku 2010. o učincima mega-događaja koji su prošli uglavnom nezapaženo.
U njemu je navela razdoblje 1970-ih kao točku u kojoj su korištenje međunarodnih sportskih događaja i procesa urbane transformacije postali očitiji. Do 1980-ih, golema ekspanzija korporativnog financiranja dodatno je iskrivila globalne sportske događaje. Do 1990-ih, stoji u izvješću, “organiziranje mega-događaja kao komponente strateškog planiranja gradova, s ciljem njihovog ponovnog pozicioniranja u globaliziranom gospodarstvu, postalo je hegemonijska praksa. Organiziranje međunarodnih igara kao strategije gospodarskog razvoja, koja uključuje obnovu urbane infrastrukture i ulaganja u nekretnine, postalo je suvremeni pristup gradova i država mega-događajima.”
Postoje bezbrojni primjeri masovnih prisilnih deložacija, raseljavanja i gentrifikacije uzrokovanih povećanjem i ubrzanjem urbanog razvoja. Nadalje, izvanredno stanje uzrokovano ovim mega-događajima rezultira kriminalizacijom siromaštva, sveobuhvatnim operacijama protiv beskućnika putem novih policijskih metoda i metoda kažnjavanja te nerazmjernim ciljanjem na marginalizirane zajednice.
Dok je olimpijski uragan 2010. prošao Vancouverom, većina ovdašnjih medija spavala je za volanom dok su kritikovali aktiviste kako bi pružili dokaze o tome što se događalo na terenu. Umjesto da mi vjerujete na riječ, evo nekoliko citata iz njezina izvješća.
VELIKA OBEĆANJA, NE OSTVARUJU SE
Gospođa Rolnik ne kritizira mega-događaje poput Svjetskog kupa i Olimpijskih igara:
„U razdoblju između određivanja grada domaćina i održavanja događaja,
gradovi obično prolaze kroz niz transformacija koje ne utječu samo na njihove urbane
infrastrukture, ali i donijeti gospodarske, društvene i demografske promjene koje su
dugoročne posljedice za lokalno stanovništvo. Dok analiza utjecaja ovih
Događaji se obično fokusiraju na ekonomske koristi za grad domaćin, manje se pozornosti posvećuje
procjena učinaka na živote stanovnika, posebno najugroženijih sektora
društva. Nažalost, ostavština događaja na položaj ovih ljudi ostavila je trag
bio daleko od pozitivnog. Navodne ekonomske koristi od priređivanja igara se ne šire
ravnomjerno kroz lokalno stanovništvo. Umjesto toga, čini se da su stare razlike pogoršane
procesi regeneracije i uljepšavanja grada obično se uglavnom fokusiraju na područja
naseljena siromašnim i ranjivim skupinama.”
ISELJENJE I PRISILNO ISELJENJE
“Raseljavanje i prisilna iseljenja uobičajena su obilježja priprema za mega-
događanja. Povećana potražnja za prostorom za izgradnju sportskih terena, smještaja i
ceste se kanalizira kroz projekte urbane obnove koji često zahtijevaju rušenje
postojećih stanova i otvaranje prostora za novogradnju. Pridana važnost
stvaranju novog međunarodnog imidža gradova, kao sastavnog dijela
pripreme za igre, često podrazumijeva uklanjanje znakova siromaštva i
nerazvijenost kroz projekte reurbanizacije koji daju prednost uljepšavanju grada
potrebama lokalnog stanovništva. Kako javna tijela koriste organizaciju mega-događaja kao
katalizatora za regeneraciju svog grada, stanovnici pogođenih područja mogli bi se suočiti s masom
raseljavanje, prisilno iseljenje i rušenje njihovih domova. Pomak također može
rezultat su mjera koje su lokalne vlasti poduzele za brzo uklanjanje neuglednih sirotinjskih naselja
područja izložena posjetiteljima, čak i bez okvira većih projekata obnove.
Iako nije izravna posljedica izgradnje objekata za domaćinstvo
igre ili projekti urbanizacije usmjereni na poboljšanje imidža grada domaćina, masa
raseljavanje također može biti rezultat neizravnih procesa, kao što su gentrifikacija i eskalacija
troškovi stanovanja. Gentrifikaciju mogu potaknuti projekti obnove poduzeti u
pripreme za događaje. Jednom uključen u procese regeneracije, nerazvijen
četvrti privlače osobe s visokim primanjima, koje se počinju useljavati u to područje. Iznenadno
raste interes investitora u nekretnine za područja koja su se prije smatrala niskom tržišnom vrijednošću
cijene nekretnina i najma. To često utječe na pristupačnost lokalnom stanovništvu
rezultira njihovim de facto protjerivanjem s tog područja. Konkretno, stanari koji nemaju sredstava
najam novih prostorija prisiljeni su se preseliti u druge regije, a često ne primaju
naknadu, alternativni smještaj ili financijsku pomoć.”
GENTRIFIKACIJA I KRIMINALIZACIJA
„Slijedom toga, gentrifikacija i rastuće cijene imaju učinak istjerivanja niskih
dohodovne zajednice u korist stanovnika srednje i više klase. Zajednica tako
doživljava velike promjene u svom demografskom sastavu. Dok srednje i visoke prihode
stanovništvo se seli u bivša siromašna područja i nalazi sve dostupniji smještaj, bivši
stanovnici su potisnuti na periferiju grada, gube komunalne veze i traju
daljnje osiromašenje zbog smanjenja mogućnosti zapošljavanja i školovanja,
kao i povećanje njihovih troškova prijevoza.
Položaj beskućnika također se pogoršava u kontekstu mega-događaja.
Neposredno prije održavanja događaja, neke lokalne vlasti poduzimaju mjere za uklanjanje
beskućnici iz područja izloženih posjetiteljima. Ponekad se nude beskućnici
poticaje da napuste ta područja, ali u većini slučajeva podliježu prisilnom uklanjanju i
premještanje tijekom događaja. Uvodi se poseban zakon kojim se kriminaliziraju djela kao što su
spavaju na ulici i prose. Slično tome, meta su ulični prodavači i seksualni radnici
zakona koji im zabranjuju obavljanje svojih aktivnosti u gradu dok se događaj održava.
Zabilježeni su slučajevi u kojima su za smještaj korišteni kampovi ili veliki objekti
beskućnici i druge "neugledne" skupine tijekom trajanja događaja. U ovom
kontekstu, neki su promatrači istaknuli zabrinjavajući trend uvođenja a
“obrazloženje iznimke” u upravljanju javnim životom u pripremi događaja,
gdje su dopuštena ograničenja prava i standarda pravilnog postupka, ako se uzmu u obzir
potrebno, kako bi se osigurala realizacija događaja.32 Osim toga, kako se pomak povećava
i dostupnost socijalnog stanovanja, neformalnih naselja i privremenih boravišta
opada, broj beskućnika bi mogao rasti.
Primjeri kriminalizacije beskućnika i marginaliziranih aktivnosti
uključuju (a) u Seulu, napori za uljepšavanje za Olimpijske igre 1988. uključivali su
zadržavanje beskućnika u objektima izvan grada;33 u pripremi za 2002
Svjetsko nogometno prvenstvo, lokalne vlasti u Seulu stvorile su popis mjesta gdje su beskućnici
osobama je zabranjeno;34 (b) u Barceloni su beskućnici udaljeni izvan grada
tijekom održavanja igara;35 (c) u Atlanti su beskućništvo i povezane aktivnosti bile
proglašen nezakonitim i izdano je preko 9,000 XNUMX kaznenih prijava protiv beskućnika.”
DESPROPORCIONALNI UTJECAJI NA RANJIVE LJUDE
“Negativno naslijeđe mega-događaja posebno osjećaju oni u najnepovoljnijem položaju
sektorima društva. Te su skupine nesrazmjerno pogođene trendovima poput prisilnog
deložacije, raseljavanja, smanjena dostupnost socijalnog stanovanja, smanjena priuštivost
stanovanje, beskućništvo, izmještanje iz postojeće zajednice i društvenih mreža,
ograničavanje građanskih sloboda i kriminalizacija beskućništva i marginaliziranih aktivnosti.
Raseljavanje i prisilna iseljenja zbog uljepšavanja i gentrifikacije obično utječu
stanovništva s niskim primanjima, etničkih manjina, migranata i starijih osoba, koji su prisiljeni
napuštaju svoje domove i sele se u područja udaljena od središta grada. Isto tako, politike
a posebni zakoni doneseni za “čišćenje” grada rezultiraju uklanjanjem beskućnika,
prosjaci, ulični prodavači, seksualni radnici i druge marginalizirane skupine iz središnjih područja i
njihovo preseljenje na posebna mjesta ili izvan grada.
Primjeri nerazmjernog utjecaja na skupine koje su posebno ranjive
diskriminacija uključuje (a) u Ateni su romske zajednice bile glavna meta
raseljavanje;37 (b) u Atlanti, raseljavanje su pretežno doživjeli afrički
Amerikanci;38 (c) u Sydneyu su domorodačke zajednice raseljene iz područja blizu
Olimpijska mjesta u nastojanju da se uljepša grad;39 (d) u Pekingu; većina žrtava deložacija
bili radnici migranti;40 (e) u Vancouveru grad financira privatne zaštitare
ukloniti beskućnike i prosjake iz komercijalnih područja”
FIFA AWOL O LJUDSKIM PRAVIMA
Unatoč pozivima da sudjeluje u raspravi o utjecaju Svjetskog prvenstva na ljudska prava, FIFA je zapravo zabila glavu u pijesak. Posebna izvjestiteljica UN-a je u svom izvješću napisala: “S obzirom na nedostatak transparentnosti i odgovornosti svih relevantnih postupaka, teško je provesti sveobuhvatnu analizu postojećih metoda i mehanizama, te identificirati dobre i loše prakse institucije u pogledu selekcijskim postupcima.”
SLJEDEĆA POSTAJA: KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA U JUŽNOJ AFRICI, LONDON, SOČI, RIO DI JANEIRO
Olupina vlaka ljudskih prava i građanskih sloboda, kao što su Olimpijske igre i Svjetsko nogometno prvenstvo, uskoro će nastaviti svoj karneval u drugim svjetskim gradovima i nisu ništa bliže priznavanju standarda ljudskih prava. Još uvijek nisu u stanju obuzdati korporativne sponzore i njihovu želju za pročišćenom javnom sferom koja daje veću vrijednost njihovom ciljnom tržištu umjesto pravima građana da se izraze i uključe u slobodu govora.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije