Jednog mirnog nedjeljnog jutra sredinom travnja 2008., predstavnici triju organizacija civilnog društva, student sveučilišne sveučilišta i njegov profesor, održali su konferenciju za tisak kako bi pokrenuli tužbu UN-a o ljudskim pravima protiv vlade Kanade.
Koalicija Impact on Communities, Pivot Legal Society i Carnegie Community Action Project, uz pomoć profesora Michaela Byersa i studenta Mikea Powara, tvrde da su određeni članci Međunarodnog pakta o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima prekršeni od strane
U biti, neoliberalno kreiranje politike bez učinkovite intervencije javne politike izravno krši ljudska prava – u ovom slučaju, pravo na primjereno stanovanje.
Na početku procesa Olimpijskih igara, organizatori igara i vladini partneri obećali su da neće doći do deložacija u gradskim četvrtima. Još u kolovozu 2001. pojavila se zabrinutost da će se dogoditi deložacija slična Expu 86 kada je tisuću ljudi deložirano tijekom Svjetske izložbe.
Plebiscit o Olimpijskim igrama prošao je s potporom od 64% 2003. uglavnom zahvaljujući uvjeravanjima da
Potpisana je nejasno formulirana Izjava o uključivanju unutar grada, ali nije uključivala konkretne brojke unatoč protestima grupa zajednice u to vrijeme.
Nakon što se Bid Corporation pretvorila u VANOC
Budući da je brzi tempo gentrifikacije rezultirao učetverostručenjem i peterostrukim povećanjem vrijednosti oronule imovine u nekoliko kratkih godina, doveo je u opasnost stanovnike s niskim primanjima. Gradska vijećnica i pokrajinska vlada odbile su zahtjeve za stavljanje moratorija na pretvorbu SRO-a.
Otkako je uslijedio proces nadmetanja za Olimpijske igre, više od 1,000 jedinica pristupačnih SRO stambenih jedinica pretvoreno je u druge svrhe ili je trajno zatvoreno. Ovaj nesavršeni stambeni fond često predstavlja posljednje utočište za ljude s niskim primanjima. Nadalje, povećanje vrijednosti nekretnina sada je dovelo do toga da vlasnici pređu na dvostruke krevete u sobama veličine 10 x 10 stopa, često prepunih stjenica. Iako to nije protuzakonito, izaziva ozbiljnu zabrinutost za javno zdravlje u susjedstvu sa zdravstvenim pokazateljima trećeg svijeta.
Tijekom posjeta posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na odgovarajuće stanovanje, Miloona Kotharija, u listopadu 2007., izjavio je: “Vi u vladi imate naslijeđe pogrešnih političkih odluka koje su dovele do ove goleme krize u stambenom zbrinjavanju i beskućništva. Ovo nismo čuli na drugim mjestima — oronula priroda SRO-a, uvjeti u zgradama u kojima ljudi žive, vrlo loše zdravlje. Kao što je bio slučaj tijekom cijelog našeg posjeta, opetovano su me zapanjili kontrasti u tako lijepom gradu. Budući da je bilo toliko ulaganja, zapanjujuće je da nekoliko blokova od milijun dolara vrijednih stanova vlada tako golemo siromaštvo.”
U siječnju 2008. dr. Kris Olds posjetio je
Unatoč prosljeđivanju preporuka iz izvješća COHRE-a o značajnim događajima iz lipnja 2007., nijedna razina vlasti nije preuzela inicijativu ili vodstvo na način da mijenja činjenice na terenu. Unatoč tome što je pokrajina kupila 17 hotela SRO-a, njihova nemogućnost da pokriju nedostatke u iseljavanju stanara ostavlja otvorenom stvarnost ekonomskog raseljavanja u smještaju posljednjeg utočišta – upravo je taj stambeni fond bit pritužbe u vezi s ljudskim pravima.
Ideja da su najsiromašniji, najstariji i najugroženiji ljudi izbačeni na ulicu kao rezultat imovinskih špekulacija, potpomognutih pompom predolimpijskog okruženja, neugodna je fusnota za prvu "socijalno održivu olimpijsku Igre."
Institut Wellesley sa sjedištem u Torontu početkom veljače objavio je izvješće koje je pokrenulo pitanje sve veće nepriuštivosti stambenog prostora — glavnog uzroka deložacija i beskućništva. Troškovi najma nadmašili su prihode iznajmljivača u šest od 10 pokrajina. Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima između 200,000 i 300,000 beskućnika.
Zemlje poput Kanade koje su potpisale fakultativne ugovorne protokole kao što je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima često se pozivaju na izraz "progresivna realizacija" kako bi opravdale vremenski odmak između domaćih politika koje ispunjavaju međunarodne standarde. Scott Leckie iz ženevskog Centra za stambena prava i deložacije napisao je da se progresivna realizacija koristi kao "klauzula za bijeg od obveza proizašlih iz Pakta".
Smjernice iz Maastrichta o kršenjima ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava tvrde da, "Kao u slučaju građanskih i političkih prava, države uživaju marginu diskrecije u odabiru sredstava za provedbu svojih obveza...teret je na državi pokazati da ostvaruje mjerljiv napredak prema punom ostvarenju dotičnih prava. Država ne može koristiti odredbe 'postupnog ostvarivanja' iz članka 2. Pakta kao izgovor za nepoštivanje."
Dno forme
Kanadski profesor prava Craig Scott napisao je: "Kanadske vlade dugo su se pozivale na prosjeke i medijane kao primjerene prikaze stanja uživanja ljudskih prava u Kanadi, pokazujući time koliko malo razumijevanja (ili iskrenih pokušaja razumijevanja) postoji o samoj prirodi ljudskog prava...To što Kanađani u prosjeku nisu beskućnici, u prosjeku imaju adekvatnu prehranu, u prosjeku idu u odgovarajuće škole ili u prosjeku dostojanstveno odgajaju svoju djecu ne govori ništa o tome čija se ljudska prava poštuju, a čija krše. "
Savezna vlada smanjuje stambenu politiku od ranih devedesetih. Godine 1993. vlada je ukinula financiranje novih zadruga i neprofitnih stanova i ograničila svoje izdatke na dvije milijarde dolara godišnje, prema Institutu Wellesley.
Dok je šef MOO-a Jacques Rogge ulazio u
Odnosi s javnošću i marketing nadjačali su stvarnost u predolimpijskom razdoblju
VANOC je odbio zahtjeve za naplatu pristojbe za beskućništvo u iznosu od 1 USD na ulaznice za Olimpijske igre i prodaju koju bi uskladile pokrajinska i savezna vlada. VANOC i vladini partneri odbili su preporuke vlastite stambene tablice o izgradnji 3,200 jedinica. Uprli su prstom jedni u druge dok su ljudi gotovo svakog mjeseca istjerani iz središta grada. Potrebno je mnogo ljudi koji rade zajedno da bi se proizvela čista inercija ove neviđene nesposobnosti.
Dodano tome, nekritičko predolimpijski medijsko okruženje je iskrivljeno
Umjesto da pozove organizacije civilnog društva za stol, VANOC je pokazao arogantan, tvrđavski pristup angažmanu u zajednici.
Očekuje se dolazak 200,000-300,000 ljudi
Ne postoji niti jedna osoba u VANOC-u ili na bilo kojoj razini vlasti koja se javno pozabavila ovim pitanjem.
Čak su i pozivi na privremeni zakon za zaštitu stanara odbačeni.
Pritužba UN-a snažna je i osuđujuća optužnica
Stranke svoju pritužbu o ljudskim pravima temelje na:
Članak 11 (1) navodi da 'Države stranke Pakta priznaju pravo svakoga na odgovarajući životni standard za njega i njegovu obitelj, uključujući primjerenu hranu, odjeću i stanovanje, te na stalno poboljšanje životnih uvjeta.'
(a) Pravna sigurnost zakupa: Zakonsko pravo na osiguran posjed, bez obzira na to je li pravo na pravo vlasništva, najam ili drugi oblik individualnih i kolektivnih prava na stanovanje, uključuje zaštitu od prisilnog iseljenja, uznemiravanja i drugih prijetnji. Također učinkovito jamči pristup, korištenje i kontrolu nad zemljom, imovinom i stambenim resursima.
(b) Priuštivost: Pojedinci i zajednice trebaju imati pristup pristupačnom stanovanju i moraju imati odgovarajuće pravo na sredstva za život kako bi si mogli priuštiti pristojno stanovanje.
(c) Nastanjivost: Adekvatno stanovanje mora osigurati potreban prostor za život u dostojanstvu i miru. Također mora pružiti zaštitu od prirodnih elemenata, strukturnih opasnosti i vektora bolesti koji predstavljaju prijetnju fizičkoj dobrobiti. Fizički uvjeti doma mogu utjecati na ostvarivanje drugih prava, uključujući najviši mogući standard mentalnog i tjelesnog zdravlja, kao i obrazovanje, dok nedostatak uvjeta ne pogoduje učenju (osobito djece).
(d) Sloboda od oduzimanja, oštećenja i uništenja: Svaki pojedinac i zajednica imaju pravo na mjesto za život bez prijetnje oduzimanja zemlje, svih oblika svoje imovine, svojih domova i resursa, kao i svih pojedinačnih i zajedničkih posjeda potrebnih za održavanje egzistencije.
(e) Pristup informacijama: Pojedinci i zajednice moraju imati pristup odgovarajućim podacima, dokumentima i intelektualnim resursima koji utječu na njihovo pravo na dobivanje odgovarajućeg stambenog prostora. Imati pristup odgovarajućim podacima znači biti informiran o potencijalnim industrijskim i prirodnim opasnostima, infrastrukturi, planskom dizajnu, dostupnosti usluga i prirodnih resursa te drugim čimbenicima koji utječu na pravo.
(f) Sudjelovanje: Učinkovito sudjelovanje u odlučivanju bitno je za ostvarivanje svih ostalih prava, kao i elemenata prava na stanovanje. Na svim razinama procesa donošenja odluka u pogledu pružanja i prava na primjereno stanovanje, pojedinci i zajednice moraju biti u mogućnosti izraziti i podijeliti svoja stajališta, moraju biti konzultirani i biti u mogućnosti značajno doprinijeti takvim procesima koji utječu na stanovanje , uključujući, između ostalog, lokaciju, prostorne dimenzije, veze sa zajednicom, društveni kapital i sredstva za život, konfiguraciju stanovanja i druge praktične značajke. Država mora osigurati da zakoni i politika o izgradnji i stanovanju ne sprječavaju slobodu izražavanja, uključujući kulturnu i vjersku raznolikost.
(g) Preseljenje, restitucija, kompenzacija, nonrefoulement i povratak: Preseljenje može biti ključno za preživljavanje u slučaju prirodnih katastrofa ili katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući sukobe i situacije nakon sukoba. Stoga podudarno pravo na slobodu kretanja može biti bitno za ispunjenje svih drugih prava. Svaki dogovor o preseljenju, bez obzira na uzrok, mora biti dogovoren, pošten i primjeren za zadovoljenje individualnih i kolektivnih potreba.
(k) Privatnost i sigurnost: Svaka žena, muškarac, mladi i dijete imaju pravo živjeti i voditi svoj privatni život na sigurnom mjestu i biti zaštićeni od prijetnji ili radnji koje kompromitiraju njihovu mentalnu i/ili fizičku dobrobit ili integritet unutar ili izvan doma .
(i) Pristup pravnim lijekovima: Pružanje domaćih pravnih i drugih lijekova važan je dio zaštite prava na primjereno stanovanje. Pojedinci i skupine moraju biti zaštićeni od zlouporabe od strane stanodavaca, investitora, vlasnika zemljišta ili bilo koje treće strane koja je sposobna zlorabiti njihova prava. Tamo gdje se takva kršenja dogode, javna tijela trebaju djelovati kako bi spriječila daljnja uskraćivanja, kao i zajamčila pristup pravnom lijeku uključujući pravne i pravične lijekove za bilo koje prouzročeno kršenje.
Am Johal je član odbora koalicije za utjecaj na zajednice. Žalba se može pogledati na www.noplacelikehomevancouver.org
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije