Izvor: Marketwatch
Mnogi se nadaju da će, kada Trump – jedan od američkih predsjednika s najvećim podjelama u prošlom stoljeću ili više – napusti funkciju, istorijski povišeni nivoi pristranosti u američkoj politici barem početi da jenjavaju. Ali suprotno je mnogo vjerovatnije.
Postoje kratkoročni i srednjeročni, kao i dugoročni razlozi za ovaj rezultat koji nemaju mnogo veze s Trumpovim fenomenom. Ono što je najvažnije i odmah, postoji ogromna i sve nepremosnija podjela u ekonomskoj politici. A ishod ove tekuće borbe će imati ogroman uticaj na živote i sredstva za život većine Amerikanaca.
Prvo i najvažnije, tu je fiskalna politika: federalna vlada koristi potrošnju i oporezivanje, u ovom slučaju da bi se olakšao ekonomski oporavak. Republikanci će pokušati da blokiraju najkorisniju potrošnju što je više moguće, što je možda najvažnije kao osnovni dio njihove političke strategije. Naučili su nešto iz Velike recesije 2008–2009. Borili su se i smanjili demokratske stimulativne planove - koji za početak nisu bili dovoljno veliki - koliko god je to bilo moguće. Krajnji rezultat je bio da je nezaposlenost u oktobru 2010. i dalje bila na nivou 9.4 posto; i miliona više radnih mjesta nedostajale su ako posmatramo pad zaposlenosti od recesije, a ne samo statistiku nezaposlenosti.
Ovo je bio izuzetan uspjeh, sa njihove tačke gledišta. Na izborima u novembru 2010. republikanci su osvojili 63 mjesta u Domu, preokrenuvši kontrolu nad domom, i dobili 6 mjesta u Senatu.
Ova strategija se takođe poklapa sa davno uspostavljenom tendencijom vođstva republikanske stranke, od 1970-ih, da istrčati federalni budžetski deficiti kada su na vlasti, a zatim se vraćaju na fiskalni konzervativizam kada demokrate preuzmu vlast. I konačno, ima i pravih vjernika na visokim republikanskim mjestima; Koristio se Mitch McConnell neke od ovih u Senatu kako bi rekao Trumpu da "ne može učiniti" neposredno prije izbora, kada se Trump oslanjao na republikanske senatore da postignu dogovor s Demokratama o zakonu o stimulaciji Heroja 2.0 COVID. Trump povukao se, možda računajući da tuča sa republikanskim vodstvom u Senatu neposredno prije izbora nije bila vrijedna rizika.
Odlučnost da nezaposlenima uskrate beneficije pokazali su i republikanci u Senatu još u julu, kada su čekao sve do samo četiri dana prije nego što su naknade za nezaposlene istekle prije nego što su uopće odgovorili na prijedlog demokrata koji bi ih obnovili.
Fiskalna i monetarna politika su generalno glavne determinante nivoa zaposlenosti i nezaposlenosti u našoj privredi, kao i trenutnog ekonomskog oporavka. Ovo je naravno od vitalnog značaja kada je ekonomija još uvijek u padu više od 9 miliona poslova od februara. Imamo procjenu 26 miliona ljudi koji gladuju u Sjedinjenim Državama, a neki 7-14 miliona u opasnosti od iseljenje. A mnogi izgubljeni poslovi u najteže pogođenim industrijama kao što su maloprodaja i ugostiteljstvo neće se vratiti. Mnogi radnici će morati promijeniti zanimanje, a neki će biti dugoročno nezaposleni; trenutno je procenat nezaposlenih koji su dugotrajno (više od šest mjeseci bez posla). 36.9 posto, u odnosu na 19.2 posto u februaru.
Biće potrebno mnogo više potrošnje samo da se privreda vrati na nivo zaposlenosti i nezaposlenosti koji smo imali prije recesije COVID-a i da se pomogne milionima koji su povrijeđeni pandemijom. Još uvijek ne znamo koliko će se pogoršati sama pandemija prije nego što efekti vakcinacije mogu ozbiljno smanjiti stopu infekcije. Ipak, republikanci su se uporno borili - čak i doprinoseći vlastitom gubitku predsjedničke pozicije - kako bi blokirali očajnički potrebnu finansiranje za zdravstvenu zaštitu i obrazovanje državnim vladama.
Čini se da je spremnost republikanskog rukovodstva da konačno pregovara o paketu pomoći za COVID-u protekle sedmice bila prešao rizikom da bi dalje odbijanje moglo rezultirati gubitkom drugog kruga izbora 5. januara za dva senatora iz Gruzije. Ovi izbori će odrediti ko kontroliše Senat.
Sve ovo je samo uvid u ono što bi jedan dio jedne velike političke razlike – u fiskalnoj politici – između dvije stranke na vlasti značio za veliku većinu Amerikanaca u neposrednoj i bliskoj budućnosti. Na duži rok, to znači mnogo više. Jer sada je dobro utvrđeno da je Amerika strukturalno postavljena za vladavinu manjina. A ta manjina je Republikanska stranka.
U protekle četiri decenije ove strukture su porasle u svom političkom značaju, veličini i obimu. Ovo se odnosi na gerrymandering, kao u slučaju kada su republikanci osvojili većinu od 33 mjesta u Predstavničkom domu 2012. godine, sa više od milion glasova manje od demokrata. Primjenjuje se na izborni koledž, sa 8 od posljednjih 20 godina pod republikanskim predsjednicima (George W. Bush i Donald Trump) koji su izgubili glasove naroda; i Senatu, gdje je otprilike polovina stanovništva SAD-a bira 80 posto Senata, dok drugoj polovini pripada 20 posto. A onda je cilj potiskivanje birača manjina i siromašniji glasače, i nesrazmjerno ih lišava prava glasa.
Strukturne reforme će biti potrebne samo da bi zemlja postala dovoljno demokratska, tako da možemo zapravo glasati za vlade koje bi mogle liječiti neke od patologija koje su kultivirane u posljednjih nekoliko decenija. Ovo uključuje an eksplozija nejednakosti koja je udvostručila udio prihoda najbogatijih 1 posto, i institucionalnog rasizma koji je 2020. najveći protesti u istoriji SAD. Da ne spominjemo demokratsku upravu koja nam je potrebna da napredujemo neophodna ulaganja da se uhvati u koštac sa klimatskom krizom, pre nego što bude prekasno. Republikanci se, što nije iznenađujuće, bore i nastaviće da se bore protiv svih strukturnih reformi koje bi demokratizovale ovu zemlju, a koje bi na taj način u velikoj meri smanjile njihove šanse da održe nacionalnu vlast. Zajedno sa političkim razlikama između stranaka, ova realnost će ostati dugoročna, materijalna osnova za rastuću partijsku podjelu, sve dok se ovi strukturalni problemi ne riješe.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati