Čini se da se drama o plafonu duga bliži kraju, jer je Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio zakon koji će ukinuti gornju granicu duga u skladu sa dogovorom koji su prošlog vikenda postigli Joe Biden, predsjednik, i Kevin McCarthy, republikanski predsjednik Predstavničkog doma . Republikanci su se borili na silu smanjenja potrošnje i/ili podobnost za bonove za hranu (Snap), Medicaid, brigu o djeci i predškolskim ustanovama, obrazovanje i grantove za visoko obrazovanje.
Povezujući ove i druge odredbe sa podizanjem gornje granice duga, Republikanci pokušao da iskoristi pretnju neplaćanja javnog duga da primora demokrate da ih prihvate. Zakon, koji sada ide u Senat gdje se očekuje donošenje, nije zadovoljio većinu njihovih želja.
Najgore zlostavljanje koje su republikanci uspjeli uključiti pretrpjet će stotine hiljada siromašnih ljudi koji će vjerovatno izgubiti pristup na pomoć u hrani u okviru Snap programa. Mnogi su lošeg zdravlja i neće moći da završe radne uslove na kojima su republikanci insistirali da nametnu ljudima od 50 do 54 godine; drugi će izgubiti beneficije zbog dodatne birokratije.
Šteta je nanesena i fiktivnim narativom koji su republikanci uspjeli promovirati o “tempiranoj bombi” javnog duga. Nema bombe i da postoji, ne bi otkucavala.
Relevantna mjera našeg duga je koliko plaćamo godišnje u neto kamati na dug, kao udio našeg nacionalnog dohotka (ili otprilike, BDP). Taj broj je bio 1.9% za 2022. To nije veliko, ni u kom poređenju. Imali smo prosjek oko 3% 1990-ih, dok je doživljavala tada najdugotrajniju ekonomsku ekspanziju Amerike.
Stalno ponavljanje “prijetnje” koju predstavlja naš državni dug bila je velika pobjeda za republikance, koji uvijek žele smanjiti potrošnju na socijalne potrebe i sigurnosne mreže; i strateški važnije, smanjiti potrošnju koja bi mogla pomoći oporavku od ekonomskog pada kada su demokrate na vlasti.
U Velikoj recesiji (od decembra 2007. do juna 2009.), republikanci su se borili protiv mjera za podsticanje ekonomskog oporavka, koje su već bile premale kao što su predlagale demokrate. Do oktobra 2010. nezaposlenost je i dalje bila na nivou 9.4%. Na izborima mjesec dana kasnije, republikanci su dobili 63 mjesta da bi zauzeli Dom i šest mjesta u Senatu.
Gornja granica duga je korišćena da bi se Bajdenova administracija zapretila neplaćanjem javnog duga ako ne pristane na republikanske zahteve, uglavnom za smanjenje potrošnje. Sam plafon ne utiče na novu potrošnju; to je samo zadržavanje dijela potrošnje koju je naša vlada već po zakonu obavezna da izvrši. U demokratiji ova vrsta iznude ne bi trebalo da bude dozvoljena.
Ali republikanska moć nije zasnovana na demokratiji; naprotiv, postao je veoma ovisan o institucijama i praksi koje uključuje i većina ljudi stručnjaci, smatrao bi nedemokratskim ili antidemokratskim. Republikanci imaju ogromnu korist od činjenice da je 80% senatora izabran od oko 50% birača. A ako to nije dovoljno iskosa, tu je filibuster, za koji je zapravo potrebna većina od 60 glasova da bi se dobila skoro svaka prodemokratska reforma. Ovo uključuje promjene koje su potrebne čak i za Senat kakav je trenutno konstituisan: npr. predstavljanje za Washington DC, koji ima više stanovnika od nekoliko država. Mi smo jedina demokratija na svetu u kojoj ljudi koji žive u našem glavnom gradu nemaju puno pravo glasa.
Onda je tu glasač supresija i gerrymandering, za državne i savezne izbore. Ove dvije metode utjecanja na izborne ishode išle su ruku pod ruku. Naravno, swing države su glavne mete: podsjetimo da su republikanski predsjednici koji su vladali 12 od posljednje 22 godine došli na vlast dok su izgubili glasove.
Kada republikanci pobijede, onda koriste svoju moć da slažu karte dalje u svoju korist. Ovo uključuje pakovanje pravosuđe, gde republikanske sudije unapredjuju svoj dnevni red.
Njihova višedecenijska borba za kontrolu pravosuđa dostigla je vrhunac sa većinom od 6-3 glasova u američkom vrhovnom sudu, sa pet sudija koje su imenovali predsjednici koji su izgubili na izborima.
Trenutna republikanska većina sada "zamjenjuje vladavinu zakona vladavinom zakona pravilom sudija", a neslaganje sudija napisao kada je ta većina prošle godine ukinula pravo na abortus.
Desetine senatora opisali su vrhovni sud kao “zarobljeni” od strane “crnog novca” republikanskih donatora, uključujući “desničarske milijardere”, i trenutno se suočava izgubio kredibilitet kao i optužbe za korupcija.
Da su republikanci dobili sve što su uključili u svoje zakonodavstvo da ukinu limit duga, to bi smanjilo javni dug za manje od polovine od 1% sljedeće godine.
Ovo čini još jasnijim da borba za gornju granicu duga nikada nije bila zapravo vezana za smanjenje duga. To je dio začaranog kruga u kojem se zloupotrebljava politička moć kako bi se konsolidirao sistem koji je sve više nedemokratski; a zatim dalje zlostavljana. Gornja granica duga je samo jedan dio tog ciklusa i nije trebalo o njemu pregovarati; treba ga ukinuti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati