Izvor: Inside Sources
Ekonomske sankcije su posljednjih godina postale jedno od najvažnijih oruđa američke vanjske politike. Trenutno postoji više od 20 zemalja koje su podvrgnute raznim sankcijama američke vlade.
Ali kada bi više Amerikanaca znalo koliko je nevinih civila zapravo umrlo od posljedica ovih sankcija, da li bi najgore od njih bilo dopušteno?
Možda ćemo to saznati u Afganistanu. Sankcije koje su trenutno uvedene zemlji su na putu da u narednoj godini oduzmu živote više civila nego što ih je ubijeno u 20 godina ratovanja. Više se to ne može sakriti.
Projekcije tokom zime procjenjuju da će se 22.8 miliona ljudi suočiti s “visokim nivoom akutne nesigurnosti hrane”. To je 55 posto stanovništva Afganistana, što je najviše ikada zabilježeno u toj zemlji. Procjenjuje se da oko milion djece ove godine pati od “teške akutne pothranjenosti”. Djeca koja su pothranjena imaju veću vjerovatnoću da će umrijeti od bolesti, čak i kada mogu dobiti dovoljno kalorija i nutrijenata za preživljavanje. Prema Svjetskom programu za hranu UN-a, 1 posto stanovništva već ne dobiva dovoljno hrane.
Najveća i najrazornija sankcija s kojom se trenutno suočava Afganistan je zapljena više od 7 milijardi dolara imovine te zemlje koja se drži u američkim Federalnim rezervama. To je ekvivalentno otprilike polovini avganistanske ekonomije i oko 18 mjeseci uvoza zemlje — koji uključuje hranu, lijekove i infrastrukturne potrebe koje su od vitalnog značaja za javno zdravlje.
Ali efekat ovog gubitka sredstava Centralne banke ispostavlja se mnogo smrtonosnijim od gubitka osnovnih uvoznih proizvoda. Zaplijenjena imovina je u dolarima; zemljama su potrebne ove devizne rezerve kako bi održale stabilan finansijski sistem i ekonomiju. Od zamrzavanja rezervi zemlje, „nedostatak gotovine i gubitak korespondentskih bankarskih odnosa osakatili su avganistanske banke“, izvještava Međunarodni monetarni fond.
Izvještaji štampe sa terena opisuju katastrofalnu ljudsku cijenu poremećaja koji nastaje kada se ove rezerve izgube: očajne majke traže lijekove za iznurenu djecu; sve veći broj ljudi koji ostaju bez prihoda; farmeri odustaju od rada na svojoj zemlji.
Avganistanska valuta je depresirala za više od 25 posto od avgusta, zbog čega su cijene hrane i drugih osnovnih potrepština bile van domašaja mnogih ljudi u već najsiromašnijoj zemlji u Aziji. Banke su nametnule ograničenje od 400 dolara za podizanje gotovine, kao i ograničenja zbog kojih preduzeća ne mogu ispuniti svoje plate. To sve više ljudi gura u nezaposlenost i akutnu glad.
Pristalice sankcija, u američkoj vladi i drugdje, odgovorile su da se ljudima koji gladuju, neuhranjeni ili su nezaposleni kao rezultat sankcija može pomoći međunarodnom pomoći. Međutim, jasno je da logika uništavanja ekonomije i pokušaja spašavanja ljudi uz pomoć ne funkcionira. Pomoć će nadomjestiti samo mali dio gubitka prihoda zemlje, za koji MMF procjenjuje da bi u narednim mjesecima mogao pasti za nevjerovatnih 30 posto bez presedana.
I postoje ogromne poteškoće u pružanju pomoći: bankarski sistem je u zastoju, međunarodne banke, pa čak i neke humanitarne grupe oklevaju da preuzimaju rizike vezane za transfer sredstava, a dolazi do kvarova u transportu, kao i drugim bitnim uslugama zbog sankcija i rezultirajućeg ekonomskog pada.
Washington i njegovi saveznici tvrde da su sankcije neophodan odgovor na kršenje ljudskih prava talibana, uključujući represiju nad ženama. Ali ljudi, posebno najsiromašniji, plaćaju cijenu. Koliko desetina ili stotina hiljada žena i djevojaka treba žrtvovati da bi se kaznili talibani?
Zapadne vlade, predvođene Sjedinjenim Državama kakve su bile tokom 20 godina rata, vjerovatno neće dobiti bilo kakve ustupke od Talibana uništavanjem avganistanske ekonomije. Ali ogromnu cijenu platit će milioni nevinih ljudi, od kojih će mnogi umrijeti, jer hrana, zdravstvena zaštita, zapošljavanje i prihodi postaju sve oskudniji.
Članovi Kongresa počinju da odstupaju: četiri desetina je u decembru poslalo pismo predsjedniku Joeu Bidenu u kojem napominje: “Zaplijenjena američka konfiskacija 9.4 milijarde dolara u avganistanskim deviznim rezervama” gura zemlju “dublje u ekonomsku i humanitarnu krizu”.
Ova kolektivna kazna je grozna pogrešno i nemoralno. Bidenova administracija može jednim potezom olovke ukloniti najveći faktor koji doprinosi tome. Trebali bi to učiniti odmah prije nego što bude prekasno.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati