Ranija verzija ovog članka pojavila se na trueout.org
Procjenjuje se da je 50,000 ljudi iz 5,000 organizacija u 127 zemalja na pet kontinenata učestvovalo na Svjetskom socijalnom forumu u Tunisu prošle sedmice. Odabirom da dođite zajedno u Tunis, ovogodišnji Forum dočarao je duh pobune iz 2011. godine koja je inspirisala ustanke širom svijeta. WSF je također usmjerio pažnju na komplikovan status te pobune, koja u Tunisu nije donijela političke ili ekonomske promjene kojima su se mnogi nadali. Razgovori s lokalnim aktivistima često su bili usredsređeni na nedavno ubistvo opozicionog lidera Chokri Belaïda i odnose vlade s Međunarodnim monetarnim fondom.
Mnogi u regionu odbacuju termin "arapsko proljeće", govoreći da to podrazumijeva sezonu koja se brzo završava, a ovaj revolucionarni val tek je počeo. Samir Amin, marksistički ekonomista sa sjedištem u Senegalu, naziva svrgavanje diktatora u Tunisu i Egiptu prvim korakom u kontinuiranom procesu, ali nove vlade vidi kao jedva napredak. “Ovaj gigantski narodni pokret riješio se diktatora Bena Alija i Mubaraka, ali ne i sistema”, rekao je Amin. “Muslimanska braća koja su na vlasti u obje zemlje samo nastavljaju isti sistem... Ista takozvana liberalna politika, ista podložnost imperijalizmu, ista socijalna katastrofa.” Amin kaže da je najveća promjena koju predstavlja ovaj period nova svijest da je promjena moguća. “Narod koji je sebi dokazao svoju sposobnost rušenja bilo kakve diktature, također će se riješiti Muslimanske braće”, kaže on.
Mnogi učesnici iz Sjeverne Afrike slavili su revolucije u regiji, ali su izrazili strah od izbornog uspona desničarskih snaga i ekonomskog neoliberalizma koji potiču njihove sadašnje vlade. Hamouda Soubhi, aktivista iz Maroka i jedan od članova organizacionog odbora WSF Tunisia, vidi trenutak opasnosti i mogućnosti. „Za nas je to kao početak borbe“, rekao je Soubhi. „Tunis želi da kaže svetu, nema više straha, mi ćemo promeniti region.
Tunižani osudili tajne poslove odlazeće vlade nedavno je otkriveno da je napravljeno sa Međunarodnim monetarnim fondom, a nekoliko s kojima sam razgovarao spomenulo je knjigu Doktrina šoka Naomi Klajn u svom opisu trenutne krize sa kojom se njihova zemlja suočava. "Kada sam čitao o doktrini šoka, rekao sam: 'O moj Bože, to se dešava Tunisu'", rekao je Mabrouka Mbarek, izabrani član konstitutivne skupštine Tunisa koji pokušava da se izbori sa ovim pozadinskim dogovorima. “Ukinuće subvencije nakon dvije godine, poskupiće gas, poskupiće pšenicu, potpuno će restrukturirati bankarski sistem. Sve se to dogodilo bez rasprave i rasprave u parlamentu.”
Nada u pobune 2011. naišla je na neprolazne sile globalnog kapitala. Mbarek je ukazao na sličnu taktiku MMF-a na Kipru. „Na Kipru je MMF bio zaista sretan što je pronašao rješenje za koje nije potrebna parlamentarna debata“, rekla je ona. “O sudbini naroda Tunisa ne bi trebalo razgovarati između ove međunarodne institucije i vlade u ostavci.”
Pozivajući se na naslijeđe bivšeg predsjednika Burkine Faso Thomasa Sankare, Mbarek je također govorio o pridruživanju drugim nacijama u globalnom pokretu protiv duga. “U Tunisu, nakon revolucije koja je izražena po ekonomskim i socijalnim pitanjima, ali i volje da se aspiracije ljudi zastupaju, sve ovo pada jer imamo ekonomske politike o kojima čak i ne raspravlja predstavnik i guraju se u post- režim šoka.”
Jedinstvo i podjele
Godišnja konvergencija je takođe pokrenula pitanja o putanji ovih kretanja, kao i o kontinuiranoj važnosti procesa Svjetskog socijalnog foruma.
WSF, koji je prvi put održan u Brazilu, a na njemu su nastupili Hugo Chavez i brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva u proteklim godinama, zaslužan je za pomoć u izgradnji i konsolidaciji široke ljevice u Južnoj Americi i uspostavljanju veza i zajedničke strategije između kretanja širom sveta. Međutim, WSF je uvijek bio podijeljen. Česti su protesti protiv Foruma iznutra – naročito 2007. godine u Najrobiju, kada demonstranti su zauzeli štand sa hranom za koje su rekli da simbolizira korporativnu rasprodaju od strane Foruma i nedostatak pristupa lokalnim stanovnicima bez sredstava – kao i borbu rukovodstva oko njegovog usmjeravanja.
Kontradikcije i sukobi Arapskog proljeća bili su u potpunosti prikazani. Dok je jedna grupa održala sesiju o strategijama za rušenje sirijske vlade, u blizini je bio skup podrške predsjedniku al-Assadu. Na drugim mjestima na Forumu izbili su rasprave o tome da li Libiji je bilo bolje bez Moamera Gadafija. Dok su mnogi govorili o islamskim političkim pokretima kao što je Muslimansko bratstvo kao o regresivnim snagama, drugi su politički islam vidjeli kao dio antiimperijalističkog fronta. Odražavajući važnost ovih debata, stotine su stajale u redu da čuju primjedbe Tarika Ramadana, profesora savremenih islamskih studija i glavne ličnosti u debati o ulozi islama na Zapadu.
Područje foruma pod nazivom “Global Square” organizirali su članovi anarhističkih ili horizontalističkih pokreta kao što su Occupy i 15-M u Španiji, od kojih su mnogi bili kritični prema politici WSF-a i njegovih organizacionih tijela. Iako je Occupy nestao sa američkih naslova, bilo je jasno da širom svijeta ime još uvijek odjekuje. Kada je Occupy spomenut na ceremoniji otvaranja, to je donijelo jedno od najjačih ovakvih večeri. “Zaista nalazim blisku vezu između pokreta Occupy i Tunisa,” rekla je Mabrouka Mbarek. "To je kao da je Tunis katalizirao globalni pokret. Odjednom su svi hrabri da zauzmu.”
Rod i uloga žene je bio temeljna tema. Organizatori foruma dali su izjavu od da svi govornici na ceremoniji otvaranja budu žene – uključujući uzbudljiv govor Besme Khalfaouija, udovice ubijenog opozicionog lidera Chokrija Belaida. Organizacije poput Svjetskog marša za žene, međunarodnog feminističkog akcionog pokreta, igrale su glavnu ulogu na forumu i držale su ova pitanja centralna. Međutim, na mnogim panelima i prostorima na Forumu dominirali su muškarci – što se činilo da je problem čak i veći za sesije koje su organizovali Evropljani nego za one koje su organizovale aktivistkinje iz drugih regiona.
Dominantan fokus u više od 1,000 sesija bile su kritike kapitalizma i imperijalizma, a sočivo kroz koje su ove borbe posmatrane bilo je u suprotnosti sa okvirom konvergencija američkih aktivista. Na primjer, LGBT pitanja su bila tema samo nekoliko od procijenjenih 1,000 sesija ovdje, dok su prava seksualnih radnika, antirasističko organiziranje bijelih, ukidanje zatvora i abortus bili među temama koje se ovdje nisu mogle naći – ne zbog bilo kojeg zvanične politike, ali očigledno zato što nijedna organizacija nije predložila sjednice o ovim pitanjima.
Pokret za slobodnu Palestinu bio je dobro zastupljen, a Forum je zatvoren sa više od deset hiljada ljudi koji su marširali u znak sjećanja na Dan palestinske zemlje. Dok je oslobođenje Palestine bilo konsenzus na Forumu, došlo je do nesuglasica između lokalnih aktivista i onih koji predstavljaju političko vodstvo u Ramali.
Dok se u SAD Al Jazeera često smatra glasom Arapskog proljeća, sjevernoafrički aktivisti također su kritizirali kanal sa sjedištem u Kataru jer podržava represivne režime u regiji. Shams Abdi, mlada i žestoka aktivistica za ženska prava i rad iz Generalne unije tuniskih studenata, odbila je intervju s reporterom Al Jazeere, nazvavši informativni kanal "cionističkim projektom".
Najveća eksplozija međusobnog sukoba dogodila se tokom završne skupštine društvenog pokreta, kada su članovi marokanske delegacije izašli na pozornicu u opoziciji nakon što je pročitana izjava u kojoj se podržava nezavisnost naroda Zapadne Sahare.
Budućnost Foruma
Po cijeni od miliona dolara i ogromne količine resursa, stalna je debata o tome da li WSF treba da nastavi postojati i da li je postao kompromitovan sredstvima koja organizacije dobijaju da bi okupljanje omogućile. Na nekoliko sesija na kojima se raspravljalo o budućnosti Foruma, učesnici su govorili o potrebi da se nastavi rad na izgradnji saveza zasnovanih na zajedničkim borbama. "Iste banke koje nas izbacuju iz naših domova restrukturiraju tunisku ekonomiju", rekao je Maria Poblet iz Causa Justa/Just Cause, jednog od dvadesetak aktivista i organizatora koji su učestvovali kao dio US Delegacija za globalnu pravdu na grassrootsu, tokom jedne rasprave.
U svom najboljem izdanju, Forum predstavlja nadu u pravedno društvo. U desetinama hiljada prisutnih ljudi – koji predstavljaju još milione onih koji žele da dođu, ali ne mogu – postoji opipljiv osjećaj da se rađa novi svijet. Hiba Laameri, a 15-godišnja Tunižanka, bila je među onima koji su svojim riječima i prisustvom ulivali nadu. Laameri je ponovio zabrinutost mnogih Tunišana na Forumu, rekavši da trenutna vlada Tunisa slijedi neoliberalnu ekonomsku agendu. “Imamo svoju slobodu, možemo govoriti. Ovakav događaj ne bi bio moguć u Ben Alijevo vrijeme”, rekla je ona. “Ali kapitalizam je još uvijek tu, imperijalizam je još uvijek tu. Ništa se nije promijenilo društveno, ekonomski, kulturno.”
Laameri bila oduševljena onim što je doživjela na Forumu i kroz to će pomoći lokalnim aktivistima da daju energiju. "Uvek sam bila osoba koja je videla šta nije u redu i uvek sam u sebi razmišljala, 'zašto neko ne bi uradio nešto povodom toga?' rekao je Laameri. “I ovih dana na forumu sam shvatio da sam ja taj neko.”
Jordan Flaherty je a producent u Al Jazeeri English i autora Floodlines: Zajednica i otpor od Katrine do Jena Six.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati