Pogledajte prateći video uz ovu priču na: https://www.youtube.com/watch?v=rPpTIRVrIvQ
Zakon protiv trgovine ljudima koji je nedavno usvojen na Aljasci pokazuje neuspjeh sistema krivičnog pravosuđa da pomogne ili spasi žrtve trgovine ljudima. U stvari, žene koje su u najvećem riziku od nasilja, uključujući i one koje su bile žrtve seksualne trgovine, kažu da ih zakon o borbi protiv trgovine ljudima stavlja u veću opasnost.
Zakon Aljaske povlači mnoge aktivnosti povezane s prostitucijom pod zastavu trgovine seksom, redefinisanje „promovisanja prostitucije“ kao trgovine seksom, uključujući oglašavanje seksualnih usluga ili zajedničko upravljanje ili posjedovanje mjesta gdje se prostitucija odvija kao seksualna trgovina.
Talas zabrinutosti oko trgovine seksualnim uslugama doveo je do vijesti razotkrivaju, glasnogovornici slavnih, I zakonima i politikama širom SAD-a obećavajući da će zaustaviti trgovce ljudima. Ali nakon što je guverner Aljaske Sean Parnell potpisao HB 359 2012. godine, prve osobe optužene po novom zakonu bile su odrasle žene koje su se bavile aktivnostima koje bi se ranije definirale kao obična prostitucija. Niko od njih nije optužen za ponašanje na koje većina ljudi pomisli kada čuje o trgovini ljudima, kao što je upotreba sile ili aktivnosti koje uključuju maloljetnike. Sada su ove žene prema zakonu iu novinskim izvještajima označene kao trgovci seksom. Čini se da su neki od njih optuženi i za trgovinu ljudima.
U januaru 2013. godine, nekoliko mjeseci nakon donošenja zakona, policija je otišla u a salon za masažu u Kenaiju, grad južno od Anchoragea sa oko 7,000 stanovnika. Uhapsili su 49-godišnjakinju, te 19 i 20 godina. Sva trojica su optuženi za prostituciju. Ali 49-godišnjakinja je optužena i za trgovinu ljudima u vezi sa seksualnim kontaktom prvog, drugog i trećeg stepena, očigledno zato što je optužena za vlasništvo nad tim poslom.
Nekoliko mjeseci kasnije, a 24-godišnja žena koja se navodno reklamirala na Craigslist-u uhvaćena je u onlajn ubodu od strane policije. Čini se da policija nije imala dovoljno dokaza čak ni da potkrijepi optužbu za prostituciju - prema policijskim izvještajima, žena ne bi "garantovala seksualni kontakt" lično. Ona je prekršajno optužena za "promovisanje prostitucije". Zbog novog zakona ona je prvobitno bila optužena trgovina seksom, očigledno zato što je optužena za oglašavanje seksualnih usluga na internetu, čak i ako ih nije lično nudila.
Maxine Doogan je član Zajednica ujedinjena za sigurnost i zaštitu (CUSP), organizacija Seksualne radnice Aljaske i njihovi saveznici. Ona kaže da je novi zakon kriminalizirao prakse koje bi seksualne radnice učinile sigurnijim. „Vidimo da ljudi koji rade zajedno, dijele prostor, dijele mušterije, mogu biti optuženi za poduzetnu trgovinu ljudima u seksu,“ objašnjava Doogan. “Sigurnosni uslovi koje smo sebi postavili sada se nazivaju trgovinom seksom.”
Kao primjer zloupotrebe novog zakona, Doogan je govorio o ženi uhapšenoj ove godine jer je navodno vodila policiju i srednji naziva lanac trgovine seksom. Doogan kaže da je izgledalo da je žena vodila model seks-posla, sa sigurnosnim pregledima klijenata, sigurnim mjestom za rad s drugim ljudima u okolini, kao i pružanjem reklama, ugovora sa nezavisnim izvođačima i pomoći pri obradi troškova kreditnih kartica. Policija i novinski izvještaji sve su to označili kao trgovinu ljudima. An članak opisala je odjeljak na svojoj web stranici koji preporučuje bonton klijentima koji vide seksualnu radnicu kao “savjet za pokrovitelje lanca trgovine ljudima”.
39-godišnja žena, koja je takođe navodno imala seks za novac, optužena je po 8 različitih tačaka za trgovinu ljudima u seksu, uključujući vođenje preduzeća za trgovinu ljudima, vođenje mesta za prostituciju, nabavljanje mušterija, navođenje osobe starije od 20 godina u prostituciju, primanje prihoda od prostitucije i omogućavanje prostitucije.
„Policija se okreće i govori novinarima, a novinari se okreću i govore javnosti da se neko spašava jer je žrtva seksualne trgovine“, kaže Doogan, koji opisuje kampanje protiv trgovine ljudima kao „oružje masovnosti uništenje nacije prostitutki.”
Kate Mogulescu je osnivač i direktor Projekat zagovaranja žrtava trgovine ljudima Društva za pravnu pomoć u New Yorku, prvi projekat borbe protiv trgovine ljudima u SAD-u koji je ostao bez organizacije javnog branitelja. Njen tim svake godine vidi blizu 2,000 klijenata optuženih za prostituciju, od kojih su mnogi iskusili trgovinu ljudima. Ona vjeruje da zakoni protiv trgovine ljudima kao što je Aljaska nanose više štete nego što rješavaju. „U ovoj zemlji trenutno postoji pravi interes za trgovinu ljudima“, kaže Mogulescu. “To je u fokusu bezbrojnih članaka. I ponekad mislim da činimo medvjeđu uslugu, posebno ljudima za koje tvrdimo da želimo pomoći, pretvarajući to tako velikim medijskim problemom koji se fokusira na ove senzacionalističke priče o spašavanju.”
Mogulsecu kaže da je malo vjerovatno da će intervencija policije pomoći ženama koje vidi, a koje su bile žrtve seksualne trgovine. „Jedna od stvari na koje provodimo mnogo našeg vremena je pokušaj da preokrenemo ili poništimo štetu koju je sistem krivičnog pravosuđa nanio našim klijentima koji su bili žrtve trgovine ljudima“, kaže ona. “Postoji ideja da što više ljudi dođete u kontakt kroz sistem krivičnog pravosuđa, to ćete više saznati po pitanju trgovine ljudima. Da ćete nekako, kada se dim raziđe i prašina slegne, moći da shvatite ko je trgovac, ko žrtva i da će pravda biti zadovoljena. A ono što smo više puta vidjeli je da to nije slučaj.”
Terra Burns je sada diplomirani student, ali ju je kao mladu djevojku natjerao na seksualnu trgovinu njen otac zlostavljač. Svjedočila je protiv inicijativa za borbu protiv trgovine ljudima pred zakonodavnim tijelom države Aljaska, i radi u zajednici kako bi prikupila lokalnu podršku za reformu. „Država prisiljava ljude na prostituciju uskraćujući im pristup skloništu, SSDI i hraniteljstvu“, kaže Burns. “Žene su se smrzavale na smrt jer nisu mogle ući u sklonište. Kada država otežava opstanak, tjeraju ljude na očajničke izbore. Ali onda kada se ti isti ljudi okrenu prostituciji kako bi preživjeli, oni bivaju označeni kao trgovci seksom.” Burns kaže da su žene s kojima je razgovarala, a koje su uhapšene i "spašene" zapravo seksualno napadnute od strane policije.
U razgovorima sa ženama na Aljasci koje prodaju seks, mnogi kažu da im strah od policije otežava prijavu zločina. Sarah je članica CUSP-a i roditelj dvoje djece koja svoje vrijeme provodi pomažući im u izradi domaćih zadataka i prateći izlete. Deset godina je seksualna radnica, a najveći strah ima od policije. Kaže da se jedan policajac jednom predstavio kao klijent, a onda joj je nakon seksa rekao da je policajac i da će je uhapsiti ako uzme nešto novca.
“Ako nas siluju, ako nas pretuku, ako budemo opljačkani, imamo strah da ćemo otići u zatvor”, kaže mi Sarah. “Mnogo puta samo prolazimo kroz stvari i ne možemo ništa učiniti po tom pitanju.”
Ann, 32, preselila se na Aljasku iz južne Kalifornije, a seksualna radnica je 6 godina. Nije iznenađena Sarinom pričom. Suočila se i s hapšenjem i maltretiranjem od strane policije. “Lokalna policija sazna da ste seksualni radnik i želi da napustite okrug, zajebavat će se s vama dok ne odete”, kaže ona.
Burns ima svoju priču o policijskom zlostavljanju. Sa 18 godina radila je kao striptizeta i bila je silovana. Kada je otišla u policiju, kaže da su joj rekli da će je uhapsiti zbog lažne prijave. Bernsova kaže da su joj policajci rekli: "Način na koji si obučena ne izgleda kao da nisi htela seks", i dodala da je verovatno bila samo prostitutka uznemirena što nije plaćena. „Imao sam modrice, suze i slično“, dodaje Burns. “Bilo je to zaista traumatično iskustvo kada sam pokušao to prijaviti policiji.”
Studija o seksualnim radnicama iz 2012. koju je sproveo Projekat za osnaživanje mladih žena u Čikagu kvantifikovala je problem. Utvrdili su da je nasilje i uznemiravanje od strane policije najveća opasnost koju prijavljuju oni koji seks trguju za novac ili robu. 32% ispitanika prijavilo je nasilje ili uznemiravanje od strane policije, uključujući seksualni napad, dok je samo 4% prijavilo nasilje od makroa. Zaključili su da najveća prijetnja nije sam rad, već atmosfera koja je stvorena time što je postalo ilegalno.
„Ovaj pojam spasavanja u obliku hapšenja je zaista problematičan“, kaže Mogulescu. “Ovo im ne pruža sigurnost, stabilnost, sigurnost, osnaživanje.”
Žrtve trgovine ljudima koje Mogulescu vidi često su bile ponovo traumatizovane od strane policije. „Jedna od stvari na koje provodimo mnogo našeg vremena je pokušaj da preokrenemo ili poništimo štetu koju je sistem krivičnog pravosuđa nanio našim klijentima koji su bili žrtve trgovine ljudima“, kaže ona. „I naši klijenti koji su žrtve trgovine ljudima i naši klijenti koji nisu predmet trgovine nemaju povoljan stav prema policiji ili policiji. U stvari, oni jako pate od strane policije. Vidimo, kada je policija u pitanju prostitucija, ekstenzivno loše ponašanje policije. Vidimo neku vrstu divljeg zapada.”
Mogulescu kaže da sve dok je prostitucija ilegalna, žene koje prodaju seks neće se osjećati sigurno da idu u policiju. “Kada su moji klijenti izloženi hapšenju, uvijek iznova i iznova, pomisao da bi tada u policiji, ili u policiji vidjeli prijateljsko mjesto, mjesto na koje mogu potražiti pomoć, je smiješna.”
Nisu samo seksualni radnici ti koji se plaše policije u Anchorageu. Izvan Beans Caféa, agencije u Anchorageu koja distribuira besplatne obroke, domorodačka žena po imenu Esther Brown, koja je bila beskućnica posljednjih nekoliko mjeseci, opisala je premlaćivanje i maltretiranje od strane policije. “Policija jedva da je tu da vam pomogne”, rekla je. “Čak su i sami otišli u zatvor zbog silovanja.”
Brown je opisivao dobro razglašen slučaj u Anchorageu, bivšeg policajca Anthonyja Rollinsa, koji je 2011. godine osuđen za pet silovanja počinjenih dok je bio u uniformi od 2008. do 2009. godine. Rollins je imao dobio više nagrada i pohvala tokom svog vremena na odjelu, uključujući medalju za hrabrost i, ironično, nagradu organizacije tzv Zajedno protiv silovanja. Takođe je često predstavljao odjel govoreći u područnim školama.
Narednica Kathy Lacey, koja je pokrenula i vodi potpredsjednik Policijske uprave Anchoragea, nadgleda hapšenja prostitucije u Anchorageu. Sebe vidi kao spašavateljicu žena zarobljenih u očajnim situacijama. Ona odobrava novi zakon i odbacuje svaku razliku između prostitucije i trgovine ljudima. “Trebali bismo to prestati zvati prostitucijom, trebali bismo to zvati seksualnom eksploatacijom”, rekla mi je. “Mislim da svaki put kada žena prodaje svoje tijelo radi seksa, to bi trebalo biti protivzakonito. To je veoma ponižavajuće i eksploatativno.” Lacey dodaje da su žene koje viđa natjerane na prodaju seksa zlostavljanjem ili silom. “Jednostavno ne nailazim često na žene koje imaju stabilno porijeklo i koje se bave prostitucijom. Mislim da ga još nisam upoznala - kaže ona. “Oni se ne probude samo u 21 jedan dan i kažu 'Prodaću svoje tijelo radi seksa.' To se jednostavno ne dešava.”
Lacey kaže da je bilo problema s nedoličnim ponašanjem policije, ali odjel to ne toleriše, „Hapšenje nije najbolji odgovor, ja to prepoznajem“, dodaje ona. “Ne želimo da ih kaznimo. Želimo ih ukloniti iz te situacije, a alati koje imamo da ih uklonimo iz te situacije su da ih uhapsimo i da ih uklonimo od tog trgovca ljudima.”
Lacey kaže da njen posao uključuje uspostavljanje ravnoteže u viđenju žena koje prodaju seks kao obje žrtve i istovremeno podložne hapšenju. „Imaju taj dvostruki status“, kaže Lacey. “Oni su i žrtve i prestupnici. Pokušavamo da shvatimo kako su oni za početak bili žrtve i kako su ušli u ovo da bi bili prestupnici.” U isto vrijeme, ona je uvjerena da je svako ko zarađuje na prodaji seksa trgovac ljudima. „Koristim taj izraz trgovac i svodnik naizmjenično“, kaže ona. “Nije da ona izađe na spoj i zaradi četiri stotine dolara, da mu da dvije stotine i zadrži dvije stotine. U većini slučajeva ona mu daje sve.”
Članovi Zajednice ujedinjene za sigurnost i zaštitu nisu kritični samo prema provođenju zakona, već i prema drugim državnim politikama. Kažu da nedostatak sigurnosne mreže za preživljavanje brutalnih zima na Aljasci pogoršava problem. Burns mi kaže da je čak i kada je bila slobodna od svog nasilnog oca, i dalje bila prisiljena da prodaje seks zbog nedostatka podrške države. „Mislim da je najveći trgovac seksom, ono što najviše ljudi navodi na prostituciju, jeste država“, kaže ona. „Kao tinejdžerki beskućnik, moj službenik bi dolazio i uzimao moj novac od mene. Ona bi rekla, 'pa ti ćeš ovo iskoristiti samo za kupovinu droge.' Sistem mi je u suštini uklonio cijelu zaštitnu mrežu i onda me izbacio u hladnu zimu na Aljasci. Jedini izbor koji sam imao bila je bukvalno prostitucija ili spavanje u snježnoj sprudi. Bukvalno sam iskopao rupe u snježnoj obali. Ali, znate, sa 60 godina ispod, smrznut ćete se na smrt radeći to, tako da morate izvesti trik.”
Mogulescu kaže da odgovor na problem trgovine seksom mora doći iz rješavanja temeljnih uzroka. „Svako ko želi da radi na borbi protiv trgovine ljudima mora zaista da zasuče rukave i počne da radi na borbi protiv siromaštva“, kaže ona. „Zato što je ono o čemu ovdje govorimo grupa koja je neproporcionalno pogođena siromaštvom, rodno zasnovanim nasiljem, rasizmom, ksenofobijom. Ali ne želimo da pričamo o tim stvarima jer je te stvari zapravo teško popraviti. Ali ako napišemo veliki članak o trgovini i seksualnim robovima i da će policija riješiti ovaj problem, osjećamo se dobro zbog toga.”
Jordan Flaherty je novinar i supervizorski producent emisije Laura Flanders na GRITtv-u i TeleSUR-u na engleskom jeziku. Više njegovih radova možete vidjeti na jordanflaherty.org.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati