Izvor: The Guardian
Bolivija je pala u noćnu moru političke represije i rasističkog državnog nasilja otkako je 10. novembra vojska zbacila demokratski izabranu vladu Eva Moralesa. Taj mjesec je bio „drugi najsmrtonosniji mjesec, u smislu smrtnih slučajeva civila koje su počinile državne snage, otkako je Bolivija prije skoro 40 godina postala demokratska”, kaže a studija Međunarodna klinika za ljudska prava Harvardskog pravnog fakulteta (HLS) i Univerzitetska mreža za ljudska prava (UNHR) objavili su prije mjesec dana.
Morales je bio prvi autohtoni predsjednik Bolivije, koja ima najveći postotak autohtonog stanovništva od bilo koje zemlje u Americi. Njegova vlada je bila u stanju Smanjiti siromaštvo za 42 posto i ekstremno siromaštvo za 60 posto, što je nesrazmjerno koristilo autohtonim Bolivijcima. Novembarski puč predvodila je bijela i mestiza elita s istorijom rasizma, koja je nastojala vratiti državnu vlast ljudima koji su je monopolizirali prije Moralesovog izbora 2005. Rasistička priroda državnog nasilja je naglašena u izvještaju HLS/UNHR , uključujući iskaze očevidaca o snagama sigurnosti koje su koristile “rasistički i anti-autohtoni jezik” dok su napale demonstrante; jasno je i iz činjenice da su sve žrtve dva najveća masakra koje su počinile državne snage nakon puča bile starosjedioci.
Ono što je privuklo još manje pažnje, ali je jednako važno za razumijevanje kako je bolivijska demokratija uništena prošlog novembra, jeste uloga Organizacije američkih država u ovom strašnom zločinu.
Kao konačno The New York Times prijavljeno 7. juna, “pogrešna” analiza organizacije neposredno nakon izbora 20. oktobra “potaknula je lanac događaja koji su promijenili istoriju južnoameričke nacije”. Kao što je Times primetio, analiza OAS-a je „pokrenula pitanja nameštanja glasanja — i pomogla da se izbaci predsednik…“.
Optužbe OAS-a su zaista bile glavni politički temelj državnog udara koji je uslijedio nakon izbora 20. oktobra tri sedmice kasnije. I nastavili su se mnogo mjeseci nakon puča. U Boliviji, izborne vlasti izvještavaju o preliminarnom prebrojavanju glasova, koje je nezvanično i ne određuje rezultat, dok se glasovi prebrojavaju. Kada je u ovom preliminarnom zbroju prebrojano 84 posto glasova, Morales je imao 45.7 posto glasova, a vodio je drugoplasiranim sa 7.9 postotnih poena. Izvještavanje u ovom nezvaničnom, neobavezujućem broju je zatim prekinuto na 23 sata, a kada se ponovo podiglo, Moralesovo vodstvo je poraslo na 10.2 procentna poena. Do kraja zvaničnog brojanja iznosio je 10.5 posto. Prema izbornim pravilima u Boliviji, kandidat sa više od 40 posto glasova i najmanje 10 bodova prednosti pobjeđuje u prvom krugu, bez drugog kruga izbora.
Opozicija je tvrdila da je bilo prijevare i izašla je na ulice. Izborna posmatračka misija OAS-a (EOM) objavila je štampu izjava dan nakon izbora izražavajući “duboku zabrinutost i iznenađenje drastičnom i teško objašnjivom promjenom trenda preliminarnih rezultata nakon zatvaranja birališta”. Ali oni nisu pružili nikakve dokaze koji bi potkrijepili ove tvrdnje ― jer ih nije bilo.
Ovo je od tada bilo osnovan više puta od strane gomile stručnjaka statistički studije, uključujući i onu koja je formirala osnova članka New York Timesa od 7. juna. Kao što se ponekad dešava kada brojevi postanu predmet političkih kontroverzi, statističke studije su bile potrebne uglavnom za opovrgnuti druge ― u ovom slučaju, često lažne ― statističke analize. Ali istina je bila sasvim jasna i lako se vidiiz podataka dostupnih na webu neposredno nakon izbora. I zaista, Centar za ekonomska i politička istraživanja ― gdje sam ja kodirektor ― koristio je te podatke da osporiti početne optužbe OAS-a sljedećeg dana, a praćene brojnim statističkim analizama i papirima u narednim mjesecima, uključujući pobijanje konačnog izvještaja revizije OAS-a.
Nije bilo neobjašnjive promjene trenda. Sve što se dogodilo je da su područja koja su izvještavala kasnije bila više promoralna od onih koja su izvještavala ranije, iz različitih geografskih i demografskih razloga. Zato se Moralesovo vodstvo povećalo kada je došlo posljednjih 16 posto glasova, baš kao što je i bilo povećava se tokom preliminarnog brojanja. Ovo je prilično česta pojava na izborima u cijelom svijetu.
Ali nakon svog prvobitnog saopštenja za javnost, OAS je objavio još tri izvještaja, uključujući i svoj preliminarna revizija izbornih rezultata, a da nikada nije uzeo u obzir očiglednu mogućnost da su područja koja su kasnije izvještavana bila politički drugačija od onih u kojima su glasovi dolazili ranije. Ovo samo po sebi predstavlja neodoljiv dokaz da zvaničnici OAS-a nisu jednostavno pogriješili u svojim ponovljenim optužbama za prevaru, već su zapravo znali da su njihove tvrdnje lažne. Prkosi mašti zamisliti kako ovo jednostavno objašnjenje ― što je prvo što bi većini ljudi palo na pamet, a pokazalo se kao istinito ― ne bi ni palo na pamet izbornim stručnjacima, u procesu višemjesečne istrage.
Dana 2. decembra, 133 ekonomista i statističara objavilo je a pismo OAS-u, ističući da je “konačni rezultat bio prilično predvidljiv na osnovu prvih 84% prijavljenih glasova” i pozivajući OAS “da povuče svoje obmanjujuće izjave o izborima”.
Četiri člana američkog Kongresa, predvođena kongresmenom Jan Schakowsky, također su izmjerila pismo OAS-u postavljajući 11 osnovnih pitanja o OAS analizi. Jedna je bila zabrinuta da li su uzeli u obzir mogućnost da su područja za kasnije izvještavanje bila „različita na bilo koji način zbog čega bi bila veća vjerovatnoća da će glasati za Evo Moralesa, sa većom razlikom, nego glasači u tipičnom okrugu u prvih 84 posto prijavljenih glasova?" Više od devet mjeseci kasnije, OAS tek treba da odgovori.
U julu je američki Kongres održao brifinge sa najvišim zvaničnicima OAS-a i suočio ih sa nekim od istih pitanja; nisu dali suštinske odgovore.
Pošto su prvobitne i politički odlučne optužbe o prevari sve više diskreditovane, OAS se okrenula “neregularnostima” na izborima kako bi održala napad na svoj legitimitet. Ali ispostavilo se da ovi navodi, poput onih zasnovanih na statističkim tvrdnjama, ne mogu izdržati ispitivanje. Čini se da OAS želi da opravda svoje početne i očito lažne optužbe o nedjelima koje su izazvale državni udar.
U međuvremenu, Bolivija ima de facto predsjednicu, Jeanine Áñez, koja ima pozvan Autohtone religijske prakse „sotonske“; u januaru je upozorila birače da ne dopuštaju “povratak 'divljaka' na vlast, što je očigledno upućivanje na domorodačko naslijeđe Moralesa i mnogih njegovih pristalica,” prema za The Washington Post. Njena je trebalo da bude "prihodna" vlada, ali novi izbori ― koji su sada zakazani za 18. oktobar ― su već tri puta odlagani.
Točkovi pravde presporo se melju nakon puča koje podržavaju SAD. A podrška Trumpove administracije bila je očigledna: Bijela kuća je promovirala narativ o “prijevari” i svoju orvelovsku izjavu nakon puča hvaljen svrgavanje: “Moralesov odlazak čuva demokratiju i otvara put bolivijskom narodu da se čuje njihov glas.”
Senator Marko Rubio jedan je od najvažnijih uticaja o politici Trumpove administracije u Latinskoj Americi. U ovom slučaju, on se uključio u akciju čak i prije prvog saopštenja za javnost OAS-a: "U #Boliviji sve vjerodostojne indicije da Evo Morales nije uspio osigurati neophodnu marginu da izbjegne drugi krug predsjedničkih izbora", napisao dan nakon glasanja, a postojala je „neka zabrinutost da će manipulisati rezultatima ili procesom kako bi to izbjegao“.
prema za Los Angeles Times, “Carlos Trujillo, američki ambasador pri OAS-u, usmjerio je tim za praćenje izbora grupe da prijavi široko rasprostranjenu prevaru i natjerao Trumpovu administraciju da podrži svrgavanje Moralesa.”
Ove sedmice, američki predstavnici Jan Schakowsky i Chuy Garcia pozvan da američki Kongres “istraži ulogu OAS-a u Boliviji u protekloj godini i osigura da dolari poreskih obveznika ne doprinose rušenju demokratski izabranih vlada, građanskom sukobu ili kršenju ljudskih prava”.
To bi bio dobar početak.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Znali smo da se to desilo, nije potreban veliki uvid ili veština izveštavanja da bismo imali ovo znanje. To je ustaljeni obrazac i OAS, kojom dugo dominiraju SAD, uvijek je uključena u takva pitanja. Posjetio sam Boliviju tokom godina Eva Moralesa. Bila je to nevjerovatna zemlja. Rasizam ponovo pobjeđuje, američki obrazac dominacije je prilično univerzalan, ali nije sve, naravno, uzrokovano SAD-om, već su njegove prljave i krvave ruke uvijek tu negdje.