S obzirom na to da se rat u Iraku povlači iz središta medija, Bushova administracija sada skreće pažnju na naše tradicionalno „dvorište“ Latinske Amerike. Američki ministar finansija John W. Snow upravo je završio posjetu Brazilu, Ekvadoru i Kolumbiji.
U krugovima Washingtona takva pažnja se doživljava kao pozitivan razvoj događaja. Opšte je poznato da naša vlada nema nikakvu politiku prema Latinskoj Americi osim onih koji se bave drogom i terorizmom, a to nije baš najbolji način za sklapanje prijateljstva.
Antiamerički sentiment u Latinskoj Americi raste otprilike kao i od kada su nemiri primorali potpredsjednika Richarda Nixona da prekine svoju turneju dobre volje po Južnoj Americi 1958. godine. Rat u Iraku bio je izuzetno nepopularan, ostavljajući mnoge Latinoamerikance da se pitaju koja bi „promjena režima“ mogla biti sljedeća na listi za hitne slučajeve Washingtona.
Bliže kući, Latinoamerikanci sve više odbacuju “neoliberalizam”, ekonomski eksperiment koji su njihove vlade usvojile – na nagovor Washingtona – u posljednje dvije decenije. Nema sumnje u neuspjeh ovog eksperimenta, koji je uključivao neselektivno otvaranje prema vanjskoj trgovini i investicionim tokovima, privatizacije velikih razmjera i široko rasprostranjenu provedbu neuspješnih makroekonomskih politika koje je zagovarao Međunarodni monetarni fond (MMF).
Od 1980. do 2000. prihod po osobi u Latinskoj Americi porastao je za samo 7 posto tokom cijelog perioda. U predeksperimentalnim godinama 1960-1980, porastao je za 75 posto. Nije potreban nikakav statistički test da se vidi da je nešto pošlo po zlu.
Početne godine 21. veka izgledaju kao početak još jedne „izgubljene decenije“. Pad u Latinskoj Americi 2001-2002 bio je najgori u skoro dvije decenije. Trenutni oporavak je anemičan: MMF predviđa regionalni rast od 1.5 posto za godinu, čime bi prihod po osobi - što je bitno za životni standard - i dalje stagnirao za 2003. godinu.
A imajući u vidu slabost u američkoj ekonomiji – uključujući balon stambenog fonda od 3 triliona dolara koji se tek treba ispuhati – stvari bi mogle ispasti još gore. Latinska Amerika šalje skoro dvije trećine svog izvoza u Sjedinjene Države, tako da recesija u našoj ekonomiji ima tendenciju da povuče i ostatak Amerike.
Latinoamerikanci sve više izlaze na glasačke kutije, kao i na ulice, tražeći efikasniju i pravedniju ekonomsku politiku. Izbori populističkih predsjednika — Huga Chaveza u Venecueli 1998. i 2000., Luis Inacio Lula Da Silva u Brazilu (prošlog oktobra) i Lucio Gutierrez u Ekvadoru (novembar) su među rezultatima ove pobune.
Vašington odbija da prizna da je bilo koja od njegovih ekonomskih politika propala, a pošto Ministarstvo finansija SAD kontroliše MMF — koji je na čelu kartela kreditora sa kojim se većina zemalja u razvoju mora suočiti — ima ogroman uticaj na donošenje ekonomskih odluka u celom svetu. region.
A za našu vladu, čini se da slogan nije „ni korak unazad“. Ministar finansija Snow pohvalio je Brazil tokom svoje posjete zbog njegove izuzetno stroge monetarne i fiskalne politike: kratkoročne kamatne stope postavlja centralna banka na 26.5 posto, a vlada ima veliki (4 posto BDP-a) primarni budžetski suficit. (Primarni suficit je vladin suficit isključujući plaćanje kamata). Malo je vjerovatno da će ekonomija rasti u ovim uslovima i biće teško ako ne i nemoguće ostvariti socijalna poboljšanja za koja su glasali milioni Brazilaca.
U Argentini je MMF nedavno potpisao sporazum koji bi lako mogao zaustaviti spori oporavak zemlje nakon najgore depresije u njenoj istoriji — koja je sama po sebi u velikoj mjeri bila proizvod politike koju podržava Fond. Ipak, MMF nastavlja da propisuje isti lijek fiskalne i monetarne štednje.
Drugi aspekti američke vanjske politike izazvali su duboko ogorčenje u Latinskoj Americi. Podrška Bushove administracije vojnom udaru prošlog aprila protiv demokratski izabrane vlade Venecuele podsjećala je na najgore zločine iz doba hladnog rata. Čini se da je to ovdje – barem u većini političkih krugova – prepoznato kao greška. Nije tako za dugoročni neuspjeh ekonomske politike Washingtona, koja je nanijela ogromnu štetu gotovo cijelom regionu. Dok se te promjene ne promijene, položaj Sjedinjenih Država među našim južnim susjedima nastavit će opadati.
Mark Weisbrot je ko-direktor Centra za ekonomska i politička istraživanja u Washingtonu DC (www.cepr.net )
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati