GREG WILPERT: To je The Real News Network, a ja sam Greg Wilpert.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron napravio je veliki ustupak protestima širom zemlje ove sedmice kada je odlučio odgoditi povećanje poreza na gorivo i obećao zamrznuti cijene struje. Makronu je trebalo neko vrijeme da donese odluku, a neposredno prije objave pokušao je da opravda neukidanje povećanja poreza.
EMMANUEL MACRON: Ne možete biti za okoliš u ponedjeljak i protiv poskupljenja goriva u utorak. Ne možete odlučiti o porezu na ugljik prije nekoliko godina, a zatim odbaciti cijenu goriva danas. Podsjećam da je ovaj porez izglasan 2009., 2014., 2015. godine, a na njega su se obavezali političke ličnosti raznih uvjerenja.
GREG WILPERT: Makron je ipak morao da odustane nakon što je Francuska bila zahvaćena tronedeljnim protestima zbog onoga što je postalo poznato kao pokret žutih prsluka, na osnovu toga što demonstranti nose žute prsluke za hitne slučajeve koje moraju da imaju svi automobili u Francuskoj. Prošlog vikenda protest je postao posebno nasilan, kada su se demonstranti sukobili sa policijom i prouzrokovali štetu od preko 4 miliona dolara, uništavajući izloge i zapaljene automobile. Navodi se da je povrijeđeno oko 100 demonstranata i policije, a nekoliko stotina uhapšeno. Međutim, u Francuskoj postoji mnogo kontroverzi o tome ko i šta predstavlja pokret žutih prsluka.
Žan Brikmon mi se pridružuje da pomognem da shvatimo šta se dešava u Francuskoj. Jean je matematički i statistički fizičar na Univerzitetu u Louvainu i autor nekoliko knjiga, uključujući Humanitarni imperijalizam: korištenje ljudskih prava za prodaju rata. Sjedište mu je u Briselu, ali nam se sada pridružuje iz Pariza, gdje je izbliza svjedočio protestima. Hvala što si ovde, Džone.
JEAN BRICMONT: Hvala što ste me dobili.
GREG WILPERT: Dakle, na prvi pogled čini se da je glavna zamjerka žutih prsluka to što je povećanje poreza na gorivo previše, što je sasvim razumljivo. Mislim, ako to izrazite u terminima koje bi američka publika razumjela, cijena benzina je porasla za otprilike 25 centi po galonu, na oko 6 dolara po galonu. To je skoro tri puta više nego što košta gas ovde u Sjedinjenim Državama. Šta biste rekli o čemu se trenutno radi na ovim protestima?
JEAN BRICMONT: Pa, mislim da je ovo bio mehanizam okidača. Znate, ovo povećanje poreza. Problem je što su ljudi zaista siti. I bio sam kritičan prema neoliberalnoj politici otkako je počela, s Mitterandom, pa čak i Giscardom. Ali nisam očekivao nivo jada koji čujem u svedočenjima ljudi koji govore da ne mogu da sastave kraj s krajem, da nemaju šta da jedu posle 20. ili 25. u mesecu. Ljudi koji opisuju situaciju u bolnici, koja je nekada bila jedan od najboljih medicinskih sistema na svijetu, apsolutno dramatična. Redovi za čekanje. Znate, mislim, sve te stvari, mislim, prosto neverovatno koliko se čini da je Francuska uništena.
I mislim da problem nije Makron. Macron je, naravno, govorio javno kao što elite govore privatno, pokazujući potpuni prezir prema narodu. I znate, to ga je, naravno, učinilo nepopularnim. Ali mislim da je problem mnogo, mnogo dublji i da ima veze, mislim, sa onim što mi zovemo globalizacijom. Mislim, to je ista stvar kao u Sjedinjenim Državama. Mislim, vi delokalizirate, bilo direktno ili indirektno. Na primjer, vjerovatno znate – ne znam da li poznajete te radnje, Ikea. To je poznata švedska robna kuća za namještaj i slične stvari. Mislim, sve je tamo švedsko, ali to je samo verovanje. Sve što prodaju je proizvedeno u Kini, ili negde tako. Na nekim mestima gde su male plate. Dakle, u stvari vidite da postoji pravi problem delokalacije. I onda ljudi nemaju, znate, nemaju posao. A onda se umjetno stvaraju njihovi lažni poslovi, birokratski poslovi. Onda nemaju javne usluge koje su imali, posebno u ruralnim sredinama. I treba im auto da rade, i tako dalje.
Također, kao zagrada, mogli biste reći, mogli biste primijetiti da je Francuska jedna od zemalja koje najmanje proizvode CO2 zbog nuklearne energije iz koje dobivaju struju. Mnogo je manje nego u Njemačkoj, na primjer. A druga stvar je takozvana elastičnost cijene. Dakle, ako povećate cijenu morate vidjeti koliko će to uticati na potrošnju. Verovatno ne mnogo. A ako govorite o nekoliko procenata emisija CO2 širom svijeta, a ostale zemlje ih ne smanjuju, efekat temperature će biti apsolutno zanemarljiv. Mislim, lako je napraviti proračun, čak i koristeći IPCC brojke. Dakle, znate, ova mjera se koristi za popunjavanje deficita. Problem je zaista deficit.
Deficit, vidite, to je ogroman deficit. I to je slučaj svih evropskih zemalja, pa čak i Sjedinjenih Država. Mislim da je to povezano sa nedostatkom proizvodnje, činjenicom da ne proizvodiš ono što konzumiraš. Dobijate ga iz inostranstva. I onda, naravno, morate stvarati umjetna radna mjesta, i morate subvencionirati sve vrste ljudi koji nemaju stvarne produktivne poslove, i tako dalje. I to je ono što stvara deficit. Ali problem je mnogo, mnogo stariji od Makrona.
GREG WILPERT: Postoji mnogo spekulacija da iza protesta stoje krajnje desničarski elementi. Čini se da je jedan od pojedinaca koji ih je pozvao bio Frank Buhler, koji je nekada bio u Nacionalnom frontu, ali je izbačen zbog previše rasizma. Ali, s druge strane, nedavno su se mogli vidjeti i ljevičari koji podržavaju proteste. Dakle, prvo, kako je došlo do protesta? I drugo, koliko možete zaključiti, ko ih organizuje?
JEAN BRICMONT: Pa, prilično vjerujem da je to spontano. Vidite, ja ne znam ko je to organizovao. Činilo se da ima raznih ljudi koji su to radili preko interneta, i tako dalje. Mislim, kada je negde drugde došlo do revolucije u boji, ljudi ne veruju nužno da su organizovani. Mislim, mislim da je to prilično spontano.
Tu je posao oko krajnje desnice. Vrlo je zanimljivo vidjeti da je ovo jedna od tema razgovora medija i vlade. Traže negdje neke rasističke primjedbe, ili neku antisemitsku primjedbu, to je još bolje. Ali znate, ja mogu obući žuti prsluk, otići na ulicu i viknuti heil Hitler, Allahu Akbar, ili slobodna Palestina, tako nešto, i to će potpuno izluditi medije. Ali mislim, to je potpuno nestrukturirano kretanje. Nema, znate, oni ne kontrolišu svoj pokret, ne mogu izbaciti ljude iz pokreta. Svako može staviti žuti prsluk. Naravno da je tamo bilo ljudi krajnje desnice.
Ali mislim da to nema veze sa krajnjom desnicom kakvu poznajemo u drugim zemljama. Zapravo, Francuzima treba odati priznanje da je ovaj pokret uglavnom francuski i republikanski. UREDU? Ali, naravno, ako počnete da mislite da je sve što je francusko u smislu patriotizma – pevaju Marseljezu, mašu francuskom zastavom, itd. – ako to asimilujete krajnjoj desnici, onda je, naravno, Otpor bio daleko desno, Francuska revolucija je bila na krajnjoj desnici, kao i svaki drugi pokret. I onda, naravno, idemo u pravu nevolju, a ljevica to radi godinama, da svaki oblik patriotizma asocira na krajnju desnicu. I to je jedan od razloga zašto ljevica ne predstavlja taj pokret. U tom trenutku ima ljudi na lijevoj strani, a ima ljudi s lijeve strane koji pokušavaju da se pridruže pokretu.
Ali problem je što je ljevica trebala godinama voditi ovaj pokret, vidite, a nije tako. A to nije radilo iz dva glavna razloga. Jedan je zagrljaj evropskog sna. Svi dobro kažu, mi ćemo stvoriti društvenu Evropu, itd. to je nemoguće. UREDU? Nemoguće. Ne možete menjati ugovore. Ugovori su sačinjeni na [nečujno] osnovi. I oni su stvorili evro, koji stvara neravnoteže između ekonomija unutar evroone, jer nema transfera bogatstva između bogatih zemalja i siromašnih. I nemoguće je imati istu valutu između zemalja koje su nekada imale velike fluktuacije između njihovih valuta. Kada je de Gol uveo novi franak, imao je istu vrednost kao i nemačka marka. A kada je uveden euro, bila su tri franka za nemačku marku. Dakle, vidite istu stvar sa lirom u Italiji, i tako dalje.
Dakle, ako imate ove fluktuacije, onda odjednom kažete da sve ove zemlje imaju istu vrijednost. Ali kako biste to uradili? To je slobodna tržišna ekonomija. Nismo išli na plansku ekonomiju, koliko ja znam. I kako onda spriječiti ove fluktuacije? Ove fluktuacije sprječavate mjerama štednje. To su oni radili.
GREG WILPERT: Želim da se vratim na pitanje ekološkog aspekta kojim ste se ranije bavili. Kao što smo vidjeli u snimku, Macron je branio povećanje poreza kao nešto što je potrebno za razvoj zelene ekonomije u Francuskoj. Sada, da li ovaj apel ekologiji uopšte ima odjeka kod ljudi u Francuskoj?
JEAN BRICMONT: Mislim da nije. Ne mnogo, ne. Ne mislim, jer ljudi, kako kažu, brine nas kraj mjeseca, a ne smak svijeta. Oni su zabrinuti – mislim, zaista je neverovatno. Mislim, ne možete – mislim, to sam govorio mnogo godina. Ne možete imati – mislim, možete imati ni ove, znate, samoubilačke mjere, kako mi to zovemo. Mislim na [nečujno] ili ekološke mjere. Ljudi nisu zadovoljni na socioekonomskom nivou. Prvo se morate pobrinuti za to. Ali uzeti to, prvo se pobrinuti za to, ne znači bacati novac na probleme, što manje-više radi ljevica. Ljevica uvijek govori, pa, morate, znate, morate subvencionirati ovo, subvencionirati ono; morate pomoći ovome i zastupati ono. Ne, morate spasiti industrijsku bazu.
I to je zapravo ono što je de Gaulle uradio kada ste se vratili '58, nakon još jednog ludila – pa je onda postojala Četvrta republika. I čini mi se da živimo nešto poput kraja Četvrte republike bez, naravno, de Gola koji čeka u krilima. Ali de Gol, naravno, ono što je uradio jeste da je dao ogroman kredit od stanovništva, a ne od banke, a zatim ga iskoristio da izgradi svu modernu francusku ekonomiju; naime aeronautika. Znate, svemir, brze pruge, [nečujno], itd. Sada nema ničeg uporedivog, i niko nema pojma šta da radi.
I tako smo u zaista dubokoj nevolji. Jer naravno, mislim da će na kraju vlada kontrolisati žute prsluke. Mislim, jedina alternativa bi bila revolucija, ali revolucije neće biti. Trebalo bi da se policija i vojska okrenu protiv vlade. Policiji je dosta, ali je i dalje dovoljno disciplinovana da nametne svoju volju, znate, da stane na stranu vlade. A ako stvari ne krenu u revoluciju, onda će na kraju, naravno, zamrijeti, ovaj pokret, privremeno. Ali frustracija je ogromna.
I bojim se, naravno, da će na kraju biti francuski Tramp. Mogu vam čak dati i ime za koga mislim da će biti francuski Tramp, Dupont-Aignon. Ali to je samo nagađanje. Ali biće, znate, jer je ljutnja ogromna, i nema, nema pravog rješenja. Mislim, mislim da ni francuski Tramp ne bi bio rešenje. Ali može izgledati da jeste.
GREG WILPERT: UREDU. I moraćemo to da ostavimo tamo za sada, ali verovatno ćemo vam se vratiti kada vidimo kako će se situacija razvijati. Razgovarao sam sa Jean Bricmontom, profesorom na Univerzitetu u Louvainu, koji nam se pridružio iz Pariza. Hvala što ste nam se danas pridružili.
JEAN BRICMONT: Hvala vam puno. Hvala ti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati