Dok jurimo prema sve neizvjesnijoj budućnosti zbog klimatske krize koju smo mi ljudi izazvali, debata se intenzivira o tome može li se ova klimatska kriza najbolje izbjeći odrastanjem, zelenim rastom ili eko-socijalizmom. Imajte na umu da ovi koncepti nisu nužno međusobno nekompatibilni, što ponekad čini raspravu između njih pomalo nekoherentnom, budući da bi moglo biti mnogo više preklapanja među ovim konceptima nego što ima stvarnih razlika. Samo ukazivanje na ovo preklapanje i da, uprkos tome, debata i dalje bjesni, sugerira da je možda veći dio ove debate ukorijenjen mnogo više u nesporazumima nego u suštinskim razlikama. Čak bih otišao toliko daleko da bih sugerirao da se korijen nesporazuma u ovoj debati može pronaći u riječi "razrast" i da bi nam svima bilo mnogo bolje kada bismo pronašli bolje ime za pokret za koji tvrdi da predstavljaju.
Da bismo shvatili korisnost riječi odrastanje, kako se primjenjuje na pokret odrastanja, prvo bismo trebali pogledati što se podrazumijeva pod pojmom. Prema jednoj od glavnih web stranica pokreta, degrowth.info,
“Rast je ideja koja kritizira globalni kapitalistički sistem koji teži rastu po svaku cijenu, uzrokujući ljudsku eksploataciju i uništavanje životne sredine. Pokret za odrastanje aktivista i istraživača zalaže se za društva koja daju prioritet društvenom i ekološkom blagostanju umjesto korporativnog profita, prekomjerne proizvodnje i prekomjerne potrošnje. To zahtijeva radikalnu preraspodjelu, smanjenje materijalne veličine globalne ekonomije i promjenu zajedničkih vrijednosti ka brizi, solidarnosti i autonomiji. Odrastanje znači transformaciju društava kako bi se osigurala ekološka pravda i dobar život za sve unutar planetarnih granica.”
Prvo što treba primijetiti je da ovaj opis rasta ne zagovara odrastanje ekonomije, što bi termin logično podrazumijevao za one koji nisu upoznati s pokretom. Umjesto toga, navodi se da je to kritika – vjerovatno ekonomskog – „rasta po svaku cijenu“. Ovo nije isto što i zalaganje za ekonomski rast. Ostatak objašnjenja nastavlja da skicira čemu služi, naglašavajući ekološku dobrobit, preraspodjelu i pomjeranje prema brizi, solidarnosti i autonomiji. Jedna tačka u kojoj dolazi do smanjenja/rasta je u vezi sa „smanjenjem materijalne veličine privrede“, što je možda i glavni razlog za upotrebu termina, ali čak ni to ne znači nužno smanjenje ukupne veličine privrede. ekonomija, kao što reč odrastanje implicira. Odnosno, zamislivo je da bi privreda mogla da raste nematerijalno, u smislu svog kulturnog proizvoda, koji je, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, praktično beskonačno reproduciran sa skoro nultim dodatnim materijalnim resursima.
Jedan od glavnih zagovornika pokreta odrastanja, Jason Hickel, piše, „Ono što stipendija za smanjenje rasta dodaje [potrebi za prelaskom na obnovljivu energiju] je jednostavno primijetiti da ako želimo smanjiti emisije dovoljno brzo da ostanemo ispod 1.5C ili 2C, zemlje s visokim dohotkom ne mogu nastaviti s rastom.” Jasno je da se ova formulacija ne može tumačiti kao argument za odrastanje, već za ekonomiju stabilnog stanja. Zatim nastavlja sugerirajući da se taj izraz zapravo odnosi na energetski protok: „upravo je to ono što odrastanje zahtijeva: smanjenje viška energije i protoka materijala.”
Još jedan veliki doprinos pokretu odrastanja je knjiga Matije Šmelcera, Andree Vetter i Arona Vansintjana, Budućnost je rast, koji pišu da odrastanje ima za cilj da bude kontroverzno, “provokacija”. S obzirom na to da oni zatim razbijaju najmanje šest uobičajenih zabluda o rastu, jasno je da je to koncept koji je podložan zabludama. Najčešća zabluda je da smanjenje rasta ima za cilj smanjenje ekonomske aktivnosti, putem štednje, kao samog cilja. Umjesto toga, pojašnjavaju, odrastanje je kritika paradigme rasta u ekonomiji. „Rast takođe ima za cilj politike koje promovišu rast BDP-a upravo zato što rast ne pravi razliku između korisnog i destruktivnog, suštinskog i suvišnog“, pišu Schmelzer et al. (str.24) Umjesto toga, ono što znači odrast je:
- Demokratizacija privrede
- Preraspodjela i socijalna sigurnost
- Demokratizacija tehnologije
- Revalorizacija rada
- Demokratizacija društvenog metabolizma [preusmjeravanje proizvodnje i potrošnje ka ekološkijim ishodima]
- Međunarodna solidarnost
Nijedan od ovih ciljeva ne podrazumijeva odrastanje bilo čega osim štetnih i neekoloških aktivnosti. Naravno, ako je to jedina vrsta odrastanja koju pokret označava kada se odnosi na pojam odrastanja, onda bi svi ekološki nastrojeni pojedinci, uključujući i one u kampu zelenog rasta, bili za odrast.
Ukratko, problem s degrowthom je zapravo u riječi, a ne u onome što pristalice pokreta za odrastanje kažu da ona predstavlja. To je dvosmislena riječ jer se, s jedne strane, protivi prisili ekonomskog rasta konvencionalne kapitalističke ekonomije, ali kada je bolje pogledamo, ona kaže da zapravo ne ide u prilog ekonomskom rastu, već uglavnom u korist odrastanja ekološki štetnih aktivnosti. I ne samo to, već pokret protiv rasta obično pojašnjava da je njegova glavna ciljna publika globalni sjever, a ne ekonomije i društva globalnog juga.
Dodatni problem sa korištenjem “degrowth-a” za pokret je da osim ako neko nije dobro upućen u predložene programe pokreta (što je teško uraditi, budući da postoji toliko varijanti), obični građani koji to prvi čuju vrijeme će vjerovatno biti isključeno ovim terminom, jer on podrazumijeva štednju i stezanje kaiša za sve, a ne samo za prvih 10% ili za one na globalnom sjeveru.
Odrastanje kao koncept ne samo da je lako pogrešno shvatiti, već i sama upotreba ove riječi uokviruje problem upravo na način na koji kaže da ga ne želi uokviriti. Odgovor Jasona Hickela na kritiku odrastanja Roberta Pollina ističe upravo ovu poentu kada osporava Pollinovu posvećenost ekonomskom rastu: „Ne možemo dozvoliti da budemo uvučeni u uokvirivanje naših težnji za boljim svijetom jezikom rasta…” Ali korištenje riječi „razrast” samo pojačava i taj okvir rasta, čak i ako ta riječ podrazumijeva potpuno drugačiju viziju. Ako je koncept rasta glavna referentna tačka, onda njegovo pretvaranje u negativnu znači da ostaje okvir, gdje je rast = ekološko uništenje i negativan rast (razrast) = ekološka održivost. Pokret protiv rasta može poreći da je to ono što znači koliko god želi, ali to je jasna implikacija.
Međutim, postoji alternativa u kojoj pokret za ekološku održivost možemo uokviriti kao kritiku okvira ekonomskog rasta, a da ne podlegnemo nesporazumima do kojih vodi riječ rast. Mnogi u ekološkom pokretu su stoga uzeli izraz „post-rast” kao daleko bolji alternativni deskriptor pokreta. Post-rast implicira da treba da prevaziđemo imperativ rasta BDP-a, a da pritom ostanemo agnostički u pogledu toga da li je ekonomski rast impliciran u tranziciji ka ekološkoj održivosti. Post-rast takođe sugeriše budućnost u kojoj je kvalitet ekonomske aktivnosti važniji od same količine.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati