S obzirom na brutalnu represiju ruske vlade protiv neslaganja, nivo ruskog otpora ratu Putinovog režima protiv Ukrajine je prilično izvanredan.
Počevši od večeri 24. februara 2022., datuma ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu, mnogo hiljada Rusa, prkoseći prijetnjama vlasti, organizirali su nenasilne antiratne demonstracije širom svoje zemlje. Samo prve noći policija je uhapsila 1,820 mirovnih demonstranata u 58 ruskih gradova. Tokom sedmica koje su uslijedile, masovni protesti su nastavljeni, a neustrašivi demonstranti su uzvikivali ili držali natpise “Ne ratu”. Kako su vlasti na svako spominjanje „rata“ gledale kao na zločin, čak su i djeca osnovne škole hapšena kada su izgovorili zabranjeni slogan. Neki mirovni demonstranti su počeli da drže prazne natpise, ali su i oni uhapšeni. Do 13. marta, prema OVD-Info, ruskoj grupi za ljudska prava, policija je uhapsila najmanje 14,906 ovih i drugih ruskih mirovnih demonstranata.
Ruski otpornici rata bavio se i brojnim drugim aktivnostima. Marina Ovsyannikova, urednica na Prvom ruskom kanalu, prekinula je glavnu informativnu emisiju stanice držeći natpis na kojem je pisalo: „NEMA RATA. Zaustavi rat. Ne vjerujte propagandi.” Protiv rata javno su istupili istaknuti kulturni i političari. Do 1. marta, onlajn peticija koja protestuje protiv invazije privukla je milion pristalica. Potpisnici otvorenih pisama kojima se poziva na zaustavljanje rata uključivalo je 30,000 tehnoloških radnika, 6,000 medicinskih radnika, 3,400 arhitekata, više od 4,300 nastavnika, više od 17,000 umjetnika, 500 naučnika i 2,000 glumaca i drugih kreativnih ličnosti. Drugi aktivisti su postavljali antiratne naljepnice po kvartovima, zamijenili etikete supermarketa protestnim izjavama, pa čak i pisali mirovne poruke o valuti. Najčudnije, ruski vojnici počeo odbijati da se bori u Ukrajini.
Prirodno, vlasti bili razbješnjeni ovim otporom i odlučni da ga slome. Demonstracije su brutalno ugušene hapšenjima, velikim novčanim kaznama i nasiljem nad aktivistima. Kako bi ojačao pravni osnov za represiju, ruski parlament je usvojio zakone koji predviđaju 10 godina zatvora za širenje “lažnih” vijesti o oružanim snagama i 5 godina zatvora za “diskreditaciju vojske”. sredinom marta, Vladimir Putin javno osudio “ološ i izdajnike” koji su se protivili njegovoj ratnoj politici i obećao da će ih ruski narod “ispljunuti” kao insekte koji su im uletjeli u usta. Ovo "neophodno samočišćenje društva samo će ojačati našu zemlju", obećao je on.
Zaista, intenzivna represija ―zajedno sa masovnom vladinom proratnom propagandnom kampanjom i sve većim osjećajem uzaludnosti od strane aktivista―je imala štetan učinak na ruski ratni otpor. O 300,000 Rusa, mnogi od njih dobro obrazovani i vodeće ličnosti u umetnosti i nauci, pobegli su iz zemlje radije nego da ostanu u ovim okolnostima. Desetine nezavisni komunikacijski mediji su zabranjeni, dok su drugi najavili da će prestati izvještavati o ratu. Iako je nastavljen hrabar individualni i manji otpor, pokret je opao u kasno proljeće i ljeto 2022.
Ali Putinova najava, 21. septembra, o nacrtu poziva 300,000 mladića za rat u Ukrajini dala je pokretu novi zamah. Uprkos zabrani nedozvoljenih skupova, protestne demonstracije izbile su u desetinama gradova širom zemlje, sa više od hiljadu demonstranata uhapšenih u prvih nekoliko dana. U Moskva i Sankt Peterburg, protest je bio posebno snažan u organizaciji Feminističkog antiratnog otpora i Proljeća, antiratne grupe popularne među studentima. Poslana da suzbije aktivizam, ruska policija je odgovorila velikom brutalnošću i, takođe, uhapsila više od 700 demonstranata.
Više spontanih protesta, predvođen ljudima koji su novi u političkom aktivizmu, takođe je izbio daleko od glavnih centara ruskog života, posebno na Severnom Kavkazu. Protivnici rata i odlučni da zaustave regrutaciju svojih ljudi, ljuti lokalni stanovnici pribjegli su premlaćivanju ruskih zvaničnika koji su dostavljali nacrte obavijesti. U Dagestanu, jednoj od najsiromašnijih ruskih republika, gomile lokalnog stanovništva pokušale su demonstrirati protiv Putinove mobilizacije, ali su, kao i drugdje, njihove proteste razbili policija i vojska. Slični protesti izbili su u Sibiru, uključujući Jakutsk, gdje su stotine žena učestvovale u impresivnim demonstracijama protiv rata i regrutacije.
Najdramatičniji odgovor na Putinovu vojnu mobilizaciju bio je iznenadni, masovni egzodus mladića, ponekad u pratnji članova porodice, iz Rusije. Ostavljajući svoju domovinu iza sebe, stotine hiljada ovih ratnih otpornika krenulo je prema sigurnosti susjednih naroda poput Gruzije, Jermenije, Azerbejdžana, Kazahstana i Uzbekistana. Na granici Gruzije, red ruskih automobila koji su čekali ulazak protezao se 18 milja. Jedan posmatrač je objasnio: "Ljudi ne žele da idu u rat." Prema jedna detaljna analiza, skoro 700,000 Rusa napustilo je svoju zemlju između kraja septembra i početka novembra 2022.
Na neki način, naravno, ovaj masovni egzodus, poput onog neposredno nakon početka invazije 2022. godine, nije ugrozio Putinov stisak na vlasti. Poput odlaska disidenata tokom ruskih autoritarnih režima iz prošlosti, značajno je smanjio opoziciju na domaćem frontu. Zajedno sa skoro Hapšenja 20,000 antiratnih aktivista, ostavio je osjećaj i kod preostalih ruskih otpornika izolovani i obeshrabreni.
Uprkos tome, borba se nastavlja. Ilya Yashin, istaknuti političar i opoziciona ličnost odbio je da odustane od kritike ruskih ratnih zločina u Buči i, kao rezultat toga, u decembru je dobio kaznu od 8-1/2 godine zatvora. U svojoj završnoj riječi, izjavio je: „Bolje je sjediti iza rešetaka. . . i ostanite poštena osoba nego se prešutno stidite zbog krvi koju je prolila vaša vlada.” Mikhail Lobanov, lider sindikata Univerzitetske solidarnosti i demokratski socijalistički političar, bio je više puta hapšen, zatvaran, a ponekad i teško pretučen tokom 2022. godine zbog zločina kao što je isticanje transparenta „Ne ratu“ na svom balkonu i „diskreditacija vojske“. Ali i on je ostao prkosan.
Primjer ovih i drugih hrabrih ratnih otpornika trebao bi nas podsjetiti da je, uprkos nasilju Putinovog režima, moguća bolja Rusija.
Dr. Lawrence Wittner, sindiciran PeaceVoice, profesor je emeritus istorije SUNY / Albany i autor Suočavanje sa bombom (Stanford University Press).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati