Zapadna intervencija u Libiji izazvala je mnogo više strasti u zapadnoj levici nego u arapskim zemljama. Ili, tačnije rečeno, strasti prema Libiji nisu bile usmjerene na ista pitanja na Zapadu iu arapskim zemljama. U nedavnim masovnim demonstracijama u Kairu, trobojna zastava libijskog ustanka bila je istaknuta (vidi slike), dok nije bilo primjetnih gestova protiv tekuće intervencije Zapada u Libiji.
Sve u svemu, u debati unutar zapadne ljevice, malo je pažnje, ako je uopće bilo, posvećeno pozicijama antiimperijalističkih snaga u arapskom svijetu. Stoga je od nekog interesa vidjeti šta Hasan Nasralah, generalni sekretar libanonskog Hizbullaha, ima za reći. Hizbulah je bio najprestižniji protivnik zapadne dominacije arapskog svijeta. Dana 19. marta — dva dana nakon što je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju 1973 — Nasrallah je dao glavni govor u Bejrutu u znak solidarnosti sa borbom arapskih naroda.
Nasrallah se prvo osvrnuo na tvrdnju da su Sjedinjene Države na neki način odgovorne za razne arapske pobune:
„Svaka optužba koja tvrdi da Amerika stoji iza ovih revolucija, da ih je podsticala i raspirivala, i da ih vodi, predstavlja lažnu, nepravednu optužbu ovih naroda, posebno ako govorimo o ovih pet režima (Tunis, Egipat, Bahrein, Libija i Jemen] koji su saveznici Americi. To su režimi koji slijede Ameriku i usklađuju se s njom, koji su nudili i još uvijek nude usluge za američku zavjeru, i koji ne predstavljaju nikakvu prijetnju američkoj politici - a to je Izrael na Bliskom istoku Da li je logično da američka vlada kritikuje poslušne, harmonizirajuće, pokorne i savezničke režime i podstiče narodne revolucije?
"Ovo je nelogično, pogotovo kada Amerika vrlo dobro zna - na osnovu anketa, anketa i javnih i obavještajnih informacija - da su svijest i uvid ovih naroda sada postali očigledni i da ti narodi imaju vrlo svjestan, postojan i predan stav protiv američku politiku i vladu i protiv prisustva Izraela.Tako, kako bi američka vlada mogla podsticati revolucije naroda koji su svjesni, imaju dalekovidost i odlučni su, a da ne znaju kakve će posljedice te revolucije imati i kakve će alternative ovi narodi imati proizvode na nivou vlada i režima?Dakle, ovo je lažna i nepravedna optužba.
„Da smo govorili o otpornom režimu koji se ne pokorava volji Sjedinjenih Američkih Država ili američkoj zavjeri, sistemu koji se suprotstavlja i izaziva Izrael, sistemu koji se onda protivi protestima, onda bismo mogli pitao se - isključujući predrasude - da li je vjerovatno da će se raspravljati o tome da postoje provokatori i huškači protiv ovog režima. Ali mogu li neki reći da su to američke revolucije protiv režima koji su podložni SAD? To je neprihvatljivo - kao i smiješna optužba koju Al Kaida podstakao je libijsku revoluciju i smiješnu optužbu da je Iran izazvao ustanak naroda u Bahreinu."
Umjesto američkih zavjera, to su bile istinski popularne pobune, izjavio je Nasrallah.
"Ovo su istinske, narodne revolucije koje su pokrenuli ljudi — prvenstveno mladi — zatim muškarci, žene, djeca i starci, koje su slijedile elite, a zatim političke moći. Ove revolucije su zasnovane na vjeri, svijesti, ljutnji, entuzijazmu — i većina važno — velika spremnost na žrtvu...
„Gledali smo televiziju i svojim očima vidjeli kako mladi izazivaju oružje da ih upucaju, i oni su upucani. To smo vidjeli u Tunisu, Egiptu, Bahreinu, Jemenu i Libiji. Ali to se ovdje ne zaustavlja; nakon toga, drugi mladi izazivaju metke i oružje."
Nasralah nije imao iluzije o dobronamjernosti SAD-a i Zapada. Oni slijede svoje interese, pokušavajući da minimiziraju štetu svojim pozicijama u regionu:
"Ono što moramo pažljivo razmotriti je razotkriveni i licemjerni američki i zapadni nastup kroz sve ove incidente koji se dešavaju nekoliko mjeseci u našoj arapskoj regiji. Jednostavno možemo otkriti ili razumjeti politiku koja se trenutno primjenjuje od strane Amerikanaca u vezi s tim manevrima i revolucije kao takve:
"Plitke reforme se mogu napraviti u pokornim režimima koje Amerikanci mogu održati. Osim toga, kratkoročno bi se mogla dati pokornom režimu da modificira bitku sa svojim narodom kako bi se izbjegle unutrašnje, ozbiljne reperkusije.
„Onda, u slučaju da američka vlada predvidi da će bitka biti veoma skupa za američke interese, ona ostavlja vladare po strani, traži od njih da odu i ublažava štetu koliko god može da zadovolji narode ili ih prevari — dovodeći ih vratiti svojim domovima bez ostvarenja revolucionarno deklariranih ciljeva.
„Američka vlada iskorištava sve ove scenarije kako bi se pojavila kao zagovornik građanskih prava, slobode naroda, promjena i reformi.
"Ono što danas tražimo je da niko u našem arapskom, islamskom svijetu ne bude prevaren. To sigurno niko nije bio jer su narodi sada sasvim svjesni i uživaju veliku dalekovidnost u pogledu američke politike. Oni priznaju da je Amerika izmislila ove režime i da je štiteći ih decenijama.Oružje režima, pojačanje i hegemoniju nad njihovim narodima upravljala je Amerika.Shodno tome, američka vlada učestvuje u svim zločinima koje su ovi režimi počinili nad svojim narodima tokom svih proteklih godina.
"Štaviše, bilo kakav američki razgovor o zaštiti naroda našeg regiona, poštivanju zakonskih i građanskih prava, osuđivanju prisile i užasnih djela ne uživa nikakav kredibilitet. Ovo je na temelju deklarirane, uporne američke politike prema potlačenom palestinskom narodu. Prije nekoliko dana, američki Vlada je stavila veto na rezoluciju protiv izgradnje naselja na sjednici Vijeća sigurnosti [UN-a]. Palestinci su ubijeni, granatirani i protjerani. Njihove kuće, polja i drveće su uništeni. Jedanaest hiljada Palestinaca su zatočenici. Islamska i kršćanska svetinja u Al Kudu [Jerusalem] je ugrožen, ali Amerikanci brane ubicu, ubicu, razbojnika, drobioca kostiju i onoga koji granatira kuće civila u Gazi svojim vazduhoplovstvom.
"Sve dok je ovo američka politika prema Palestini i njenom narodu, svaki američki govor o iskrenoj, iskrenoj brizi za odbranu prava Egipćana, Tunišana, Libijaca, Jemenaca, Bahreinaca ili drugih je licemjerje. Američka intervencija zapravo ima za cilj poboljšanje američkog imidža, vođenje krize, garantovanje zgodnih alternativa za američku zaveru gde pokorni režimi nisu uspeli da nastave, ili traženje naftnih polja umesto da ih puste u ruke iskrenih, poštenih patriota. Ovo je pre pozadina američke intervencije nego onaj u koji Obama želi da vjerujemo.
"Nije drugačija vlada; niti brani narode. Ne, tražim od arapskih naroda da širom otvori oči za Palestinu jer ova američka vlada podržava Izrael koji slama palestinski narod i napada narode u regionu. američke tvrdnje o ljudskim pravima i demokratiji su lažne.
„Možda ćemo preispitati američku vladu kada budemo svjedoci radikalne evolucije politike SAD-a prema Palestini i njenom narodu. Zbog toga je bitno da narodi budu oprezni s američkom politikom i pokušajima pljačke ovih revolucija i krvi mučenika. Narodi bi također trebali biti oprezni sa nezaustavljivim naporima na skretanju puta javnih revolucija, na podjelu arapskih zemalja i na podsticanju građanskog otvorenog rata. To su ozbiljne opasnosti koje služe američkoj alternativnoj zavjeri za naš region."
Okrećući se Libiji, Nasralah je nastavio:
„Kao što su se narodi pobunili u Tunisu i Egiptu, to su učinili i Libijci. Grupa omladine je krenula u Bengazi, i bili su suočeni sa mecima i ubistvima. Tada su ljudi pohrlili da ih zagrle, a revolucija se preselila iz jednog grada u drugi. bile su demonstracije i građanska neposlušnost, suočene sa mecima, avionima i tenkovima.Rat je nametnut mirnoj i građanskoj javnoj revoluciji.Ovo što se dešava u Libiji je rat koji je režim nametnuo narodu koji je želio promjene bez upotrebe oružja .
"Ovdje je ovaj narod imao izbor samoodbrane, a da nije bio oružana organizacija, niti imao vojno iskustvo ili dovoljno oružja. Izbio je rat protiv libijskog naroda na zapadu i istoku. Avioni, tenkovi, topovi i redovi Katjuša -raketni položaji, koje smo vi i mi gledali na televiziji, podsećaju nas - Libanonce - na izraelsku invaziju 1982. i na sve izraelske ratove. Ono čime Gadafi napada svoj narod je isto kao i iz prethodnog izraelskog rata protiv Libana i Gaze.Svi plemići na svijetu moraju osuditi ove velike zločine koje je počinio Gadafijev režim.Osim toga, svaka osoba koja može ponuditi bilo kakvu vrstu pomoći ovim buntovnim ljudima mora to učiniti kako bi pomogla njihovoj postojanosti i toleranciji na rušenje i masakri."
Nasrallah je optužio zapadne sile da namjerno odgađaju svoju intervenciju:
"Naša pobunjenička braća u Libiji i naši arapski narodi moraju prepoznati da su Amerika i zapad ponudili libijskom režimu dovoljno vremena da slomi revoluciju. Iako su sve ovo vrijeme potratili sednicama i toliko priče, ljudi su bili nepokolebljivi i tolerantni. Borili su se i osramotili svijet svojom postojanošću i tolerancijom.Da je libijska revolucija propala za nekoliko dana, sedmicu ili dvije sedmice, svijet bi opet priznao Gadafijev režim, riješio probleme s njim i kupio naftu od njega u potrebne i povoljne cijene. Gadafijev novac bi, iznova, bio u džepovima predsjednika, poslanika Evropske unije i drugih. Postojanost tih revolucionara promijenila je danas jednačinu."
Nasralah je intervenciju Zapada smatrao veoma opasnom, ali, što je značajno, nije eksplicitno osudio zonu zabrane letova, istovremeno pozivajući Libijce da budu oprezni u pogledu opasnosti:
„Svakako, libijska situacija je danas veoma komplikovana zbog međunarodne intervencije koja je počela i koja bi mogla da dovede Libiju da [postane plen] igre naroda. Kao rezultat toga, pobunjenici moraju biti dovoljno svjesni i patriotski raspoloženi. Ono što im kažem je da je libanski Otpor bio postojan 33 noći i dana u vrijeme kada je više od stotinu izraelskih aviona granatiralo sve regije - ubijajući i rušivši. Danas, u ime ovog pobjedničkog Otpora, šaljem hiljadu pozdrava nepokolebljivim libijskim borcima u Bengaziju, Ajdabiji, Tobroku, Misrati i svim drugim postojanim, strpljivim libijskim gradovima."
Nasrallah je poželio da su arapske i islamske zemlje pritekle u pomoć Libijcima i tvrdio je da je njihov neuspjeh u tome otvorio Zapad. Ali ipak, on nije eksplicitno osudio zapadnu intervenciju niti pozvao na njeno trenutno okončanje:
„...arapske i islamske zemlje moraju preuzeti odgovornost za ono što se dešava u svakoj arapskoj zemlji. Da, njihova dužnost je da se miješaju slanjem vojske da brane narode i spriječe stranu intervenciju umjesto da ih tlače.
"Nažalost, danas, nakon odricanja od odgovornosti većine arapskih i muslimanskih guvernera, zapadna i američka intervencija imaju lak pristup Libiji. Ne znamo šta će se dogoditi u Libiji. Omogućavanje pristupa stranoj intervenciji u svakoj arapskoj zemlji će vratite nas u eru okupacije, direktnog kolonijalizma, podjela ili bilo čega drugog."
Napomena: Tamo gdje je objavljen engleski prijevod bio nejasan, uz pomoć Bashira Abu-Manneha napravljene su male ispravke zasnovane na originalnom arapskom jeziku.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati