Izvor: Jakobin
Fotografija JJ Gouin/Shutterstock.com
Da nije bilo donošenja Zakona o pomoći, pomoći i ekonomskoj sigurnosti zbog korona virusa (CARES), koji je odobrio jednokratnu stimulativnu provjeru većini Amerikanaca i nedjeljne isplate za nezaposlene od 600 dolara tjedno na vrhu državne naknade za nezaposlene, to očekuju istraživači sa Univerziteta Kolumbija 12 miliona dodatnih ljudi bi bili uronjeni u siromaštvo.
CARES Act je pomogao da se spriječi ta katastrofa na nivou Velike depresije. Odvojena studija je pokazala da stope siromaštva krzno tokom aprila i maja, dobrim dijelom zbog činjenice da je pomoć za nezaposlene prevazilazi ono što većina kvalifikovani primaoci su zarađivali.
Nažalost, CARES pomoć za nezaposlene sada ističe 31. jula. Između ostalih ružnih neizbježnosti, to znači da gledamo u bure stambene krize.
Iako je istina da se preduzeća ponovo otvaraju širom zemlje (ma koliko to bilo neodgovorno iz perspektive javnog zdravlja), također je slučaj da, kako je rekao predsjednik Federalnih rezervi Jerome H. Powell rekao ranije ovog mjeseca, biće „značajan komad . . . koji se ne mogu vratiti na svoj stari posao, a možda za njih neko vrijeme neće biti posla u toj industriji.” To prenosi Institut za ekonomsku politiku skoro 11 posto radne snage je bez posla i nema razumne šanse da bude pozvan nazad na prethodni posao.
Koliko god preduzeća ponovo otvorena, ekonomija se neće oporaviti do kraja jula. Milioni ljudi će ostati bez posla, a ako se naknade za nezaposlene ne produže, neće moći da pokriju troškove života. Jedna od posljedica ovoga će nesumnjivo biti a talas deložacija.
An analizu koju je sproveo UrbanFootprint otkrili su da je oko 6.7 miliona domaćinstava istovremeno iskusilo gubitak posla i su opterećeni rentom, što znači da plaćaju više od 30 posto prihoda svog domaćinstva za najam. To ih čini akutno ranjivim na deložaciju ako njihove federalne naknade za nezaposlene ispare i oni ostanu nezaposleni. Od toga, oko 3.4 miliona domaćinstava je ozbiljno opterećeno zakupninom, što znači da plaćaju više od 50 posto svog prihoda zakupninom, što ih dovodi u izuzetno visok rizik od deložacije ako im prihod iznenada padne.
Dio razloga zašto su ovi brojevi tako visoki je to što su domaćinstva opterećena rentom, kojih u Sjedinjenim Državama ima otprilike 20 miliona, dvostruko verovatnije doživjeti gubitak posla na prvom mjestu. Isti ljudi koji mogu udobno priuštiti svoju kiriju ili hipoteku su oni koji mogu raditi na daljinu ili koji imaju financijski jastuk u slučaju gubitka posla. U međuvremenu, oni čiji su poslovi na bloku za rezanje su oni koji zarađuju manje za početak.
Ako se naknade za nezaposlene ne produže i nikakva druga adekvatna savezna pomoć ne bude materijalizovana, istraživači iz UrbanFootprinta upozoravaju da bi „nivo raseljavanja bio bez premca u istoriji SAD-a i nosi potencijal da destabilizuje zajednice u godinama koje dolaze“. Stoga zaključuju da su „Sjedinjene Države na ivici stambene krize izazvane COVID-om“.
Vodeći republikanci tvrde da će produženje CARES beneficija za nezaposlene biti obeshrabriti ljude od povratka na posao — nema veze što traženi poslovi jednostavno ne postoje. Demokrate su podijeljene, s progresivnijim predstavnicima koji traže potpuno proširenje beneficija i još mnogo toga konzervativni predstavnici se slažu s republikancima da užas besposlice radničke klase jednostavno nije vrijedan troškova poštede potencijalno miliona domaćinstava od deložacije.
Ako republikanci i konzervativne demokrate uspiju, njihova revna štednja će izazvati pustoš u milionima ljudi koji nemaju posao, prihod i izbor. Barem će bravari ostati zaposleni.
Meagan Day je radni pisac u ćubast golub. Ona je koautor Veći od Bernija: Kako idemo od Sandersove kampanje do demokratskog socijalizma.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati