Kritike koje dolaze s ljevice često su bile utemeljene na opravdanoj zabrinutosti da Sandersova vanjska politika nije toliko odstupila od dvostranačkog konsenzusa kao njegova unutrašnja ekonomska politika. Na primjer, iako je sve gore navedeno istina, on ne podržava pokret za bojkot, otuđivanje i sankcije (BDS) protiv Izraela, a on je nekoliko puta dao svoj glas za američku vojnu intervenciju tokom svog višedecenijskog mandata u Senat. Povremeno je govorio o potrebi da se očuva američka vojna moć, čak i dok u drugim vremenima istražuje rasipanje i zloupotrebe američke vojske.
Kao mladić Sanders je nastojao da bude prigovarač savesti protiv rata u Vijetnamu, posetio je postrevolucionarnu Kubu i dogovorio diplomatske sastanke sa sandinistima. Ali njegov mandat u Senatu poklopio se sa zijevanjem odsustvo snažnog domaćeg antiratnog pokreta, i često se nalazio na liberalnoj liniji vanjske politike, čuvajući svoje neslaganje za unutrašnje političke borbe i velike vanjske politike poput rata u Iraku.
Ali Sandersov život i njegov zadatak značajno su se promijenili otkako ga je njegova predsjednička kampanja katapultirala iz relativne opskurnosti u centar pažnje prije tri godine. Sada se čini da Sanders ozbiljnije shvaća odgovornost koju snosi da predstavlja ljevicu u američkoj vanjskoj politici. Ova odgovornost podrazumijeva korištenje njegove platforme za razlikovanje ljevičarskog pristupa vanjskoj politici od liberalnog, kao što je to učinio s unutrašnjom politikom.
To je teško podizanje. Iako nam je očajnički potreban, u Sjedinjenim Državama ne postoji jaka struja lijevog internacionalizma koja nije deformirana vjekovnim podzemnim savezima, ona koja ima šansu uvjeriti značajan dio američkog stanovništva da se suprotstavi ratu i omogući međunarodna solidarnost u masovnim razmjerima. U ovoj novoj eri ponovnog oživljavanja lijeve strane, moramo ručno izgraditi novi lijevi internacionalizam.
Sanders's govor jučer pod nazivom “Izgradnja globalnog demokratskog pokreta za borbu protiv autoritarizma” i adaptiranom iz Editorial napisao je u staratelj prošlog mjeseca, bio je mjerilo za mjerenje njegovog dosadašnjeg napretka u ovom zadatku. U njemu je iznio dvostruku opoziciju autoritarizmu i oligarhiji. Sanders je tokom svog govora naglašavao da su ekonomska nejednakost i koncentracija bogatstva nagrizajuće za demokratiju, a zauzvrat i za građanska prava – refren koji smo od njega čuli mnogo puta u domaćem kontekstu. Moramo razviti globalni pokret protiv neodgovorne države i korporativne moći, koji se međusobno pojačavaju, rekao je.
Sanders je kao glavnu prijetnju označio uspon desničarskih lidera, navodeći tursku Recep Tayyip Erdoğan, filipini' Rodrigo Duterte, Brazil Jair Bolsonaro, ruski Vladimir Putini Mađarske Viktor Orban između ostalih. Ovi lideri se razlikuju po mnogo čemu, rekao je, ali dijele „netoleranciju prema etničkim i vjerskim manjinama, neprijateljstvo prema demokratskim normama, antagonizam prema slobodnoj štampi, stalnu paranoju oko stranih zavjera i uvjerenje da bi lideri vlade trebali biti u mogućnosti da koriste svoje pozicije moći da služe svojim sebičnim finansijskim interesima.”
Oni se ne dižu na snagu iz ničega, rekao je Sanders. Novu autoritarnu desnicu nose neuspesi kapitalizma.
Danas vidimo ogromnu i rastuću nejednakost u bogatstvu i prihodima, gdje 1 posto na vrhu svijeta sada posjeduje više bogatstva od donjih 99 posto, gdje mali broj ogromnih finansijskih institucija vrši ogroman uticaj na živote milijardi ljudi... Često imamo političke lidere koji iskorištavaju ove strahove tako što pojačavaju ogorčenost, podstiču netoleranciju i raspiruju etničku i rasnu mržnju među onima koji se bore. To vrlo jasno vidimo u našoj zemlji. To dolazi sa najvišeg nivoa naše vlasti.
Sanders je identificirao Trumpov izbor kao faktor koji ubrzava uspon globalne autoritarne i oligarhijske desnice. Izraelska Netanyahuova administracija i saudijska monarhija, kako je rekao, ohrabrene su u svojim zloupotrebama Trumpovim intenziviranjem postojeće američke podrške. Sanders je također kritizirao Trumpovu administraciju što je, preko svog ambasadora u Njemačkoj, izrazila podršku strankama krajnje desnice širom Evrope. Zatim je izvukao veze između političkih lidera ovih stranaka i novčanih interesa koji mogu dobiti od njihove desničarske ekonomske politike, uključujući i ovdje u SAD-u.
"Mnogi od ovih lidera su također duboko povezani s mrežom multimilijarderskih oligarha koji svijet vide kao svoju ekonomsku igračku", rekao je, ističući da i braća Koch i saudijska kraljevska porodica puno troše u Washingtonu, dok Mercer porodica se troši na izbore i kod kuće i u Evropi.
Ali Tramp nije izazvao ovu trulež u sistemu, insistira Sanders. On je prema tome od toga.
Kao i drugi na autoritarnoj desnici, on se popeo na vlast tako što je raspirivao mržnju i podjele koje su već bile endemske u slojevitom i hiperkonkurentnom društvu, te uključivanjem u dobro uspostavljene korporativne mreže koje su također prethodile njegovoj političkoj karijeri.
Stoga, rekao je Sanders,
da se efikasno suprotstavimo desničarskom autoritarizmu, ne možemo jednostavno biti u defanzivi. Moramo biti proaktivni i shvatiti da samo odbrana neuspjelog statusa quo u posljednjih nekoliko decenija nije dovoljno dobra. Zapravo, moramo priznati da su izazovi s kojima se danas suočavamo proizvod tog statusa quo.
Zadatak američke ljevice nije samo da se suprotstavi određenim desničarskim vođama i pokretima širom svijeta, iako je to svakako potrebno. I svakako nije svrgnuti te lidere sa intervencionističkom vanjskom politikom od vrha prema dolje koju vode SAD koja dodatno učvršćuje američku hegemoniju. Zadatak je da izgradimo sopstveni međunarodni pokret protiv kapitalističkih elita, protiv autoritarnih moćnika, za građanska prava i slobode i „za budućnost u kojoj javna politika i nova tehnologija i inovacije rade na dobrobit svih ljudi, a ne samo nekoliko.” Ukratko, za demokratiju i za socijalizam.
Naš zadatak je da se borimo protiv korporativne moći u dogovoru sa radnicima u drugim zemljama. To znači izgradnju veza kroz borbu sa radnim ljudima širom svijeta boreći se - kao što smo mi ovdje u Sjedinjenim Državama - protiv korporacija koje uništavaju planetu; protiv političke korupcije, uključujući kupovinu izbora i potiskivanje birača; protiv ekstremne koncentracije bogatstva u rukama 1 posto dok ostali doživljavaju ekstremno siromaštvo ili barem pad životnog standarda; protiv trgovinske politike koja povećava korporativne profite dok milionima uništava živote radnih ljudi; i protiv prihvatanja godišnjeg vojnog budžeta u svijetu od 1.7 biliona dolara, veći dio američkog vojnog budžeta, koji bi umjesto toga trebao biti preusmjeren u mirne svrhe.
Sanders je zaključio:
Dok je autoritarna osovina posvećena rušenju globalnog poretka nakon Drugog svjetskog rata koji oni vide kao ograničavanje njihovog pristupa moći i bogatstvu, nije nam dovoljno da jednostavno branimo taj poredak kakav postoji.
Moramo iskreno pogledati kako taj poredak nije uspio da ispuni mnoga svoja obećanja i kako su autoritarci vješto iskoristili te neuspjehe kako bi izgradili podršku za svoju agendu. Moramo iskoristiti priliku da rekonceptualiziramo globalni poredak zasnovan na ljudskoj solidarnosti, poredak koji priznaje da svaka osoba na ovoj planeti dijeli zajedničku ljudskost, da svi želimo da nam djeca odrastaju zdrava, da imaju dobro obrazovanje, da imaju pristojne poslove , pijte čistu vodu, udišite čist vazduh i živite u miru. Naš posao je da dopremo do onih u svakom kutku svijeta koji dijele ove vrijednosti i koji se bore za bolji svijet.
Popularni lijevi internacionalizam je neuhvatljiv, ali ne i nedostižan. To je neophodno ako imamo bilo kakvu šansu da osiguramo mir i prosperitet za sve ljude, protiv uskih interesa globalne kapitalističke klase. Na kraju krajeva, korporacije ne dozvoljavaju da ih granice zaustave. Ne bi trebao ni demokratski socijalistički pokret da se suprotstavi korporativnoj hegemoniji.
Meagan Day je radni pisac u ćubast golub.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati