Fotografija: Ben Gingell/Shutterstock.com
Krajem maja ove godine predsednik Donald Trumpov specijalni izaslanik za kontrolu oružja hvalio se pred jednom vašingtonskim trustom mozgova da je američka vlada spremna potrošiti Rusiju i Kinu kako bi pobijedila u novoj trci u nuklearnom naoružanju. “Predsjednik je jasno stavio do znanja da ovdje imamo isprobanu i istinitu praksu”, primijetio je on. "Znamo kako da pobeđujemo u ovim trkama i znamo kako da protivnika potrošimo u zaborav."
Ovaj komentar nije bio van reda za zvaničnika Trumpove administracije. Zaista, još u decembru 2016., ubrzo nakon njegovog izbora, Izjavio je sam Trump da će Sjedinjene Države “znatno ojačati i proširiti” program nuklearnog oružja američke vlade, dodajući provokativno: “Neka to bude utrka u naoružanju. Nadmašit ćemo ih na svakom prolazu i nadživjeti ih sve.” U novom izazovu Rusiji i Kini, dostavljeno u oktobru 2018. godine, Trump je ponovo iznio odluku da pobijedi u utrci za nuklearno oružje, pojašnjavajući: "Do sada imamo više novca nego bilo tko drugi."
I, zapravo, Trumpova administracija je ispunila svoje obećanje da će uliti američke porezne dolare u utrku u naoružanju kroz ogromno proširenje američkog vojnog budžeta. Samo u 2019. (posljednja godina za koju su dostupni podaci o potrošnji širom svijeta), savezna potrošnja na američku vojsku skočio na 732 milijarde dolara. (Drugi vojni analitičars, koji uključuje potrošnju povezanu s vojskom, iznosi 1.25 biliona dolara.) Kao rezultat toga, Sjedinjene Države, sa oko 4 posto svjetske populacije, činilo je 38 posto svjetske vojne potrošnje. Iako je to svakako istina druge nacije uključena i u vojno jačanje, Kina je te godine imala samo 14 posto globalne vojne potrošnje, dok je Rusija imala samo 3 posto. Zaista, Sjedinjene Države su potrošile više na svoju vojsku nego sljedećih 10 zemalja zajedno.
Ogromna vojna nadmoć koju su uživale Sjedinjene Države, međutim, nije bila ni približno dovoljna za Trumpovu administraciju. U februaru 2020. godine uprava je uvela a Prijedlog budžeta za 2021. godinu to bi posvetilo 55 posto diskrecione potrošnje savezne vlade od 1.3 triliona dolara za vojsku. Do 2030. vojni udio u federalnom budžetu porastao bi na 62 posto.
Danas, otprilike četiri mjeseca kasnije, ovaj glavni prioritet za vojnu potrošnju mogao bi se mnogim Amerikancima učiniti bizarnim. Uostalom, pandemija bolesti nastavlja da muči naciju (sa više od 117,850 smrtnih slučajeva do sada), veliki dio ekonomije je kolabirao, nezaposlenost je dostigla katastrofalne nivoe Velike depresije, a američki gradovi su razderani sukobima. Zar ovo ne bi bio pravi trenutak da se američka finansijska sredstva usmjere na javno zdravstvo, obrazovne prilike, pristojan smještaj i veliki program zapošljavanja—ili, riječima američkog ustava, na "Promovisanje opšte dobrobiti"? Ali republikanski zvaničnici tvrde da ove i druge mjere javne pomoći jesu "preskupo."
Ono što nije “preskupo” su programi administracije za velike karte za oružje, koji čak i po vojnim standardima imaju sumnjivu vrijednost. Neiznenađujuće, Nastavio je Trump sipajući novac u kupovinu borbenog aviona Lockheed Martin F-35, koji je, iako operativna katastrofa, koštao je američke porezne obveznike 1.4 biliona dolara do 2017. Još jedan projekat kućnog ljubimca, koji je Trump brzo prihvatio, bio je najnoviji i najskuplji Američki nosač aviona, isporučen uz pompu mornarici krajem maja 2017. za 13 milijardi dolara. Jedini problem je bio u tome što je imao poteškoća sa lansiranjem aviona sa svoje palube i olakšavanjem njihovog sletanja. Još jedan veoma skup vojni projekat je Američka raketna odbrana. Prvobitno ismijavan kao “Ratovi zvijezda” kada ga je Ronald Reagan počeo promovirati 1980-ih, postao je opsesija republikanaca, koji su do sada uspjeli osigurati više od 250 milijardi dolara sredstava američke vlade za njega. Ipak, nastavlja da pada većinu svojih testova protiv interkontinentalnih balističkih projektila, uprkos činjenici da su ti testovi u velikoj mjeri skriptirani.
Jedan od najvažnijih projekata trenutnog vojnog oružja američke vlade je hipersonična raketa. Sposobne da putuju pet puta brže od brzine zvuka (3,800 mph), hipersonične rakete s nuklearnim bojevim glavama su izuzetno privlačne za vojne ustanove Rusije, Kine i Sjedinjenih Država. I u ovom slučaju, međutim, postoji ozbiljan problem: s obzirom na nevjerovatnu brzinu projektila, on proizvodi ogromnu toplinu dok putuje kroz atmosferu, preusmjeravajući je ili uništavajući je prije nego što stigne do cilja. Bez obzira na to, ovaj projekat oružja trebao bi proizvesti još jednu bonancu za Lockheed Martin, najvećeg svjetskog proizvođača oružja, koji je već dobio 3.5 milijardi dolara za preliminarni raditi na tome.
Naravno, Trumpova administracija nije zaboravila na niz svojih visokotehnoloških oružja koje do rad. Amerike 5,800 nuklearno oružje, sposoban da se lansira sa kopna, mora i vazduha, daju zapanjujuću vatrenu moć—više nego dovoljnu da uništi većinu života na zemlji. Trenutni nuklearni arsenal, međutim, Trumpova administracija smatra nedovoljnim, koja se bavi ogromnim Program „modernizacije“ obnoviti cijeli kompleks nuklearnog oružja, uključujući nove proizvodne pogone, bojeve glave, bombe i sisteme za isporuku. Cijena ovog ogromnog nuklearnog nagomilavanja, do kojeg će doći u naredne tri decenije, procijenjena je kao najmanje $ 1.5 triliona.
U pozadini ekonomskog i društvenog kolapsa, plus potencijalnog globalnog uništenja, očigledna stvar koju treba učiniti je povući se iz ove neizmjerno skupe i bizarne trke u naoružanju i, umjesto toga, poticati kontrolu naoružanja i sporazume o razoružanju s drugim nacijama. Ali Čini se da je Trump odlučan da odbaci bilo kakav napredak u tom pravcu koji su njegovi prethodnici napravili, ukidajući INF ugovor, povlačeći se iz iranskog nuklearnog sporazuma, raskinuvši novi START ugovor i ukidajući Ugovor o otvorenom nebu. Iz raznih razloga-nagrađivanje gigantskih korporacija, ponovno izabran, I dominira svetomRum Bubanj ostaje fiksiran na „osvajanje“ trke u naoružanju.
Kada je riječ o sve očajnijim Amerikancima, čiji životi i sredstva za život padaju, čini se da je njegova poruka: Neka jedu oružje!
Dr. Lawrence Wittner, sindiciran PeaceVoice, profesor je emeritus istorije SUNY / Albany i autor Suočavanje sa bombom (Stanford University Press).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati