[Ovo je fusnota verzija prezentacije održane Bloomfield/Glen Ridge Caucus u organizaciji Bloomfielda i Glen Ridge Peace Action, 2. februara 2008.]
Svi koji nisu potpuni poznavaoci Bušove administracije znaju da je rat u Iraku bio zasnovan na lažima.
Zapravo, prema nedavnoj studiji Centra za javni integritet i Fonda za nezavisnost u novinarstvu, u dvije godine nakon 9-11 najviših zvaničnika administracije iznijelo je 935 laži o prijetnji nacionalnoj sigurnosti koju predstavlja Irak.1
Ali mnogi ljudi dobre volje se pitaju: čak i da je rat rezultat laži, čak i da je američka invazija bila nepravedna i nezakonita, šta da radimo sada? Primjenjuje li se "pravilo za grnčarsku štalu" koje toliko često spominje Colin Powell — mi smo ga prekršili, posjedujemo ga. A ako ga posjedujemo, šta ćemo s njim?
Pa, u stvari, Pottery Barn poriče da ima takvo pravilo, ali u svakom slučaju takozvano Pottery Barn pravilo nema moralni status. Kolonijalne sile su opustošile Afriku: ali to im nije dalo pravo da je posjeduju i odlučuju o njenoj budućnosti. Sovjetski Savez je izvršio invaziju na Mađarsku i Čehoslovačku, ali im to nije dalo pravo da odlučuju o sudbini tih zemalja.
Kao što je primetio Noam Čomski, osvajač nema prava, samo obaveze.2 Jedini ljudi koji imaju prava u Iraku su Iračani. Šta oni misle da bi se trebalo dogoditi? Ovo bi barem trebalo da bude početna tačka za našu istragu.
Problem je, naravno, u tome što nije tako lako utvrditi stavove Iračana — na kraju krajeva, Irak je danas nefunkcionalno društvo, usred masovnog nasilja, s više od jednog od svakih sedam Iračana raseljenih — bilo unutar zemlji ili kao izbjeglica. U Iraku se gradski sastanci ne organizuju lako. Participatorna demokratija ne cveta usred automobilskih bombi i vazdušnih udara.
Ipak, imamo neke naznake o tome šta Iračani misle. Na primjer, fokus grupe Iračana organizirane su za američku vojsku prošlog novembra. Prema izvještaju u Washington post, koji je uspio dobiti sažetak rezultata,
"Iračani svih sektaških i etničkih grupa vjeruju da je američka vojna invazija primarni korijen nasilnih razlika među njima, a odlazak 'okupatorskih snaga' vide kao ključ nacionalnog pomirenja...."3
Analitičari Pentagona kažu da smatraju da je ovo dobra vijest jer ukazuje na to da Iračani imaju neka "zajednička uvjerenja" koja bi im na kraju mogla omogućiti da prevladaju podjele koje su dovele do građanskog rata. To je zaista dobra vijest za Iračane, ali je suvišno reći da to nije neka podrška vojnom prisustvu SAD-a.
Nemamo mnogo detalja o nalazima fokus grupe, ali bilo je raznih istraživanja javnog mnijenja koja su sprovedena u Iraku - od strane različitih anketnih kompanija - koja su u skladu jedna s drugom i sa rezultatima fokus grupe američke vojske .
Ako pogledate tabele koje sam podijelio, vidjet ćete (u Tabeli 1) da od posljednje ankete u kolovozu 2007., 47 posto Iračana želi da američke snage odmah napuste4; više od polovice arapskog stanovništva - to jest, Arapa Sunita i Arapa Šiita, isključujući Kurde - podržava trenutno povlačenje,5 a Kurdi su naravno jedina grupa koja nema američke trupe u svom regionu. Osjećaj u korist povlačenja najjači je u provinciji Anbar, gdje su američki zvaničnici tako ponosni na svoju novu vezu s nekim sunitskim plemenima.6 Tabela 2 pokazuje da se 79 posto stanovništva, uključujući 84 posto Arapa šiita i 98 posto sunitskih Arapa, protivi prisustvu "koalicionih" snaga u Iraku.
Tabela 1: Iračko javno mnijenje, avgust 2007
|
|||||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Šta mislite, koliko dugo američke i druge koalicione snage treba da ostanu u Iraku? Oni bi trebali:
|
|||||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
8/24/2007
|
3/5/2007
|
11/22/2005
|
||||||
|
Sve
|
Sunni
|
Šiiti
|
Kurd
|
Sve
|
Sunni
|
Šiiti
|
Kurd
|
Sve
|
Ostavi sada
|
47
|
72
|
44
|
8
|
35
|
55
|
28
|
11
|
26
|
Ostanite dok se sigurnost ne obnovi
|
34
|
27
|
38
|
36
|
38
|
41
|
39
|
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca. Donirati |