Prije tri godine napisao sam članak tvrdeći da su političke promjene koje su zahvatile Latinsku Ameriku bile epohalne i vjerovatno nepovratne, te da će fundamentalno promijeniti odnos između regije i Sjedinjene Države. Neki od najvažnijih ekonomskih uzroka pomaka regiona ulijevo – uključujući neviđeni dugoročni neuspjeh rasta od 1980. godine – tada su bili neprepoznati i ostali su uglavnom nepriznati do danas.
U to vrijeme, VašingtonIzjavljena strategija je bila izolacija Venecuela od svojih suseda. To je bilo prije izbora dodatnih lijevih vlada u Ekvador, Honduras, Nikaragva, Gvatemala, Paragvaj, I Salvador. Tvrdio sam da je ova strategija zasnovana na fundamentalnom nerazumevanju onoga što se dešava u regionu i da će uspeti samo da izoluje Sjedinjene Države od svojih južnih suseda.
Sve se to dogodilo, ali što je još zanimljivije, prvi put imamo priznanje za ovaj neuspjeh od strane državnog sekretara Sjedinjenih Država, Hillary Clinton. Na konferenciji za novinare prošlog petka, ona je odgovorila na pitanje o Venecueli:
"[Kada] pogledamo svijet, zapravo, vidimo brojne zemlje i lidere - Chavez je jedan od njih, ali ne i jedini - koji je u posljednjih osam godina postajao sve negativniji i opozicioni prema Sjedinjene Države... prethodna administracija je pokušala da ih izoluje, pokušala je da podrži opoziciju protiv njih, pokušala je... da ih pretvori u međunarodne parije. Nije uspelo."
Ovo je izvanredno priznanje i nije dobilo ni djelić pažnje koju zaslužuje. Clinton nije imenovao države, ali u Latinskoj Americi, Bolivija bi morala biti uključena kao zemlja u kojoj Vašington je izazvao ogorčenost podržavajući opozicione pokrete protiv predsjednika Eva Moralesa. I naravno, tu je i 47-godišnji neuspjeh embarga protiv Kuba:
„Suočavamo se sa skoro ujedinjenim frontom protiv Sjedinjene Države u pogledu Kuba. Svaka država, čak i one sa kojima smo najbliži, samo govore da se morate promijeniti."
Nije spomenula da i oni to govore Vašington mora promijeniti svoju politiku prema Venecuela. Predsjednik Lula da Silva Brazil, koji je dosljedno branio predsjednika Chaveza od Venecuela, rekao je to predsjedniku Obami i navodno ga je savjetovao u vrh od Americas da ne sluša svoje savjetnike – od kojih je većina izgleda tražila kontinuirano neprijateljstvo prema njima Venecuela i eventualno Bolivija.
Izvanredno je da je pritisak za pogled na svijet zasnovan na stvarnosti morao doći sa juga, i mnogo govori o stanju civilnog društva u Sjedinjene Države. Kako to da niko iz naših vodećih spoljnopolitičkih institucija to nije mogao da shvati pre mnogo godina? On Kuba, došlo je do neslaganja — dijelom zato što postoje moćni poslovni interesi koji žele pristup ostrvu, a dijelom zato što je 47 godina neuspjeha dugo čak i za one koji sporo uče. Ali dalje Venecuela, primarni fokus Američki vanjske politike u hemisferi u posljednjih sedam godina, postojao je ogroman konsenzus fantazije i hype. Hugo Chavez je jedini demokratski izabrani lider na svijetu, suočen s medijima koji su još uvijek u velikoj mjeri pod kontrolom njegovih politička opozicija, da bude uspješno oklevetan kao "diktator". I prijetnja Sjedinjenim Državama – šta je on zapravo učinio Sjedinjenim Državama, osim što je dao 100 miliona dolara godišnje subvencije siromašnima ovdje za lož ulje?
Tužna stvarnost je da dok je Sjedinjene Države ima barem neke organizacije civilnog društva koje mogu javnosti prezentirati nezavisan pogled na domaća pitanja, o pitanjima vanjske politike mi smo mnogo sličniji Rusija. Ogromna većina stručnih mišljenja o vanjskoj politici kojoj je dozvoljen pristup glavnim medijima u Sjedinjenim Državama se sastoji od vladinih službenika, bivših vladinih službenika ili ljudi koji su ili su pod utjecajem vlade. Ovo je jedan od razloga zašto je bilo tako lako izvršiti invaziju na Irak, a tako teško izaći odatle ili iz Afganistana – uprkos dugogodišnjem nedostatku entuzijazma američke javnosti za slanje borbenih trupa u inostranstvo.
Hilari Klinton je to takođe primetila Rusija, Iran, I Kina stiču ekonomski i politički uticaj u Latinska amerika, i prepoznali da djelujemo u "višepolarnom svijetu". Ovo je takođe očigledno – Kina nedavno je uložio milijarde u Venecuela, Brazil, Kuba, I Ekvador, i pristao na 10 milijardi dolara valutni swap aranžman sa Argentina. Ove sedmice Kina takođe je prošao gore Američki kao primatelj broj jedan brazilskog izvoza. Ali ClintonPriznanje "multipolarnog svijeta" od strane Rusije je neobično i vjerovatno bez presedana za američkog državnog sekretara.
Signali iz Vašington ostaju pomiješani: Stejt department je prošle sedmice izvršio još jedan neopravdani potez Venecuela, navodeći zemlju kao "sigurno utočište terorista", među ostalim nepotkrijepljenim optužbama. (Nekoliko dana kasnije, Venecuela deportovao pet kolumbijskih gerilaca u njihovu domovinu). Obamin glavni ekonomski savjetnik Larry Summers nedavno je istaknuo da se Argentina neće kvalifikovati za MMF-ovu fleksibilnu kreditnu liniju, od koje je Meksiko upravo dobio 47 milijardi dolara. Vašington je glavni nadzornik MMF-a; Meksiko i Brazil takođe, svaki ima pristup aranžmanu za zamjenu valuta od 30 milijardi dolara sa Fed-om. Ovo su velike obaveze i podsjetnik na to Vašington još uvijek koristi svoj uticaj u vrijeme krize da igra političke favorite, umjesto da doprinosi podršci regionalnom platnom bilansu.
ali ClintonNeviđene primjedbe zasnovane na stvarnosti pokazatelj su da su ona i predsjednik Obama možda izvukli neke važne lekcije iz svojih razgovora s drugim predsjednicima u vrh od Americas 22. aprila. Takvo novo razmišljanje bi bilo davno zakašnjelo.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati