Već dva mjeseca sam nepravedno zatvoren, a da nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Dva mjeseca nisam mogao putovati zemljom koju volim, donoseći poruku nade o boljem i pravednijem Brazilu, s prilikama za sve, kao što sam uvijek činio tijekom 45 godina javnog života.
Bio sam lišen svakodnevnog života sa svojim sinovima i kćerkom, unucima i unukama, praunukom, prijateljima i suborcima. Ali ne sumnjam da su me smjestili ovdje kako bi me spriječili da budem sa svojom većom obitelji: brazilskim narodom. To me najviše muči, jer znam da se vani svakim danom sve više obitelji vraća na ulicu, napuštenih od države koja bi ih trebala zaštititi.
S mjesta gdje jesam, želim obnoviti poruku vjere u Brazilu iu našem narodu. Zajedno smo uspjeli prebroditi teška vremena, ozbiljne ekonomske, političke i socijalne krize. Zajedno smo pod mojom vladom prebrodili glad, nezaposlenost, recesiju, goleme pritiske međunarodnog kapitala i njegovih predstavnika u zemlji. Zajedno smo smanjili prastaru bolest društvene nejednakosti koja je obilježila nastanak Brazila: genocid nad domorodačkim stanovništvom, porobljavanje crnaca i izrabljivanje radnika u gradu i na selu.
Neumorno smo se borili protiv nepravde. Uzdignute glave, smatramo se najoptimističnijim ljudima na svijetu. Produbili smo našu demokraciju i stekli smo međunarodnu važnost stvaranjem Unasura, Celaca, BRICS-a i našim odnosom solidarnosti s afričkim zemljama. Naš se glas čuo u G8 i na najvažnijim svjetskim forumima.
Siguran sam da možemo obnoviti ovu zemlju i ponovno sanjati kao velika nacija. To je ono što me tjera da se borim.
Neću se pomiriti s patnjom najsiromašnijih i kaznom koja pada na našu radničku klasu, kao što se neću pomiriti ni sa svojom situacijom.
Oni koji su me optužili u Lava Jato znaju da su lagali, jer nikada nisam posjedovao, nikada nisam posjedovao, niti proveo jednu noć u stanu Guarujá. Oni koji su me osudili, Sérgio Moro i suci TRF-4, znaju da su namjestili sudsku farsu da me uhite jer sam uspio dokazati svoju nevinost u slučaju, a oni nisu mogli iznijeti dokaze za zločin koji mi stavljaju na teret ja od.
I dan danas se pitam: gdje je dokaz?
Tužitelji Lava Jatoa, Moroa i TRF-4 nisu me tretirali kao građanina ravnopravnog sa svima ostalima. Uvijek sam bio tretiran kao neprijatelj.
Ne gajim mržnju niti nešto kivam, ali sumnjam da moji krvnici mogu spavati mirne savjesti.
Protiv svih nepravdi, imam ustavno pravo žalbe iz zatvora, ali mi je to pravo do sada uskraćeno, samo iz razloga što se zovem Luiz Inácio Lula da Silva.
Zato se smatram političkim zatvorenikom u svojoj zemlji.
Kad je postalo jasno da će me privesti silom, bez zločina i dokaza, odlučio sam ostati u Brazilu i suočiti se sa svojim dželatima. Znam svoje mjesto u povijesti i znam koje je mjesto rezervirano za one koji me danas progone. Siguran sam da će pravda učiniti da istina pobijedi.
U karavanama u kojima sam nedavno sudjelovao, duž Brazila, vidio sam nadu u očima ljudi. Također sam vidio tjeskobu onih koji pate zbog povratka gladi i nezaposlenosti, neuhranjenosti, napuštanja škole, prava koja su opljačkana radnicima, uništavanja ustavom zajamčenih politika socijalne uključenosti, koje su sada uskraćene u praksi.
Ponovno se kandidiram za predsjednika kako bih okončao patnju naroda.
Preuzimam ovu misiju zato što imam veliku odgovornost prema Brazilu i zato što Brazilci imaju pravo slobodno glasati za projekt više solidarnosti, pravedniju i suvereniju zemlju, koja ustraje u projektu integracije Latinske Amerike.
Kandidiram se jer iskreno vjerujem da će Izborni sud biti dosljedan svojim sudskim presedanima, od 2002. godine, ne pokleknuti pred ucjenom iznimke samo da bi povrijedio moje pravo i pravo birača da biraju tko ih najbolje predstavlja.
Trčao sam mnogo puta tijekom svoje karijere, ali ova utrka je drugačija: to je moje životno opredjeljenje. Oni koji su imali privilegiju vidjeti kako Brazil napreduje u ime najsiromašnijih, nakon stoljeća isključenosti i napuštenosti, ne mogu sjediti u najtežim trenucima za naše ljude.
Znam da moja kandidatura predstavlja nadu i mi ćemo to dovesti do krajnjih posljedica, jer imamo snagu naroda uz sebe.
Imamo pravo ponovno sanjati, nakon noćne more koju nam je nametnuo državni udar 2016. godine.
Lagali su kako bi svrgnuli legitimno izabranu predsjednicu Dilmu Rousseff. Lagali su govoreći da će se zemlja poboljšati ako se Radnička partija izbaci iz vlade; da bi bilo više radnih mjesta i više razvoja. Lagali su kako bi nametnuli program koji je poražen na izborima 2014. Lagali su kako bi uništili projekt iskorjenjivanja bijede koji smo započeli pod mojom vladom. Lagali su da bi darovali narodno bogatstvo i pogodovali gospodarskim i financijskim moćnicima, u skandaloznoj izdaji narodne volje očitovanoj jasno i nedvosmisleno 2002., 2006., 2010. i 2014. godine.
Dolazi čas istine.
Želim ponovno biti predsjednik Brazila jer sam već dokazao da je moguće izgraditi bolji Brazil za naše ljude. Dokazali smo da zemlja može rasti za dobrobit svih kada vlada radnike i najsiromašnije stavi u središte brige, a ne postane rob interesima bogatih i moćnih. I dokazali smo da samo uključivanje milijuna siromašnih ljudi može dovesti do rasta i oporavka gospodarstva.
Vladamo za ljude, a ne za tržište. Suprotno je od onoga što vlada našim protivnicima, na usluzi financijerima i multinacionalkama, koji su ukinuli povijesna prava radnika, smanjili realne plaće, ukinuli investicije u zdravstvo i obrazovanje te uništavaju programe poput Bolsa Familia, Minha Casa , Minha Vida, Pronaf, Luz Para Todos, Prouni i Fies, među mnogim akcijama usmjerenim na socijalnu pravdu.
Sanjam o tome da budem predsjednik Brazila kako bih okončao patnju onih koji više nemaju novca za kupnju plina, koji sada moraju koristiti drva za kuhanje ili, još gore, konzumiraju alkohol i postaju žrtve ozbiljnih nesreća i opeklina. Ovo je jedan od najokrutnijih padova uzrokovanih politikom uništenja Petrobrasa i našeg nacionalnog suvereniteta, koju vode pristaše PSDB-a koji su podržali puč 2016.
Petrobras nije stvoren kako bi generirao dobitke za špekulante s Wall Streeta u New Yorku, već kako bi osigurao samodostatnost nafte u Brazilu po cijenama kompatibilnim s popularnom ekonomijom. Petrobras mora opet biti brazilski. Možete biti sigurni da ćemo završiti ovu priču o prodaji njegove imovine. Više neće biti talac naftnih multinacionalki. Ponovno će igrati stratešku ulogu u razvoju zemlje, uključujući usmjeravanje resursa soli u obrazovanje, našu putovnicu za budućnost.
Također možete biti sigurni da ćemo spriječiti privatizaciju Eletrobrása, Banco do Brasil i Caixe, pražnjenje BNDES-a i svih alata dostupnih zemlji za promicanje razvoja i socijalne skrbi.
Sanjam o tome da budem predsjednik države u kojoj sudac više pazi na Ustav, a manje na naslovnice.
Gdje je vladavina prava pravilo, bez mjera iznimke.
Sanjam zemlju u kojoj demokracija prevladava nad bilo čijim diskrecijskim pravom, medijskim monopolom, predrasudama i diskriminacijom.
Sanjam da budem predsjednik države u kojoj svi imaju prava, a nitko nema privilegije. Zemlja u kojoj svi opet mogu imati tri obroka dnevno; gdje se djeca mogu školovati, gdje svatko ima pravo raditi za dostojanstvenu plaću i uz zaštitu zakona. Zemlja u kojoj svaki ruralni radnik ponovno ima pristup zemlji za proizvodnju, uz financijsku i tehničku pomoć.
Zemlja u kojoj će ljudi ponovno imati povjerenja u sadašnjost i nadu u budućnost. I gdje se upravo iz tog razloga ponovno poštuje na međunarodnoj razini, ponovno promiče latinoameričku integraciju i suradnju s Afrikom, te zauzima suverenu poziciju u međunarodnim dijalozima o trgovini i okolišu, za mir i prijateljstvo među narodima.
Znamo način kako ostvariti te snove. Danas to ide kroz održavanje slobodnih i demokratskih izbora, uz sudjelovanje svih političkih snaga, bez pravila iznimke da se spriječi samo jedan kandidat.
Tek tada ćemo imati vladu s legitimitetom da se suoči s velikim izazovima, koja može voditi dijalog sa svim sektorima nacije podržana glasovima naroda. To je poslanje koje preuzimam prihvaćajući svoju nominaciju za predsjedničkog kandidata Radničke stranke.
Pokazali smo već da je moguće napraviti vladu nacionalnog popuštanja, gdje Brazil ide u smjeru Brazilaca, posebno najsiromašnijih i radnika.
Moja je vlada bila ona u kojoj su siromašni bili uključeni u proračun Unije, s većom raspodjelom prihoda i manje gladi; s više zdravlja i manjom smrtnošću djece; s više poštovanja i afirmacije prava žena, crnaca i različitosti, te s manje nasilja; s više obrazovanja na svim razinama i manje djece izvan škole; s većim pristupom sveučilištima i tehničkom obrazovanju i manje mladih ljudi isključenih iz budućnosti; s popularnijim stambenim objektima i manje sukoba oko posjeda u gradovima; s više naselja i raspodjele zemlje i manje sukoba oko okupacije na selu; s više poštovanja prema autohtonom stanovništvu i quilombolasima, s većim povećanjem plaća i jamstvima za prava radnika, s više dijaloga sa sindikatima, društvenim pokretima i poslovnim organizacijama i manje društvenih sukoba.
Bilo je to vrijeme mira i prosperiteta, kakvog u povijesti nismo imali.
Vjerujem, od srca, da Brazil može ponovno biti sretan. I može napredovati mnogo više nego što smo već zajedno osvojili, kada je vlast bila narodna.
Kako bismo postigli ovaj cilj, moramo ujediniti demokratske snage cijelog Brazila, poštujući autonomiju stranaka i pokreta, ali uvijek imajući kao referencu projekt više solidarnosti i pravednije zemlje koja će spasiti dostojanstvo i nadu naše pateći ljudi. Siguran sam da ćemo biti zajedno na kraju tog puta.
S mjesta na kojem se nalazim, uz solidarnost i energiju koja dolazi iz svih krajeva Brazila i svijeta, mogu vas uvjeriti da ću nastaviti raditi na pretvaranju naših snova u stvarnost. I tako se pripremam, s vjerom u Boga i puno pouzdanja, za dan kada ću se ponovno ujediniti s voljenim brazilskim narodom.
Samo ako moj život bude oduzet, do ovog ponovnog susreta neće doći.
A ovo okupljanje se neće dogoditi samo ako moj život nedostaje.
Vidimo se ljudi moji.
Živio Brazil! Živjela Demokracija! Živio brazilski narod!
Luiz Inacio Lula da Silva
Curitiba, 8. lipnja 2018.″
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije