U ovom post-Orwellovom i post-Kafkinom dobu, Izrael može zaprijetiti bombardiranjem Irana kako bi očuvao izraelska prava na etničko čišćenje u Palestini, a Sjedinjene Države mogu staviti “sve opcije na stol” u suočavanju s tom “strašnom iranskom prijetnjom” kako bi održati i ojačati američku hegemoniju na Bliskom istoku (i pokazati da Obama nije slabić), uz čvrstu potporu zapadnog establišmenta (i Saudijske Arabije). Sve ovo zahtijeva dvostruke standarde i licemjerje koji oduzimaju dah. Ali moć osovine zla (SAD i Izrael), dugogodišnja demonizacija mete, suučesništvo Europske unije (EU), podređivanje i instrumentaliziranje UN-a i Međunarodnog kaznenog suda te podaništvo mainstream mediji, čine sve mogućim.
Sve počiva, također, na neravnoteži snaga i “opasnosti dominacije”, za koju Gareth Porter tvrdi da je “put u rat u Vijetnamu” (naslov i podnaslov njegove izvrsne knjige). Ako imate neodoljivu moć, mislite da se možete izvući sa svime i da se možete suprotstaviti rubu prijetećeg rata, čekajući da meta prepozna potencijalni poraz i unaprijed se preda. Ako se ne preda, možete se nadati da ćete pobijediti više ili manje lako sa svojom nadmoćnom moći, i sačuvati svoju sposobnost etničkog čišćenja i/ili zadržati svoju glavnu moć siledžijstva u regiji, i vaš kredibilitet.
S obzirom na ovu neravnotežu i strukturu interesa i pritisaka, iransko dobivanje sposobnosti nuklearnog oružja bila bi korist za mir jer bi u određenoj mjeri umanjila slobodu osi zla da dominira i etnički čisti. Potpora Zapada izraelskom gomilanju nuklearnog oružja bila je destabilizirajuća, prijetila je miru i podržavala etničko čišćenje velikih razmjera. To je bilo i ostalo kršenje duha i slova Povelje UN-a i Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Tvrdnja da Iran predstavlja prijetnju zbog svoje nuklearne aktivnosti je valjana, ali samo u smislu da bi mogla malo oslabiti američku hegemoniju, slobodu Izraela da oduzima imovinu i prava SAD-a i Izraela na agresiju.
Dvostruki standardi ovdje oduzimaju dah. Izrael otvoreno prijeti napadom na Iran, a mediji to prenose bez imalo ogorčenja. Dobar dio političke klase otvoreno odobrava ideju i poziva SAD da podrže ovu planiranu agresiju. Rezerviranost liberalnih medija i političara počiva na mogućnosti da bi napad mogao dovesti do stvarno velikog vojnog požara i uzrokovati vrtoglavi skok cijena nafte i intenziviranje recesijskih uvjeta. Ali to što bi to bilo i grubo kršenje Povelje UN-a, za njih nije problem. Ban Ki-Moon šuti o ovom prijetećem kršenju Povelje koju bi trebao provoditi (a zapravo izdaje svakodnevno dok služi kao marioneta SAD-a).
Kada je Ahmadinejad dao izjavu da će Izrael jednog dana biti izbrisan s karte, to je i dano ogroman publicitet na Zapadu kao prikaz "zlokobne" kvalitete iranske vlade i prijetnje koju predstavlja Izraelu i Zapadu.
Ali Ahjmadinejad nikada nije izričito zaprijetio iranskim napadom na Izrael. Postoje čvrsti dokazi da je njegova često citirana i ogoljena izjava pogrešno prevedena i pogrešno protumačena - da je on zapravo parafrazirao Homeinijevu raniju izjavu da će se Izrael jednog dana transformirati iz etnički isključive države u tolerantniju, kao što se transformirao Sovjetski Savez, ne silom nego političkim procesima.
No, dok je Ahmadinejadova izjava razbjesnila zapadne dužnosnike i stručnjake, iako u svom valjanom obliku i sadržaju nije sadržavala nikakvu prijetnju iranskim napadom, vrlo jasna i eksplicitna prijetnja Izraela da će napasti Iran nije izazvala ni najmanji ogorčenje i zahtjeve za protumjerom u Slobodnom svijetu. . Dvostruki standard i povezano laganje sežu duboko u to.
Također je bolesna komedija da je izgovor za ovaj mogući napad da bi Iran mogao biti blizu sposobnosti nuklearnog oružja. Da Iran ovo treba - i treba oružje - za elementarnu obranu, postalo je očito zbog izraelske prijetnje i neuspjeha Zapada da obuzda Izrael. Zapravo, SAD i druge zapadne države pristale su dozvoliti Izraelu da postane država s nuklearnim oružjem izvan nadzornog dosega Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), dok su ponovno sudjelovali u opravdanom gnjevu i prijetnjama zbog nesavršene suradnje Irana s IAEA-om, ogledna lekcija o dvostrukim standardima i licemjerju.
Gotovo je zabavno vidjeti koliko se pažljivo glavni mediji (i političari) prave glupi oko izraelskog posjedovanja nuklearnog oružja, kao da je to prirodno pravo i ne postavlja pitanja o nejednakosti zakona i provedbi pravila i o tome zašto samo Izrael ima pravo samoobrane. U “najvećim novinama na svijetu” (Paul Krugman), David Sanger i David Broad napisali su doslovno mnoštvo članaka o izvješćima IAEA-e i tvrdnjama o iranskom nuklearnom programu i navodnom nedostatku suradnje, uz samo najrjeđe usputno spominjanje izraelskog nuklearnog oružja. Te iste novine mogle su napisati i 70 uvodnika o predstojećem američkom napadu na Irak između 11. rujna 2001. i 21. ožujka 2003., a da niti jednom ne spomenu međunarodno pravo ili Povelju UN-a. Ovo je izvrsna ratna propagandna usluga.
Isti dvostruki standard, propagandna usluga i jednostavno loše novinarstvo, očituje se u izvješćima i komentarima o izraelskom i iranskom “terorizmu”. Niz iranskih znanstvenika je ubijen, objekti i vojno osoblje su bombardirani, a sofisticirano kibernetičko ratovanje korišteno je da se ošteti iranski nuklearni program. Prilično je otvoreno priznato da je izraelski Mossad surađivao s iranskom terorističkom organizacijom Mudžahedin Khalq (MKO) u izvođenju ovih atentata i bombaških napada. Iako je to priznalo nekoliko američkih dužnosnika na NBC vijestima (Brian Williams, “Izrael se okreće terorističkoj bandi da ubije iranske znanstvenike, američki dužnosnici kažu NBC Newsu,” 9. veljače 2012.), to se tretira u glavnim medijima, bez ogorčenja ili poziva na akciju protiv ovog državnog sponzorstva terorizma, možda zato što su Sjedinjene Države neizravni sponzor kao financijer-zaštitnik Izraela. Uz ovo sponzorstvo, Izrael ima pravo napasti Libanon, baciti i ostaviti tamo možda milijun kazetnih bombi prije izlaska 2006. godine, etnički očistiti Palestince i beduine, terorizirati Iran, prijetiti i možda izravno bombardirati Iran.
Ali Iran je prozvan američkim službenim sponzorom terorizma, tako da su pažnja, lakovjernost i ogorčenost u sasvim drugom području kada se optuži za terorizam. Podsjetimo, redovito se teretilo za kazneno djelo opskrbe oružjem jedne od sukobljenih strana u Iraku na vrhuncu iračkih borbi, kada je jedini legitimni dobavljač (i glavni izravni ubojica) bio taj daleki osvajač koji se štitio od iračkog oružja za masovno uništenje. Stoga se tamošnje ponašanje Irana smatralo zlotvorskim.
Navodni atentati
U novije vrijeme, Iran je navodno stajao iza navodnog planiranog pokušaja atentata na saudijskog veleposlanika u Sjedinjenim Državama u Washingtonu, DC. Iranski dužnosnici trebali su angažirati iseljenika koji živi u Sjedinjenim Državama da sklopi ugovor s operativcima meksičkog narkokartela da obave posao ubojstva. Nevjerojatno, angažirani čovjek bio je problematična i nesposobna osoba, a Meksikanac kojeg je kontaktirao bio je agent DEA-e, nevjerojatna slučajnost. Ovaj pokušaj prekršio je sve racionalne principe obavještajnih operacija od strane Irana i suprotstavio se njegovim nedavnim pokušajima da uljepša diplomaciju i popravi svoj odnos sa svojim arapskim susjedima (uključujući Saudijsku Arabiju). Ova zavjera za ubojstvo, koja nikada nije pokrenuta, bila bi štetna za iranske nacionalne interese, čak i da je uspješno izvedena. S druge strane, dobro je služio interesima moćnih ratnih strana u Sjedinjenim Državama i Izraelu. Ovo je gotovo sigurno bila još jedna kombinacija lažne zastave i operacije zarobljavanja.
Naknadne terorističke akcije u Indiji, Gruziji i Tajlandu također imaju miris operacija pod lažnom zastavom. U bombaškom napadu na izraelski automobil u Delhiju, primjetno je da nitko nije poginuo niti teško ozlijeđen. Gareth Porter pokazuje da se činilo da bomba nije napravljena da ne izazove ozbiljne tjelesne ozljede. (Porter, “Tko je stajao iza bombardiranja Delhija?,” Aljazeera, 2. ožujka 2012.) Također, Iran ima snažan interes u održavanju dobre volje Indije, budući da je važan izlaz za iransku naftu i plin, usprkos naporima Zapada natjerati Indiju da ih odsiječe.
Suprotno izraelskim tvrdnjama, u bombaškim napadima na Tbilisi i Bangkok nisu korištene "iste vrste naprava" i, kako kaže Porter, ti napori bombardiranja bili su u suprotnosti s iranskim interesima, ali snažno sugeriraju na izraelske operacije pod lažnom zastavom. Zanimljivo je da ove terorističke akcije, za razliku od onih koje su izveli Mossad i MKO u Iranu, nisu rezultirale niti jednim smrtnim ishodom. No, u Free Pressu, pružili su "potvrdu" iranskih terorističkih sklonosti, dok je tretman stvarnih ubojstava sponzoriranih od strane Izraela u Iranu dobio nešto skoro besplatno.
Z
Edward S. Herman je ekonomist, medijski kritičar i autor brojnih članaka i knjiga. Najnoviji mu je Politika genocida (s Davidom Petersonom).