Desetljeća trajne okupacije, agresije, gušenja, rasizma i odbijanja njihovih mirovnih ponuda, Palestinci žele zaobići svoje tlačitelje (SAD i Izrael) i otići u UN kako bi bili priznati. Godinama su SAD i njihove nacionističke kolege zahtijevale od Palestinaca da se odreknu nasilja i priznaju pravo Izraela na postojanje, ali jasno je kao dan da su SAD i Izrael ti koji odbijaju odreći se nasilja i priznati Palestinu.
Postoji jedan problem. SAD planira staviti veto. Tijekom posljednjih pedeset godina SAD je bio daleko vodeći u stavljanju veta na rezolucije u UN-u, a velika većina njih odnosi se na Izrael. Konkretno: s blokiranjem pravde.
Nakon rata u Gazi krajem 2008., početkom 2009. većina Amerikanaca okrivila je Palestinu za rat i rekla da su koristili pretjeranu silu, dok Izraelci nisu koristili dovoljno.
Razlika u korištenom oružju i količini oružja je ogromna. I to se vidi u rezultatima: nacionalistički teroristi ubili su gotovo 1,500 Palestinaca, od čega su dvije trećine bili civili—također je pričinjena velika šteta civilnoj infrastrukturi i omča zvana embargo, koja je postavljena nakon Slobodni i pošteni demokratski izbori Hamasa 2006. bili su pooštreni. Alternativno, palestinski borci za slobodu ubili su 9 Izraelaca, od kojih su 3 bili civili ubijeni lošim raketama ispaljenim na vojne objekte oko kojih su usko izgrađeni gradovi (nešto što se zove "korištenje živih štitova" kada to drugi rade).
Razjasnimo neke stvari:
•Izrael okupira Palestinu, i to čini od kasnih 1940-ih.
•Izrael je taj čije granice rastu iz dana u dan.
•Izrael je taj koji ratuje sa svojim susjedima, a nedavno je napao Libanon, Gazu i Siriju, te tjerao napad na Iran (i gurao je napad na Irak).
•Izrael blokira Gazu i ubija međunarodne aktiviste za ljudska prava u međunarodnim vodama zbog kršenja embarga i donošenja hrane, lijekova i zaliha za obnovu svojih zajednica razorenih izraelskom agresijom koju su platili američki porezni obveznici, a uništene sredstvima SAD-a. i opskrbljivao oružjem.
•Izrael je taj koji desetljećima odbija mirovne ponude i odbija poštivati međunarodno pravo.
•Izrael je odbio mirovnu ponudu Egipta 1971.
•Izrael je taj koji je napao Libanon ranih 1980-ih kako bi zaustavio "mirovnu ofenzivu PLO-a" i pritom ubio 20,000 ljudi te završio okupacijom dijelova zemlje na gotovo dvadeset godina.
•Izrael je bio glavni razlog neuspjeha pregovora u Camp Davidu, Oslu i Tabi.
•Izrael je taj koji je odbacio Arapski mirovni plan, koji jednoglasno podržava Arapska liga.
•Izrael je taj koji je odbio Ženevski sporazum.
•Izrael je taj koji je odbio mirovnu ponudu Irana 2003. godine.
•Izrael je taj koji je odbacio “hudnu”
•Izrael je taj koji odbija razoružati svoje nuklearno oružje i prihvatiti zonu bez nuklearnog oružja u regiji.
Ne radi Palestina te stvari Izraelu, već obrnuto.
I upravo je iz tih razloga – a ovom popisu se nedvojbeno može dodati još više – da je Amerikancima apsurdno reći da palestinska država mora nastati putem pregovora. Čisto je licemjerje, cinizam i prijevara poricati kako je Izrael gotovo na svakom koraku opstruirao takve pregovore. Poruka koju predsjednik Obama daje Palestincima je jasna: draži smo vam takvi kakvi jeste: pod našim palcem.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije