Normana Finkelsteina Što Gandhi kaže O nenasilju, Otpor i hrabrost ILI Knjige, 2012., 100 str |
Norman Finkelstein bio je docent političkih znanosti na Sveučilištu DePaul, ali budući da je razotkrio utjecajne osobe kao prevarante — poput slavnog odvjetnika sa suđenja OJ Simpsonu i poznatog apologeta države Izrael, Alana Dershowitza — uskraćeno mu je puno radno mjesto u 2007. godine.
Prvi put sam saznao za gospodina Finkelsteina nakon terorističkih napada 11. rujna. U svibnju 2002. slučajno sam uhvatio profesora Noama Chomskog CNN. Kasnije tog dana izašao sam i kupio njegovu knjigu 9-11. Nakon što sam brzo progutao knjigu veličine pamfleta, prešao sam na brojne druge naslove, uključujući Razumijevanje moći: Nezamjenjivi Chomsky. U knjizi postoji poglavlje pod naslovom "Sudbina poštenog intelektualca," u kojem Chomsky predviđa Finkelsteinovu sudbinu: "Upozorio sam ga, ako budeš slijedio ovo, upast ćeš u nevolju—jer ćeš razotkriti američku intelektualnu zajednicu kao bandu prevaranata, a oni neće da im se sviđa, i oni će te uništiti."
U nedavnom intervjuu Časopis za tablete, židovski online dnevnik, Finkelstein ističe sljedeće:
Bio sam izvan DePaula, traje pet godina, zar ne? Puno je akademika koji su mi politički naklonjeni. Palestina više nije nepopularan cilj u akademskoj zajednici. U redu, postavimo pitanje: Je li neki profesor radio na tome da dobijem posao na nekom sveučilištu? Želim biti stvaran. Odgovor: Ne.
Je li neki profesor radio na tome da ja dobijem gostujućeg predavača godinu dana? Odgovor: Ne.
Je li se neki profesor potrudio da mi nabavi predavanje, makar jednom? Odgovor: Ne.
Čini se da je Chomsky bio u pravu.
Ali što Finkelsteinova karijera govori o njegovom moralnom karakteru također je prikazano u njegovoj posljednjoj knjizi, Što Gandhi kaže o nenasilju, otporu i hrabrosti, koju je nedavno objavio ILI Knjige.
Motiviran izraelsko-palestinskim sukobom, Finkelstein je počeo pažljivo proučavati stotinu svezaka Gandhijevih sabranih djela za korisne informacije. Finkelstein pronalazi čovjeka opterećenog prividnim proturječjima, koji je (u klasičnom obliku Finkelsteina) napravio "olimpijske izjave i saharin bromide kao što je nenasilje, potaknut intervencijom Boga, budući da je najmoćnija sila na svijetu," i za kojeg Finkelstein kaže da bi "mogao pošteno reći" da je "poticao kult smrti" svojim brojnim pozivima drugima da polože svoje živote za njihove ciljeve. U srži Gandhi je manjkav čovjek s vrijednim političkim instinktima i posvećen je načelima otpora nenasilju.
Svojim iscrpnim istraživanjem Finkelstein otkriva čovjeka koji je nenasilje i otpor vidio kao neraskidivo isprepletene. Čovjek koristi nenasilje da se odupre ugnjetavanju i nepravdi, a ne da bude pasivan ili apatičan. Samo nenasilje je oružje sile, "najmoćnija sila na svijetu", kako je Gandhi proglasio. I potrebno je više hrabrosti boriti se nenasiljem nego nasiljem. Za Gandhija je korištenje nenasilja kako bi se pobjeglo od opasnosti "kukavičluk" i više je prezira nego korištenje nasilja.
Iako Što Gandhi kaže je djelomično biografska, glavna svrha knjige je potaknuti moderne aktiviste i organizatore na dublje i ozbiljnije razmišljanje o tome što znače nenasilje, otpor i hrabrost. Doista, knjiga je posvećena pokretu Occupy. Kao što piše Finklestein, "ciljana publika Gandhijevih kampanja nisu bili neumoljivi protivnici reformi, već stvarni potencijalni pristaše reforme, koje je želio potaknuti na akciju."
Ovdje je vrijedan spomena nedavni primjer kampanje usmjerene na publiku "potencijalnih pristaša" (koja nije spomenuta u Finkelsteinovoj knjizi). U Troyu, Michigan, lokalna knjižnica bila je suočena s rezovima zbog problema s pomakom. Lokalna vlada predložila je povećanje poreza od 0.7% kako bi knjižnice imale dovoljno sredstava i osoblja. Ljudi iz lokalne čajanke preuzeli su narativ i brbljali o "porezu". Umjesto rasprave o vrijednosti knjižnice i knjiga za zajednicu, rasprava se usredotočila na poreze, poreze, poreze. Činilo se da porez neće proći i da će zajednica zbog toga ispaštati. Potom je knjižnica krenula u protukampanju u kojoj su se pretvarali da su spaljivači knjiga koji se protive povećanju poreza. Taktika je uznemirila ljude zbog mogućnosti da zapale knjige, koje ljudi vole, i bili su "natjerani na akciju". Glasovanje je imalo rekordan odaziv i porez je prošao u velikom broju.
Dok Norman piše u uvodu da je započeo svoje istraživanje o Gandhiju "kako bi osmislio nenasilnu strategiju za okončanje izraelske okupacije palestinskih zemalja", on nastavlja da kaže da je "polje za primjenu Gandhijevih ideja sada uvelike prošireno proširena pojavom arapskog proljeća i pokreta otpora nenasilju diljem svijeta." Što možemo vidjeti da se događa sada gdje je vrlo gandijevski štrajk glađu zahvatio Palestinu. Najnoviji slučaj je onaj palestinskog nogometaša Mahmuda Sarsaka, koji je zadržan bez optužbi i koji je nedavno objavio kraj svog posta u svjetlu obećanja izraelskih vlasti da će ga prijevremeno pustiti.
Finkelstein je očito bio pod utjecajem istraživanja koje je uloženo u pisanje ove knjige. Čini se da se usredotočuje na lekciju koju ga je Gandhi naučio. U Što Gandhi kaže, Finkelstein piše:
Kad bi se polovica američke populacije koja je "pro-life" okupila u klinikama za pobačaj i obećala kolektivni post do smrti sve dok i osim ako klinike ne prestanu obavljati pobačaje, polovica "za izbor" gotovo sigurno ne bi bila preobraćena takvim spektakl.
Drugim riječima, ne dira samo patnja nego patnja u potrazi za legitimnim ciljem. Prepoznavanje legitimnosti takvog cilja od strane javnosti pretpostavlja, međutim, već postojeći široki konsenzus, bio on samo latentan ili početni, prema kojem žrtve s pravom zaslužuju ono što traže.
Ovaj odlomak naglašava veliki dio Finkelsteinovog zategnutog odnosa s BDS pokretom. Finkelstein tvrdi da pokret mora biti jasan i pošten u pogledu svog stajališta o Izraelu i priznaju li ili ne pravo države na postojanje u granicama prije lipnja 1967. Ako ovo ne bude jasno, u najboljem je slučaju varljivo. A ako bi BDS izašao i rekao da ne prihvaća niti priznaje takvo pravo, tada bi, kako je Finkelstein rekao u svojoj nedavnoj debata s Philom Weissom na Mondoweiss: "kako pomaže zagovaranje političkih rješenja koja imaju nultu privlačnost i nultu mogućnost da dobiju privlačnost, među Amerikancima, koji nikada neće podržati nagodbu koja - koji god eufemizam koristili i kako god ga artikulirali - podrazumijeva nestanak Izraela?"
Stoga je potreba da naše kampanje ublažimo na ono što Finkelstein naziva "praktično-političko, a ne apstraktno-moralno". Ako društveni pokreti žele uspjeti, morat će biti znatno više rasta i uključiti više ljudi. To ne znači kompromitiranje načela, već prepoznavanje da možemo ići tako daleko samo u određenom trenutku. Mogli bismo biti za neko anarhističko utopijsko društvo u "apstraktu". No, vjerojatnije je da će uspjeti kampanje za minimalne plaće, poreznu pravdu, ozbiljan zakon o zapošljavanju i tako dalje. Govoreći taktički, ima smisla organizirati se oko onih pitanja gdje se veći dio stanovništva može politizirati i mobilizirati na akciju.
U svom zaključku Finkelstein piše da, "Ako treba kritizirati Gandhijevo nenasilje, to je da je postavio ljestvicu hrabrosti previsoko za većinu smrtnika." Za Gandhija, moramo biti spremni žrtvovati ne samo svoje odnose s prijateljima i obiteljima, ili čak i malo kazne u zatvoru, već i svoje živote. Tko je spreman položiti svoj život da zaustavi tiraniju ili nepravdu bez upotrebe sile? Ovo je, prema Gandhiju, krajnji test hrabrosti.
Ovaj test često vidimo u knjigama i filmovima. Heroj dopušta nekome da mu prisloni pištolj ili mač na glavu ili grlo i koristi njihovo dopuštenje za smrt ne samo da zaprepasti živce zaraćenih i slomi njihovu volju, već pod pretpostavkom da pronađu smrt, potakne javnost na akciju - tako da načelo nije nam strana. Na kraju Pixarovog filma iz 1998 Život bube, glavni junak, mrav po imenu Flik, gubi svoj život kako bi zaustavio negativce, skupinu skakavaca koji ih iskorištavaju i pljačkaju svake sezone žetve. Flikova nadolazeća smrt trebala bi dati primjer drugim mravima da pokažu hrabrost, što na kraju i učini kada se mravi organiziraju i pobijede skakavce, spašavajući Flika.
I možete vidjeti zašto bi Finkelstein posvetio knjigu Occupyju. Ovdje u utrobi Zvijeri od najveće je važnosti da američki aktivisti nauče biti politički pametni kao što je bio Gandhi, te da biraju ne samo svoje bitke, već i svoje strategije i taktike. Dok je "izazov za mlađu generaciju dok se upušta u borbu za preuređenje svijeta vidjeti koliko daleko može napredovati bez upotrebe nasilja", prije nego što odgovorimo moramo znati tko je "ciljana publika" Occupyja ( već znamo: takozvanih "99 posto"), i kako planira "potaknuti [ih] na akciju"? Drugi dio tog pitanja je gdje ćete pronaći vrijednost u knjizi Normana Finkelsteina, Što Gandhi kaže o nenasilju, otporu i hrabrosti.
• • •
Za više mojih blogova posjetite www.truth_addict.blogspot.com/
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije