Propast banke Silicijumske doline prošlog mjeseca izazvala je mnogo ljutnje među proizvođačima solarne energije. Prije nego što je propao, SBV je tvrdio da je "finansirao ili pomogao u financiranju 62 posto solarnih projekata zajednice u Americi", prema Washington post poslovni novinar Evan Halper. U početku nije bilo jasno ko bi mogao popuniti tu prazninu. MAGA političari su uzeli veliko oduševljenje u narušavanju onoga što su dosadno nazivali „probuđenom“ ekonomijom. Senator Josh Hawley (R-MO) je tipično tvitovao ovaj non-sequitur: “Dakle, ovi momci iz SVB-a provode sve svoje vrijeme finansirajući buđeno smeće – 'rješenja za klimatske promjene' – umjesto stvarnog bankarstva.” U međuvremenu, Stephen Miller, vampirski idejni tvorac zabrane putovanja muslimanima Donalda Trumpa 2017. godine, previše je retorički pitao koliko je vremena i novca ta banka potrošila na ono što je nazvao "prevarama" u pogledu pravičnosti, raznolikosti i klime.
Zašto je desnica postala toliko opsjednuta bankarstvom prihvatljivim za klimu? Evo nagoveštaja za odgovor na to pitanje: baš kao što je MAGA-svet slavio takav prekid u finansiranju obnovljivih izvora energije, zakonodavci crvene države su legalno ciljali na privatne kompanije i lokalne lidere za koje se smatralo da nedovoljno poštuju industriju fosilnih goriva. Od države do države, takvi političari sada pokušavaju diktirati sastav američke opskrbe energijom - ponekad stavljajući palac na vagu, ponekad gazeći po njoj.
Diktiranje klimatskih poremećaja
Uprkos propasti SVB-a, solarne industrije Pojavljuje se bez opasnosti od implodiranja. Mnogo drugih zajmodavaca se uključuje da nadoknadi gubitak. Ali sve banke koje priskaču u pomoć, ili druge koje otvoreno podržavaju energiju ne-fosilnih goriva, bolje bi se pripremile. Republikanski državni političari, koji imaju mnogo više od zlih tvitova, imaju namjeru da vode sveobuhvatni rat protiv privatnih kompanija koje ne opslužuju industriju nafte, gasa i uglja.
Nema iznenađenja. Desnica se dugo protivila bilo kakvoj vladinoj akciji za suzbijanje klimatskih promjena. Sada, finansijske institucije i druge privatne kompanije koje pri donošenju odluka ne uzimaju u obzir samo profit već i životnu sredinu, društvo i upravljanje (ono što sada postaje poznato kao „ESG” principi) rizikuju da se nađu pod sve jačom vatrom. Pojam ESG je bilo okolo skoro dve decenije, ali krajnje desničarski napad na kompanije koje usvajaju njene propise seže samo oko tri godine.
Ovog proljeća – sezone u kojoj se misli staraca okreću “budnosti” i zasjedaju mnoga državna zakonodavna tijela – suzbijanje svih klimatskih pitanja samo se ubrzava. Zakonodavci i blagajnici MAGA uvode zakone i propise koji zabranjuju državnim subjektima poput penzionih fondova da čak i uzmu u obzir klimatska pitanja kada biraju gdje će investirati. Mnogi takođe planiraju da zabrane državnim agencijama da posluju bilo koje vrste sa privatnim kompanijama koje odbijaju da se bave preduzećima koja se bave naftom, gasom i ugljem.
Kada je klima u pitanju, sve je jasnije: crveno-plavi “nacionalni razvod” koju je zamislila predstavnica Marjorie Taylor Greene (R-GA) je već u toku. U 15 od 19 država koji emituju najviše ugljika po dolaru proizvodnje (i, ne slučajno, među najvećim proizvođačima nafte, gasa i uglja), republikanci imaju potpunu kontrolu i nad državnom zgradom i guvernerovom vili. Nije iznenađujuće da se u tim čađavim državama sve više pojačavaju zakonodavne mjere protiv klimatskih politika. Nasuprot tome, najmanje 15 država sa najnižim emisijama ima usvojeno, ili barem razmatrano, zakona koji imaju za cilj zabranu ulaganja državnih sredstava u posao sa fosilnim gorivima.
U postu od 11. marta, Forum Pravnog fakulteta Harvarda o korporativnom upravljanju prijavljeno o nedavnim antiklimatskim aktivnostima u državama širom Amerike. Idaho i Sjeverna Dakota sada imaju zakone koji zabranjuju zvaničnicima da uzmu u obzir klimu prilikom ulaganja državnih sredstava. Zakonodavci u Ajovi i Oklahomi imaju slične zakone u pripremi, dok su državni blagajnici i državni odvjetnici u Arizoni, Floridi, Indijani, Kentakiju i Misisipiju izdali političke izjave ili direktive s ciljem kažnjavanja bilo koje kompanije koja uzima u obzir klimatske promjene dok donosi odluke o ulaganju ili proizvodnji. .
Još popularniji su bili nacrti zakona koji imaju za cilj kažnjavanje privatnih kompanija koje „bojkotuju“ ili „diskriminišu“ ono što se smatra „industrijama u nepovoljnom položaju od ESG-a“, posebno onih koje se bave proizvodnjom fosilnih goriva ili vatrenog oružja. Kentucky, New Hampshire, North Dakota, Oklahoma, Tennessee, West Virginia i Wyoming trenutno imaju takve zakone u knjigama. A tek otkako je počela 2023., zakonodavci u najmanje devet država uveli su "zakone o bojkotu" koji, prema Harvardskoj grupi, imaju tendenciju da budu čak "širi ili više propisa od inicijativa koje su trenutno na snazi".
Novousvojeni antiekološki zakoni su odmah stavljeni u djelo. Na primjer, Riley Moore, blagajnik Zapadne Virdžinije, preduzeo je drastičan korak i najavio da će njegova država više ne ulazi ugovore sa Goldman Sachsom, JPMorganom, Wells Fargoom i nekim drugim velikim bankama, jer su te kompanije prestale da se bave industrijom uglja. Kada je, nakon zabrane Zapadne Virdžinije, zakonodavno tijelo Kentuckyja usvojilo vlastiti zakon o bojkotu, Moore je izdao saopštenje za javnost u kojem je čestitao svom susjedu, Govoreći: “Kentucky se pridružuje našoj rastućoj koaliciji država koje su poduzele konkretne korake da suprotstave probuđene kapitaliste koji pokušavaju uništiti našu energetsku industriju.”
Niti se to zaustavlja na bankama. Teksaško zakonodavstvo, na primjer, napada osiguravajuće kompanije koje odbijaju pokriće naftnim i plinskim kompanijama. Republikanski državni senator Bryan Hughes uvjerio je Dallas Morning News da “spretno uzvraćamo” na sve osiguravače koji bi mogli razmotriti povlačenje pokrića iz zagađujućih industrija. "Ako će se petljati s novcem koji pripada teksaškim penzionerima i potkopati samu teksašku ekonomiju", dodala je ogorčeno, "naučićemo ih nekim manirima."
Ko piše ove ekstremne zakone?
To što toliko država donosi takve zakone je sve samo ne slučajnost. Kao i druge retrogradne mjere donesene u državama pod kontrolom GOP-a, ovi su nacrti zasnovani na "modelu zakona" koji je za zakonodavce izradio američki savjet za zakonodavnu razmjenu (ALEC). Jedan od modela zakona te grupe, Ukinuti Zakon o ekonomskim bojkotima, je širok, ako je zamršen, na svom jeziku. On zabranjuje državnim vladama da ulažu u ili posluju sa bilo kojom privatnom kompanijom koja “kažnjava” ili “nanosi ekonomsku štetu” drugoj kompaniji jer je uključena u vađenje fosilnih goriva, sječu drva, rudarstvo ili poljoprivredu.
Kada je sposobnost preduzeća (kao i vladinih agencija) da sprovode politiku ublažavanja klimatskih promena ograničena, naše individualno i kolektivno pravo da nenasilno protestujemo protiv goriva koja uništavaju klimu postaje mnogo važnije. Avaj, i taj put zaštite klime se barikadira. Od 2020. takve ulične demonstracije sve češće se susreću sa desnicom i policijom nasilje, dok je protest usmjeren posebno na fosilna goriva potpuno zabranjen. Prošle godine, u Mother Jones magazin, Nina Lakhani prijavljeno, na primjer, da je ALEC stajao iza zakona u 24 države koji su kriminalizirali masovne proteste protiv infrastrukture za fosilna goriva. Do sada je antiprotestno zakonodavstvo, koje se najčešće fokusira na klimatske aktiviste i zajednice autohtonih naroda, uvedeno u zapanjujućoj 45 navodi.
Podršku za naftu, gas i ugalj takođe orkestrira udruženje državnih blagajnika lociranih, naravno, u regionima ove zemlje koji imaju najviše ugljenika. Fondacija državnih finansijskih službenika, sa sjedištem u Shawneeju, Kanzas, je, nećete biti iznenađeni kada saznate, organizira finansijske službenike i državne odvjetnike da vode regulatornu bitku protiv klimatskog „bukeizma“. Od 2021. godine poziva državne zvaničnike, prema New York Times izvjestitelja odjela za klimu Davida Gellesa, "da iskoriste svoju moć da promoviraju interese za naftu i plin i da ometaju klimatski plan gospodina Bidena."
Ta je fondacija, zauzvrat, 2021. godine dobila finansijsku podršku ne samo od grupa protiv klime kao što su Heartland Institute i American Petroleum Institute, već i od nekih vrhunskih korporacija za finansijske usluge, uključujući Mastercard, Visa, Fidelity i JPMorgan Chase. Ovo je podiglo CNBC-jeve obrve budući da te kompanije takođe „promovišu sopstvene modele ulaganja u održivost“ kao što je ESG. Zaista, široko se očekuje da će JPMorgan i neki od drugih velikih zajmodavaca koji su ispisivali čekove tim masnim državnim finansijskim službenicima također biti popunjavanje praznine u finansiranju solarne energije ostavljeni propadanjem banke Silicijumske doline — diverzifikujući svoje portfelje, da tako kažem.
Force-Feeding Fossil Fuelization, Community by Community
Šta je sa onim državama koje se nađu s druge strane nacionalnog klimatskog razvoda, onima koje nagrađuju ESG politike? Jasno je da je usmjeravanje javnih sredstava od industrije fosilnih goriva prijeko potreban pristup u našem svijetu (i, usput rečeno, savezna vlada bi mogla učiniti još jedan korak u tom smjeru upravo sada eliminacijom $ 10 biliona do 50 milijardi u poreskim subvencijama i dalje daje industriji godišnje). Naravno, da bi se postiglo brzo ukidanje fosilnih goriva, bilo bi potrebno mnogo više. Mere zasnovane na tržištu same po sebi neće dovesti do naglog smanjenja emisije gasova staklene bašte o čemu, u uslovima ekstremnih vremenskih uslova, planeta vrišti još očajnije. Za to bi bila potrebna hitna, direktna akcija na suzbijanju vađenja i korišćenja uglja, nafte i prirodnog gasa.
Podrazumijeva se da bi koordinirano djelovanje te vrste u cijeloj zemlji bilo nezamislivo u američkom političkom univerzumu 2023. Čak i guverneri i zakonodavna tijela odlučni da smanje emisije ugljika mogu postići samo toliko, s obzirom na to da njihove države postoje u nacionalnom vakuumu klimatske politike i često dijele granice s onima u kojima su sve autoritarnija državna zakonodavna tijela narušavanje lokalne autonomije zajednicama i opštinama tako što će ih nasilno hraniti fosilnim gorivima.
Na primjer, Tennessee je položio a zakon prošle godine zabranio lokalnim samoupravama da oporezuju ili regulišu bilo koju državnu energetsku infrastrukturu — uz jednu kvalifikaciju. Mjera ne zabraniti “lokalne radnje koje utječu na objekte za prijenos, distribuciju, sakupljanje, konverziju i korištenje solarne energije.” U Volonterskoj državi, vidite, solarna energija je poštena igra za regulaciju i oporezivanje, dok energija na fosilna goriva nije.
od prošle godine, skoro 20 država, svi oni sa zakonodavnim tijelima pod punom republičkom kontrolom, imali su zakone o knjigama koji zabranjuju lokalnim vlastima da zabranjuju priključke na plin na fosilna goriva u novoizgrađenim kućama. Još je nametljiviji zakon Floride koji blokira lokalne vlasti „da ograničavaju izvore goriva koje distribuiraju i koriste električna i plinska preduzeća, proizvođači električne energije, operateri cjevovoda i dileri propana“.
Dok oduzimaju pravo lokalnim zajednicama da spreče ne samo zagađenje već i uništenje našeg svijeta, takve države slijede put kojim je Teksas trasirao prije osam godina. Godine 2015. lokalni zvaničnici širom države Lone Star pokrenuli su zabranu opasne metode bušenja otrovnim tvarima poznate kao hidrauličko frakturiranje ili “fracking”. Kao odgovor, državni zakonodavci su usvojili i guverner Greg Abbott potpisao račun koji zabranjuje opštinama da regulišu operacije nafte i gasa.
Tom Giovanetti, predsjednik desničarskog trusta mozgova u Dallasu, napisao je a komentar podržavajući takvo suzbijanje lokalne uprave. Očigledno nesvjestan da smišlja neku prilično dobru satiru, napisao je:
“Apsolutno je tačno da što je politička moć bliža ljudima, to je politička moć odgovornija. Ali to može biti mač sa dvije oštrice. Lokalne vlasti su sposobne barem koliko i federalni organi da donose zakone i uredbe koje krše pretpostavku slobode u Ustavu... Tiranija nije u redu samo zato što je odobrava većina vaših sugrađana.”
Zaista tiranija! I ne zaboravite na “tiraniju” svijeta koji svake godine postaje sve topliji i ekstremniji.
Drže nas van ravnoteže, u strahu
Kada zakonodavci MAGA prisiljavaju svoje porezne obveznike da podržavaju industriju uglja, nafte i prirodnog plina, dok potkopavaju napore lokalnih vlasti da oslobode svoje zajednice od fosilnih goriva, oni ne samo da osnažuju svoje donatore kampanje na fosilna goriva. Njihovi antiklimatski zakoni i propisi također su dio šireg nastojanja da se društvu nametne sve stroža desničarska politička disciplina. U tom cilju, autori takvih zakona — direktno iz autoritarne knjige igranja — namjerno su nejasni o tome šta predstavlja „bojkot“ ili „diskriminaciju“.
Oni ne navode, na primjer, šta menadžer fonda može ili ne može uzeti u obzir pri odlučivanju u koje kompanije će ulagati. Ta vrsta nejasnoće je utkana u sve vrste antidemokratskih zakona i zakona koji su bujali u državnim vladama u poslednje vreme. Namjera mu je da one od nas kojima je stalo do budućnosti ove planete i budućnosti naše djece i unuka drži izvan ravnoteže, uplašene i manje je vjerovatno da će učiniti ono što je potrebno da bi naš svijet bio siguran, zdrav i funkcionirao razumno.
Poput doktora koji bi mogao odgoditi pobačaj vanmaterične trudnoće dok ne bude prekasno jer zakon njegove države protiv pobačaja ne precizira kako “blizu smrti” majka mora biti prije nego što on to može učiniti bez odlaska u zatvor, kao učiteljica koja bi mogla cenzurirati vlastite lekcije jer ne može biti sigurna da određene istorijske informacije neće dovesti učenika do stidite se da je bijelka i da je lažno prijavi da predaje „kritičku teoriju rase“, poput novinarke koja bi se mogla suzdržati od pokrivanja priče o MAGA političarki iz straha da će biti pogrešna tužio za klevetu, lako je zamisliti investicijske savjetnike koji rukovode državnim penzionim fondovima ili izvođače koji prodaju državnim vladama koji se boje da neće poslovati i s naftnim i plinskim kompanijama kako ne bi bili optuženi za “diskriminaciju” ili “bojkot” i izgubili svoje ugovore.
Ispostavilo se da ne moramo ni da zamišljamo taj poslednji scenario; to se već dešava. Kao Gelles of the puta nedavno prijavljeno,
„Postoje neke naznake da konzervativno odbijanje [protiv ulaganja u klimatske uslove] dobija na snazi. Vanguard, jedna od najvećih svjetskih investicijskih firmi, nedavno se povukla iz inicijative Net Zero Asset Managers, nastojanja da se institucionalni menadžeri novca angažiraju u borbi protiv klimatskih promjena.”
Ovo je loša vijest. U trenutku kada su najupućeniji svjetski naučnici upozorenje da nam se sprema suviše doslovan pakao, blesavi zakonodavci u državama MAGA spremaju se da nametnu dominaciju duboko fosilne verzije kapitalizma. Ako je tako, posljedice neće ostati ograničene unutar granica bilo koje države. Svih 50 država će biti pogođeno. To, zauzvrat, znači da će se zajednice morati još jače boriti za pravo svih nas na budućnost za život. U međuvremenu, zakonodavna tijela ljubičaste i plave države moraju donijeti strože zakone koji mogu pomoći u potkopavanju industrije fosilnih goriva. A mi ostali ćemo morati da se usredsredimo na to kako da zauvek izbacimo ugalj, naftu i prirodni gas iz privrede pre nego što bude prekasno.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati