Nije istina da čovječanstvo vrši samoubistvo, kao što je primjer farse COP28 o klimatskom samitu. Svjetski industrijalci i finansijeri obavezuju čovječanstvo na ekocid. Više nego ikad, lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma.
Smrt od kapitalizma. Ta fraza ima neki privlačan osjećaj. Ali nije šala, zar ne? Ne, bez šale.
Bez šale, bez glasanja. Niste dobili glasanje o tome treba li se emisija stakleničkih plinova nastaviti tempom kako bi izazvala katastrofalno rastuće more, nepodnošljive vrućine, suše, uništavanje okoliša i sve nestabilniju klimu u nizu uzroka i posljedica koje će izazvati još veću klimatsku nestabilnost. Svjetski kapitalisti - posebno oni koji kontroliraju i profitiraju od korporacija za fosilna goriva - glasali su, glasali su i nastavit će glasati za profit danas i ravnodušnost prema životu ljudi i životinja sutra. Ura!
Mentalitet finansijske industrije oduvijek je bio istisnuti svaki dolar iz kamena danas i dovraga sutra. Mentalitet industrije fosilnih goriva je skoro isti. Sutra sve više izgleda da će biti pakao. Sutra možda neće doći još nekoliko decenija, ali izgleda da će sutra doći i da neće biti prijatno vreme.
Nije potrebno više od kratkog rezimea 28. Konferencije strana Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (kako je COP28 formalno poznat). Predodređen da bude još veća farsa od prethodnih samita o klimatskim promjenama, s obzirom da su ga domaćini bili Ujedinjeni Arapski Emirati koji se oslanjaju na naftu, a glavni izvršni direktor državne naftne kompanije UAE, Sultan Al Jaber, bio je predsjednik COP28. Smijeh je često bolji od plakanja, ali smeh jednostavno ne izgleda prikladan za ovaj nivo neodgovornosti i prezira prema čovječanstvu i okolišu.
Možda bi se COP29 sljedeće godine mogao zakazati za urede ExxonMobila? Ili se možda svjetske naftne kompanije mogu nadmetati o tome koji će biti domaćin? Znam da je Baku, Azerbejdžan, određen kao mjesto za COP29 i da je Azerbejdžan značajan proizvođač nafte i plina, čak i ako ne tako velik kao Ujedinjeni Arapski Emirati. Ali mogli bismo učiniti i posljednji korak ka pretvaranju ovih godišnjih klimatskih samita u potpunu farsu. To bi barem bilo iskrenije.
Održali su praznu priču
Zvanična web stranica COP28 je prilično vesela i nosi naslov “Ujedinili smo se/Mi smo djelovali/Mi smo isporučili.” Osim kontinuiranog profita od nafte i gasa, teško je reći šta je isporučeno. The zvanična konačna izjava izjavljuje „Stranke su se složile oko značajnog teksta pod nazivom Konsenzus UAE, koji postavlja ambiciozan klimatski plan da se temperatura od 1.5°C zadrži na dohvat ruke. Konsenzus UAE poziva strane da pređu sa fosilnih goriva kako bi dostigle neto nultu vrijednost, potiče ih da podnesu nacionalno utvrđene doprinose (NDC) za cijelu ekonomiju, uključuje novi specifični cilj za utrostručenje obnovljivih izvora i udvostručenje energetske efikasnosti do 2030. godine i gradi zamah prema nova arhitektura za klimatsko finansiranje.”
Kada pogledamo detalje, otkrivamo da je „Konsenzus UAE“ „referenca bez presedana na prelazak sa svih fosilnih goriva kako bi se omogućilo da svijet dostigne neto nulu do 2050.“ i da su „ciljevi smanjenja emisija u cijeloj ekonomiji“ „ ohrabren.” Drugim riječima, ništa konkretno. Šta znači "prelazak"? Ne mnogo. A to što su zemlje "ohrabrene" da smanje emisije stakleničkih plinova znači da, kao i na prošlim klimatskim samitima, ne postoje mehanizmi koji bi osigurali da se obećanja ostvare. I da li se ekološke organizacije smatraju relevantnim za bilo koji proces smanjenja emisija? Sigurno ne! Umjesto toga, finansijski kapital će nas spasiti: Još jedna stvar je „Izgradnja zamaha iza agende reforme finansijske arhitekture, prepoznavanje uloge agencija za kreditni rejting po prvi put i pozivanje na povećanje koncesionog finansiranja i finansiranja iz bespovratnih sredstava“.
Banke nas neće spasiti. Od 2015. godine, kada je potpisan Pariski klimatski sporazum, do 2022. godine, 60 najvećih svjetskih banaka je investiralo US$4.6 biliona u projektima fosilnih goriva. A količina novca koju kontrolori finansijskog kapitala ulažu raste: samo 742. godine u industriju je uloženo 2021 milijarde dolara. Četiri banke sa sjedištem u Sjedinjenim Državama bile su najveći prestupnici, prema izveštaju od sedam ekoloških organizacija, a tri kanadske banke su među prvih deset u svijetu po finansiranju fosilnih goriva. Svaki od njih veliki doprinosi frakingu i proizvodnji katranskog pijeska. Nisu to samo kompanije kao što su Saudi Aramco i Nacionalna naftna kompanija Abu Dhabija.
Šta je to bilo sa plakanjem ili smehom? Dakle, to je više prazna priča, isto kao i prethodni klimatski samiti. Prošlogodišnji COP27 u Egiptu uspostavio fond za „gubitak i štetu“ za zemlje Globalnog juga koji ostaje dobrovoljan i sadrži plan implementacije koji „zahtijeva“ od zemalja koje to još nisu učinile da „ponovo razmotre i ojačaju“ svoje klimatske ciljeve za 2030. godinu. Obratite pažnju na tu riječ: "zahtjevi". Oh, molim vas, razmislite o zaustavljanju uništavanja okoliša ako nije previše nezgodno. Tome je prethodilo COP26 u Glasgowu neusvajanje bilo kakvih mehanizama za sprovođenje; COP25 u Madridu zaključno sa najavom još dvije godine okruglih stolova; COP24 u Katowicama, Poljska, promoviranje uglja; i COP23 u Bonu završavajući obećanjem da će se ljudi okupiti i još malo razgovarati.
Nejasna izjava da će zemlje „preći u tranziciju“ na neki neodređen i neprovediv način u skladu je s prošlim klimatskim samitima. A šta se može očekivati od konferencije na kojoj je a rekordan broj delegata za fosilna goriva bili prisutni — više od 2,400 i četiri puta više nego što ih je bilo na COP27. Za dodatnu zabavu, predsjednik COP28, Sultan Al Jaber, izjavio je da će postupno ukidanje fosilnih goriva “vratite svijet u pećine” i da „tamo ne postoji nauka, ili nema scenarija, koji kaže da je postupno ukidanje fosilnih goriva ono što će postići 1.5 [stepena] C.” OPEC kartel zemalja proizvođača nafte proglasio je da bi njegove članice trebale "proaktivno odbaciti" bilo kakve cilj smanjenja usmjeren na fosilna goriva i glavni izvršni direktor ExxonMobila, Darren Woods, požalio se da pregovori o klimi previše fokusirati na obnovljivu energiju.
Svijet nije bio impresioniran
Stoga je manje nego iznenađenje da su nezavisne procjene COP28 manje nego sjajne. Ovdje je procjena od Climate Action Tracker:
“Nekoliko sektorskih inicijativa najavljenih tokom COP28 značajno će doprinijeti zatvaranju jaza u emisijama. Mnogima od njih nedostaje ambicija, jasnoća, pokrivenost ili odgovornost koja je potrebna da bi se zaista napravila razlika. Procjenjujemo da je od ukupnih ušteda emisija koje bi se mogle postići obećanjima, oko četvrtina već uključena u vladine [nacionalno određene doprinose], oko četvrtine je dodatna i ostvariva, a oko polovina je malo vjerovatno da će se postići bez daljnjih mjera za poboljšati inicijative. … „Ubrzavač dekarbonizacije nafte i plina” je odličan primjer inicijative za ekološki rad naftnih i plinskih kompanija. Fokusira se samo na uzvodne emisije iz proizvodnje nafte i plina – ali prava promjena mora doći od postepenog ukidanja fosilnih goriva, gdje su emisije najmanje pet puta veće.”
„Ubrzivač dekarbonizacije nafte i gasa“ obećanje je naftnih kompanija da će smanjiti emisije koje se javljaju tokom proizvodnje nafte i gasa, uključujući zaustavljanje „rutinskog spaljivanja“ do 2030. godine. Climate Action TrackerU izvještaju se navodi da “Inicijativa riskira da bude smetnja koja propušta šumu za drvećem.” To je zato što su emisije iz sagorijevanja nafte i plina gotovo devet puta veće od emisija iz vađenja nafte i plina. Drugim riječima, sama fosilna goriva moraju se ukinuti jer je njihova upotreba odgovorna za lavovski dio emisije stakleničkih plinova. Ali vjerovatnoća značajnog smanjenja proizvodnih emisija je „zanemarljiva“ jer Kina i Rusija nisu potpisale ovu inicijativu, dok Kanada, Norveška i Sjedinjene Države „su daleko zaostale u ispunjavanju svojih ciljeva smanjenja emisija do 2030.“ i trebale bi ispuniti ovo obećanje da će postići napredak u pogledu ukupnih obećanja smanjenja.
Sve u svemu, svijet nije ni blizu uspješnog ograničavanja globalnog zagrijavanja na cilj Pariskog samita o klimi da se globalno zagrijavanje zadrži na 1.5 stepeni C. iznad predindustrijskog nivoa. Čak i ako se ispune sva trenutna obećanja, može se očekivati povećanje temperature od 2.1 stepen do 2100. godine, a ako se nastavi sa uobičajenim poslovanjem, svet očekuje porast od 2.7 stepeni do kraja veka. I naravno, ako nema ozbiljnog ublažavanja, porast temperature neće prestati 2100. godine.
Ništa od ovoga nije prošlo nezapaženo. Više od 300 organizacija civilnog društva potpisalo je pismo u kojem se poziva na postupno ukidanje fosilnih goriva kao dio pravedne globalne energetske tranzicije. Izjavljujući da je "jedini način da se postigne ambicija Pariškog sporazuma da se značajno smanji vađenje i potrošnja fosilnih goriva, počevši od sada", navodi se u pismu:
„COP28 mora usvojiti sveobuhvatan paket energetske transformacije sa zakonskom snagom – uključujući potpuno, brzo, pošteno i finansirano povlačenje fosilnih goriva, ciljeve obnovljive energije i energetske efikasnosti, stvarnu zaštitu ljudi i prirode i masovno povećanje javnog finansiranja pod poštenim uslovima . … Odbijanjem da se posveti rješavanju emisija iz nafte i plina koji se sagorijevaju i da se okonča ekspanzija fosilnih goriva, predloženi 'Globalni akcelerator dekarbonizacije' poslužio bi kao dimna zavjesa da sakrije stvarnost da moramo postepeno izbaciti naftu, plin i ugalj .”
Hoće li biti dovoljno za jelo?
Svjetska opskrba hranom ugrožena je i u ovoj ekološkoj krizi. Predstavnike malih farmera, kao što je La Via Campesina, udavili su lobisti za Veliku poljoprivredu. Velike američke mesne i mliječne kompanije "potrošile su milione u kampanji protiv klimatskih akcija i sijajući sumnje o povezanosti poljoprivrede životinja i klimatskih promjena", pokazalo je istraživanje Univerziteta New York. u razgovoru sa Inside Climate NewsOliver Lazarus, jedan od tri autora studije, rekao je: "Ove kompanije su neke od najvećih svjetskih koje doprinose klimatskim promjenama." A izvještaj u DeSmog bilješke, “Dok su velike mesne i mliječne korporacije potrošile milione na lobiranje protiv klimatskih mjera, mali poljoprivrednici su neproporcionalno žrtve klimatske krize.” U izvještaju DeSmog dodaje se: „Dok male farme hrane većinu ljudi u zemljama s niskim i srednjim prihodima, one su odgovorne za samo djelić globalnih poljoprivrednih emisija. Pomaganje malim vlasnicima da se prilagode i odgovore na klimatske promjene od suštinskog je značaja za klimatsku pravdu.”
Svjetski kapitalistički sistem ishrane donosi nam inflaciju, glad i otpad — više od jedne trećine svjetske populacije nije imalo pristup adekvatnoj hrani 2020., prema Ujedinjenim nacijama Izvještaj Organizacije za hranu i poljoprivredu.
Da li je zaista potrebno ponoviti slučaj? Još jedna studija UN-a, Izvještaj o nedostatku emisija 2022: Prozor koji se zatvara, navodi da klimatske politike koje su trenutno na snazi "ukazuju na porast temperature od 2.8°C do kraja stoljeća." U izvještaju se dodaje, „samo hitna transformacija u cijelom sistemu može donijeti ogromna smanjenja potrebna za ograničavanje emisija stakleničkih plinova do 2030.: 45 posto u poređenju s projekcijama zasnovanim na politikama koje su trenutno na snazi kako bi se dostiglo 1.5°C i 30 posto za 2°C.”
Kao konačno nagomilavanje, tu je Globalne prekretnice izvještaj koji je izdao konzorcij naučnika i izdao Univerzitet Exeter u Britaniji. „Štetne prekretnice u svetu prirode predstavljaju neke od najtežih pretnji sa kojima se čovečanstvo suočava“, kaže se u izveštaju. “Njihovo pokretanje će ozbiljno oštetiti sisteme za održavanje života naše planete i ugroziti stabilnost naših društava.” Pet prelomnih tačaka koje su već u opasnosti od proboja su ledeni pokrivači Grenlanda i Zapadnog Antarktika, toplovodni koralni grebeni, cirkulacija sjevernoatlantskog subpolarnog kruga i područja permafrosta. To bi imalo katastrofalne posljedice:
„Na primjer, kolaps velike preokretne cirkulacije Atlantskog oceana u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem mogao bi uzrokovati gubitak polovice globalne površine za uzgoj pšenice i kukuruza. Pet velikih prekretnih tačaka je već sada u opasnosti da budu pređene zbog zagrevanja, a još tri su ugrožene 2030-ih, pošto svet premaši globalno zagrevanje od 1.5°C. Potpuna šteta uzrokovana negativnim prekretnicama bit će daleko veća od njihovog početnog utjecaja. Efekti će se širiti kroz globalizirane društvene i ekonomske sisteme i mogli bi premašiti sposobnost nekih zemalja da se prilagode. Negativne prekretnice pokazuju da je prijetnja koju predstavljaju klimatska i ekološka kriza daleko ozbiljnija nego što se uobičajeno shvaća i da je veličine s kojom se čovječanstvo nikada prije nije suočilo.”
Bez obzira na to, industrijalci i finansijeri kapitalističkog sistema, i vlade koje im se brinu i povinuju se njihovoj volji, ne žele ništa drugo nego da nastave poslovanje kao i obično. To će uskoro biti nemoguće. Još jednom, naši potomci - koji žive u svijetu poplavljenih gradova, nestašice hrane, iscrpljivanja resursa, masovnog izumiranja vrsta, neviđene ljudske migracije i velikog broja ljudi koji umiru ako se nastavi normalno - vjerojatno neće vjerovati da je njihov uništen svijet biće poštena razmena za šačicu industrijalaca i finansijera iz prošlosti koji se opsceno bogate. Živimo u globalnom ekonomskom sistemu u kojem je isplativo da šačica moćnih ljudi profitira od uništavanja životne sredine, a ovo ponašanje je bogato nagrađeno. Kraj kapitalizma je upravo ono što se mora zamisliti. Organizujte se kao da vam život zavisi od toga, jer zavisi.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati