Kao geograf koji je proučavao i predavao o međuetničkim sukobima širom svijeta, i kao državljanin SAD-a sa porodičnim korenima u istočnoj i centralnoj Evropi, uvek sam čitao priče ispričane na kartama.
Ove dvije karte pokazuju kako je Putin pogriješio i pogriješio kada je započeo svoj rat protiv Ukrajine. Putin tvrdi da su dva njegova ratna cilja "denacifikacija" Ukrajine i zaštita ruskog govornog stanovništva od krajnje desnih ukrajinskih ultranacionalista.
Kao i kod većine „velikih laži“, iza tvrdnji se krije zrno istine. Nakon revolucije na Majdanu 2014., podigao sam uzbunu zbog fašističkog uticaja na novu ukrajinsku vladu, tvrdeći da “neprijatelj vašeg neprijatelja nije uvek vaš prijatelj. "
Bio sam uznemiren da su ekstremno desničarske ukrajinske ultranacionalističke grupe (kao što su Svoboda i Pravy sektor), koje smatraju da je pogrešna strana pobedila u Drugom svetskom ratu, obezbedile revolucionarne ulične borce koji su nosili simbole „bele moći“. Njihovi sljedbenici su preokrenuli dvojezičnost, podigli mnoge spomenike fašističkim ratnim zločincima i pridružili se bataljonu Azov Nacionalne garde u borbi protiv ruskih ultranacionalističkih separatista.
Putin je ukrajinske fašiste prikazao kao prijetnju stanovništvu ruskog govornog područja na istoku i jugu (prikazano crvenom bojom na prvoj karti), a aneksirao je Krim i naoružao ruske separatiste u dalekoistočnom regionu Donbasa. Ukrajinski nacionalisti najjači su na krajnjem zapadu ukrajinskog govornog područja oko Lavova (prikazano žutom), koji je bio dio međuratne Poljske. Mnogi Ukrajinci u centralnom regionu govore mešavinu ukrajinskog i ruskog (prikazano narandžastom bojom).
Na prošlim predsjedničkim izborima u Ukrajini, izborna karta bi gotovo savršeno odgovarala jezičnoj mapi. Proruski političari bi osvojili crvenu regiju, ukrajinski nacionalisti bi osvojili žutu regiju, a razliku bi podijelili u narandžastoj regiji. (Najkrajnje desničarske stranke na obje strane ne bi dobile toliko glasova.) Kada sam predavao kurseve o geografiji Istočne i Centralne Evrope, ja bih pokazati ove karte pokazati otisak etničke pripadnosti i zaostalih nacionalnih granica na modernu politiku.
Ali na izborima 2019. dogodilo se nešto drugačije, prikazano na donjoj mapi. Siti korumpiranih političara obe etničke grupe, birači su velikom većinom izabrali jevrejskog kandidata koji govori rusko, Vladimira Zelenskog za predsednika, što je ukor i ukrajinskim i ruskim ultranacionalistima. Zelenski je zapravo bio bolji na ruskom govornom području (u tamnozelenoj boji), a njegov protivnik je pobijedio samo u neposrednoj okolini Lavova (u svijetlonarandžastoj boji).
Putin bi želio da preuzme Kijev da svrgne Zelenskog i zamijeni ga popustljivim marionetskim predsjednikom cijele Ukrajine. Vjerovatnije je da bi na kraju želio podijeliti Ukrajinu i stvoriti državu „Novorosiju“ na istoku ruskog govornog područja (u crvenoj zoni), pridruživši Donbasu Krimu i proruskoj enklavi Pridnjestrovlje u Moldaviji. To bi ostavilo krnju Ukrajine u zapadnim i centralnim (žutim i narandžastim) regionima.
Ali evo u čemu je stvar: kako Putin može uvjeriti ljude koji govore ruski da pomognu u svrgavanju predsjednika za kojeg su glasali u većem broju od onih koji govore ukrajinski, u odnosu na kandidata kojeg podržavaju birači u najukrajinskom nacionalističkom regionu? Kako to ima smisla kao način borbe protiv nacista? Možda zato što Zelenski ne igra na adekvatan način ulogu bauka, Putin mora da ga sruši.
Antiratni protesti u Rusiji su izuzetni i bez presedana, ali ono što je zaista primetno je nedostatak podrške Putinovom ratu od strane ukrajinskih govornika ruskog jezika, koje on navodno „oslobađa“ od fašističkih nasilnika. Primjetno je da čak ni ruska državna televizija ne može osmisliti scenu etničkih Rusa koji dočekuju vojsku, što je bilo tako lako prikazati na Krimu prije samo osam godina.
To je zapravo Putinova invazija koja bi mogla potvrditi njegovo samoispunjavajuće proročanstvo, uzdižući ekstremno desničarske milicije u zapadnoj Ukrajini i uvjeravajući više Ukrajinaca da treba da se pridruže NATO-u. To bi moglo biti upravo ono što Putin želi, jer može nastaviti da koristi naciste i NATO da plaši ruski narod da slijedi njegovu volju. Baš kao što ruski i ukrajinski ultranacionalisti međusobno pojačavaju poruke mržnje, Putinove agresije i proširenja NATO-a se hrane porukama o vojnoj moći jedni drugih.
Ovaj region istočne Evrope obeležen je nerazjašnjenim istorijskim traumama, uključujući prošle imperijalne invazije, Staljinov Holodomor (Velika glad) 1932-33. koji je odneo 3.5 miliona ukrajinskih života, i Hitlerov rat 1941-45. koji je odneo najmanje 25 miliona života tokom celog perioda. Sovjetski savez. Svi se plaše sukoba između nuklearno naoružanih sila Rusije i Sjedinjenih Država, što nikome ne bi bilo u interesu, posebno Ukrajini.
Putin i njegovi oligarsi vode nestabilnu rusku ekonomiju, a njegov prvi cilj je da ostane na vlasti. Kao i mnogi zapadni lideri, on put ka ksenofobiji i ratu vidi kao način da strahom kontroliše sopstveni narod. Ipak, čini se da sada i Rusi i Ukrajinci počinju da gube strah i počinju da razmišljaju o tome da se suprotstave imperiji.
Zoltán Grossman je član Fakulteta za geografiju i autohtone studije na The Evergreen State College u Olimpiji, Washington, predaje na raskrsnicama etničke nacionalnosti, militarizma i prirodnih resursa. Njegova web stranica je na https://sites.evergreen.edu/zoltan
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati