"Humanitarna pauza" trebalo bi da počne 24. novembra i traje četiri dana. Izraelski premijer i čelnici izraelske vlade jedinstva obećavaju da će obnoviti svoj 'rat' kada se pauza završi i nastaviti s ostvarivanjem svojih ciljeva u Gazi dok se sve ne postigne.
Nama, javnosti, nije jasno rečeno o stavu Hamasa prema pauzi, ali možemo zamisliti da svako olakšanje od izraelskih razornih napada 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji, donosi dobrodošlo olakšanje, ali u tom smislu nosi trajnu odlučnost Hamasa da se odupre izraelskom opresivnom okupaciju Gaze, i njen preferirani ishod koji izgleda uključuje etničko čišćenje i trajan prisilna evakuacija iz sjeverne Gaze ostavljajući ono što je preostalo od Palestinaca u južnoj Gazi ovisi o naporima UN-a za pružanje pomoći, koji zauzvrat ovise o financiranju koje dolazi od tih 'humanitarnih' vlada svjesnih svoje pozitivne povezanosti s izraelskim genocidnim napadom koji traje mjesec dana .
Znamo ponešto o 'magli rata', njegovim skrivenim motivacijama, njegovim podmuklim metodama i opravdanjima i suptilnoj nepriznatoj promjeni ciljeva, ali većina nas vjeruje mejnstrim medijima uprkos 'magli diskursa', to jest partizanskoj upotrebi jezik i 'činjenice' da izokrenu 'srca i umove' gledalaca i čitalaca. Čak i kada, kao u ovom periodu od 7. oktobrath, događaji i slike su toliko razdirući da postoji namjerno, nepriznato, možda automatsko, stvaranje percepcije etičke simetrije između antagonista i prepuštanje reakcijama 'rat je pakao' u kojima su obje strane zaključane u plesu smrti.
Retorika 'humanitarne pauze' ilustrativna je za kampanju medijske dezinformacije koja je osmišljena da afirmiše određene stavove i stigmatizuje druge. Na primjer, izraelsko obećanje da će nastaviti rat nakon ovog kratkog prekida relativnog mira rijetko uključuje kritičke komentare o zlokobnoj prirodi ove opredijeljenosti za ponovno angažovanje Hamasa pribjegavanjem genocidnom ratu. Nasuprot tome, kada oslobođeni taoci prijave humano postupanje od strane svojih otmičara, to se ili omalovažava ili se potpuno ignorira, dok ako bi oslobođeni palestinski zatvorenici davali analogne komentare o tome kako su uživali u izraelskim zatvorima, njihove riječi bi bile istaknute. Možemo samo zamisliti oštar odgovor zapadnih medija na učešće Rusije u sličnoj pauzi u ukrajinskom ratu, odbacujući sve humanitarne pretenzije Moskve kao ciničnu državnu propagandu.
Ukoliko se na odgovarajući način ne odgovori, cijelo porijeklo 'humanitarne pauze' je pogrešno shvaćeno. Zapamtite da su izraelski politički lideri krenuli s takvom alternativom tek kada je jasno stavljeno do znanja da Izrael nema namjeru pretvoriti pauzu u primirje dužeg dometa, nakon čega će uslijediti pregovori 'dan poslije' o održivosti nastavka okupacije i novi sporazum o aranžmanima upravljanja za Hamas. Umjesto da održavaju svoj nacionalistički kult odbacivanjem Hamasa kao 'terorista', sigurnost Izraela bi se mogla poboljšati tretiranjem Hamasa kao legitimnog političkog subjekta, koji iako je kriv za kršenje međunarodnog prava, daleko je manje kriv od Izraela ako se napravi pravedna procjena , a uzima se u obzir i Hamasova dugoročna diplomatija o prekidu vatre smatra se poželjnom sigurnosnom alternativom.
U retrospektivi, bolje razumijem razloge iza ovih naizgled istinskih Hamasovih napora, o čemu sam dobio dokaze iz prve ruke zahvaljujući dugim razgovorima sa čelnicima Hamasa koji žive u Dohi i Kairu dok sam bio specijalni izvjestilac UN-a za okupirane palestinske teritorije prije deset godina. Izrael nije mogao ozbiljno shvatiti ono što se činilo korisnim iz njegove sigurnosne perspektive od takvih inicijativa Hamasa ili arapskog mirovnog prijedloga iz 2002. objavljenog u Meki. I Hamas i arapski prijedlog uslovili su mir povlačenjem sa okupirane teritorije Zapadne obale, koja je dugo bila u nišanu naseljeničkog krila Cionističkog projekta, a njegovi lideri su dosljedno davali prioritet nad izraelskom sigurnošću, mnogo prije nego što je Netanyahu Koalicija je to nepogrešivo jasno pokazala kada je preuzela vlast u januaru 2023. Izrael nikada nije prihvatio međunarodno pretpostavljenu ideju da će palestinska država uključivati Zapadnu obalu i imati svoj glavni grad u istočnom Jerusalemu.
Upravo ta nespremnost da se uzme u obzir struktura gospodar/rob produljene okupacije daje prividnu uvjerljivost narativima obje strane koji oličavaju zabludu da su Izrael i okupirana Palestina formalno i egzistencijalno jednaki. Takvi narativi izjednačavaju, ili invertiraju, napad Hamasa s izraelskim genocidnim napadom koji je uslijedio, smatrajući prvi 'varvarskim' dok se drugi općenito sa simpatije opisuje kao razumno i neophodno pravo Izraela da se brani. Varijacije takvih tema sastavni su dio apologetike bivših američkih posredničkih zvaničnika kao što je Dennis Roth ili liberalnih cionističkih kazuista kao što je Thomas Friedman.
Završno zapažanje odnosi se na neprikladnost riječi 'humanitarno' kao načina da se razumiju motivacije Izraela. Naravno, Izrael traži i sigurnost za svoje jevrejske građane, uključujući doseljenike, ali kada je primoran da bira privilegije svoje još neostvarene teritorijalne ambicije. Trenutna vlada jedinstva Izraela je samo prihvatila molbe talačkih porodica i podlegla pritiscima iz Washingtona kada je nekoliko njenih sigurnosnih službi i vojnih komandanata dalo uvjeravanja da Hamas ne može taktički iskoristiti pauzu i da bi se izraelska kampanja mogla nastaviti unutar pre-pauzirati neobuzdane parametre nakon što se završi. Drugim riječima, pauza je bila politički motivisan kao način prividnog reagovanja na domaće i spoljašnje humanitarni pritisaka bez i najmanjeg pokazivanja odziva vladama širom globalnog juga koje su pozivale na prekid vatre kako bi se zaustavio genocid i razjarenim demonstrantima na gradskim ulicama u svim dijelovima svijeta. 'Humanitarna pauza' kako je dogovor predstavljen u potpunosti je inicijativa ukorijenjena na Globalnom Zapadu, doduše uz podršku raspršenih autokratskih vlada na drugim mjestima. Ne znamo zašto se Hamas složio s takvim planom, ali sigurna je pretpostavka da je tražio nekoliko dana olakšanja od izraelske taktike razaranja i možda je želio smanjiti svoje odgovornosti brige o djeci i ozlijeđenim ili starijim taocima pod tako opasnim okolnosti.
Kako 'humanitarna pauza' stupa na snagu, ona će sigurno stvoriti iznenađenja i dati bolje razumijevanje 'magle humanitarnosti'. Ono što ne bi trebalo činiti je da izaziva samozadovoljstvo među onima koji poštuju opredjeljenje Konvencije o genocidu da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe zločin zločina i kazne njegove najistaknutije počinioce.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati