Priznajem da osjećam ironično zlobno zadovoljstvo što je Ken Roth otkazao svoje imenovanje za starijeg saradnika u Carr centru za ljudska prava na Kennedy School of Government na Harvardu. Nakon što je 29 godina bio direktor Human Rights Watch-a, vodeće svjetske organizacije koja se bavi kršenjem ljudskih prava, Roth je bio vrhunski kvalifikovan i imao pravo na ovo imenovanje. I imao bi ga da nije bilo efikasnog uticaja cionističkih donatora na Harvardu. Bez takvog faktora u pozadini, ova najcjenjenija akademska institucija bi nesumnjivo bila ponosna na Rothovo prisustvo. [Chris McGreal, “Harvard blokira ulogu bivšeg šefa Human Rights Watch-a zbog kritike Izraela”, The Guardian, 6. januara 2023.] Nakon dugog i istaknutog mandata u HRW Roth je postao slavna ličnost civilnog društva. Ovaj incident je još jedna demonstracija da čak ni najuglednije i najbogatije visokoškolske ustanove nisu u potpunosti izolovane od gadnih ideoloških i plaćeničkih pritisaka koji se protive njihovim proklamovanim misijama.
Ironija Rothovog maltretiranja podsjeća na pomalo rasvjetljujuću anegdotu koja se čini toliko relevantnom da ne mogu odoljeti njenom otkrivanju. Prije više od deset godina bio sam član lokalnog savjetodavnog odbora HRW-a u Santa Barbari gdje živim. Jednog dana me nazvao prijatelj koji je predsjedavao komisijom. Obavijestila me o mom uklanjanju iz ovog tijela zbog sukoba interesa koji je proizašao iz mog tadašnjeg obnašanja funkcije specijalnog izvjestitelja UN-a za izraelska kršenja ljudskih prava u okupiranoj Palestini. Mislio sam da je čudno da je ovo tehničko pravilo, s obzirom na njegovu sumnjivu primjenu ovdje, trebalo iznenada biti pozvano nekoliko godina nakon što sam preuzeo poziciju UN-a, što me je navelo da dalje pitam o pravom motivu mog iznenadnog uklanjanja.
I pretpostavljam da nije iznenađujuće, nije mi trebalo dugo da saznam pravo objašnjenje svog svrgavanja. UN Watch, izraelska marionetska nevladina organizacija u Ženevi, požalila se HRW-u da je nepristojno zadržati na svojoj organizacijskoj šemi osobu s tako ozloglašenim antisemitskim stavovima kao što sam ja. Bio je to Ken Roth, rečeno mi je da je napravio potez da me otpusti. U odgovoru, ono što je uslijedilo moglo se i predvidjeti, UN Watch je iskoristio incident kako bi se pohvalio svojim utjecajem, najavljujući ovu 'pobjedu' na crnoj listi na svojoj web stranici i putem medijskih saopštenja. HRW je šutio kao odgovor, ostavljajući utisak da sam uklonjen iz njihovog komiteta zbog svog antisemitizma. Zamolio sam da HRW izda izjavu u kojoj se pojašnjava moje uklanjanje iz komiteta po njihovim navedenim osnovama, što sam smatrao rutinskim zahtjevom, i saznao sam da ga je podržalo nekoliko višeg osoblja HRW-a, ali ga je Roth odbio. Incident je imao neke štetne efekte na moj akademski život: pozivi za predavanja su povučeni ili otkazani, a doživio sam niz drugih neugodnih efekata da sam postao 'neprihvatljivo kontroverzan'.
Igrom slučaja, nekoliko sedmica kasnije Roth i ja smo se pojavili na istom panelu na Univerzitetu u Denveru i rekao sam mu da sam oštećen načinom na koji je riješeno moje uklanjanje iz SB komiteta, dajući UN Watchu osnova da pokažem da sam previše ekstreman u mojim kritikama Izraela čak i za HRW. Roth me je odbrusio ovim nezaboravno podrugljivim riječima - "niko ne obraća pažnju na ono što UN Watch kaže." Iskreno rečeno, priznajem kasniju bezobzirnu hrabrost HRW-a godinama kasnije pridruživši se Amnesty International-u i B’Tselemu u pronalasku da je Izrael uspostavio aparthejdski režim upravljanja kada je u pitanju palestinski narod. [Pogledajte “A Threshold Crossed: Izraelske vlasti i zločini aparthejda i progona”, Hjuman Rights Watch, 27. april 2021.; vidi i raniji izvještaj Richarda Falka i Virginije Tilley, “Izraelski paktovi prema palestinskom narodu i pitanje aparthejda”, UN ESCWA, MRCH 15, 2017.] Upravo je ovaj pojedinačni izvještaj među stotinama objavljenim tokom Rothovog dugog mandata izazvao dovoljno reakcija da bi Harvard podlegao.
Voleo bih da je istina da klevete od strane UN Watch-a i istomišljenika pojedinaca i organizacija nemaju polugu koju poseduju da proizvedu tako potpuno neopravdane rezultate kao što su nanete Rothu. Pretpostavljam da je ono što je motiviralo Rotha u mom slučaju bilo utjecajno cionističko članstvo u HRW odboru. Kao dijete, poznavao sam Boba Bernsteina, osnivača HRW-a, kao porodičnog prijatelja u NYC-u i imao sam prilično neugodnu večeru s njim ovdje u Santa Barbari nekoliko godina prije incidenta dok je bio vodeći izraelski zagovornik u odboru HRW-a . Saznao sam da su on i drugi članovi odbora bili bezuslovni izraelski navijači koji ne bi prolili suze zbog mog tretmana nekoliko godina kasnije.
Rothovo iskustvo podsjeća na čuvenu pjesmu njemačkog teologa i pastora Martina Niemöllera iz 1946. godine, koja je živopisno oslikavala probleme koji proizlaze iz tendencije liberala pod pritiskom da žrtvuju principe zarad finansijske dobiti ili probude moral. Pjesma je nesumnjivo inspirirana vlastitim životom pastora Niemöllera, posebno prelaskom od otvorenog pronaciste u njegovim ranim godinama da kasnije u životu postane zatvoren antinacistički disident:
Prvi su došli
“Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam oglasio – jer nisam bio komunista
Onda su došli po socijaliste, a ja se nisam oglasio – jer nisam bio socijalista.
Onda su došli po sindikaliste, a ja se nisam oglasio – jer nisam bio sindikalist.
Onda su došli po Jevreje, a ja se nisam oglasio – jer nisam bio Jevrej.
Onda su došli po mene — i više nije bilo ko da govori u moje ime.”
Pastor Martin Niemöller
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati