[Uvodna napomena: Ovo je revidirani tekst mišljenja objavljenog na turskom jeziku, prilog koji je Semin Gumusel pozvao 14. aprila 2024.; razvoj događaja koji je proizašao iz konvergentnih incidenata 1. aprilast nastaviti da odjekuje, čineći ažuriranje visokim prioritetom.]
April 1st Pivet iz Gaze: masakr u Damasku, bolnica Al Šifa, napad na svjetsku centralnu kuhinju, diplomatski ples Bidena/Netanjahua, i iranska odmazda
Određeni datumi postaju ikoni jer su urezani u javnu svijest jedne ere. 21st stoljeća već je imao dva takva trajna događaja: napade 9. rujna na Svjetski trgovinski centar i Pentagon u Sjedinjenim Državama, koji su započeli 'rat protiv terorizma' i Hamasov prekogranični napad na Izrael koji je izazvao genocidni odgovor. 11. aprilst još uvek nema tako pojačan značaj. Ipak, pet događaja koji su proizašli iz onoga što se dogodilo tog dana u aprilu pokazuju opasne i vidljive i tajne interakcije koje utiču na politički život Bliskog istoka. Posljedice od 1. aprilast to bi se moglo smatrati da proizvodi ciklus odgovora takve veličine da označi kraj posthladnoratovske ere.
Ovih pet događaja vezanih za 1. aprilst su međusobno povezani događaji koji, ako se posmatraju zajedno, donose osjećaj koherentnosti dugoj muci stanovništva Gaze od 2.3 miliona Palestinaca. Svaka se dogodila tokom krize koja se polako razvijala širom Bliskog istoka koja je pojačala opasno zapaljive regionalne globalne tenzije. Kao rezultat toga, pažnja, energija i resursi su posljednjih mjeseci preusmjereni sa niza hitnih globalnih izazova koji proizlaze iz klimatskih promjena, regresivnih oblika nacionalizma i neuspjeha političkog vodstva pogoršanih slabljenjem transnacionalnog populističkog angažmana. Ranije se nadalo da bi takav angažman odozdo mogao izvršiti dovoljan pritisak na vlade i ekonomske elite da proizvedu potrebne propise i reforme u pogledu naizgled različitih temeljnih problematičnih pitanja. Uprkos mračnom nebu sada iznad glave, spoj ovih pet događaja početkom aprila mogao bi čak izazvati promjene u političkim prioritetima na načine koji bi mogli utjecati na regionalno i međunarodno ponašanje kako bi se poboljšali ili dodatno umanjili izgledi za ekološku otpornost i humano globalno upravljanje.
Zaokret u Iranu: privremeni ili transformativni?
Prvi od 1. aprilast događaji koji treba uzeti u obzir je izraelski raketni napad na konzularnu zgradu u sklopu iranske ambasade u Damasku. Dvanaest osoba je ubijeno, uključujući sedam pripadnika iranske iranske Revolucionarne garde koji su navodno služili kao vojska. Među ovim potonjim žrtvama, vjerovatno izraelskim metama, bio je general Mohammed Reza Zahedi, Iranac na najvišem položaju koji je ubijen od atentata visokog profila u američkom Bagdadu na gen. Qassem Suleimani, popularna politička ličnost i vojni vođa u Iranu koji je ubijen dok je bio u diplomatskoj mirovnoj misiji u januaru 2021. tokom posljednjih dana Trumpovog predsjedavanja.
Izvođenje ovakvih nasilnih akcija preko međunarodnih granica je samo po sebi međunarodni zločin, koji se često tretira kao ratni čin, a svakako i kao politička provokacija. Osim toga, u ovom slučaju, atentati na ove Irance su pogoršani time što su bili ne samo nezakonita upotreba sile koja je narušila teritorijalni suverenitet Sirije, već je dodatno uključivala i nezakonito gađanje stranog diplomatskog objekta, što međunarodno pravo tretira kao zabranjeno ciljno područje. Takvi napadi su zabranjeni zbog poštovanja recipročnih interesa svih suverenih država, čak i kada su odnosi između vlada zategnuti, u pogledu sigurnosti diplomatije i sigurnosti njihovih diplomata.
Vrhovni vodič Irana, ajatolah Ali Khamenei, nije pogriješio kada je osudio napad kao ekvivalent napadu na iransku teritoriju koja se nalazila u Siriji. Iranski lider obećao je da će uzvratiti napadom na izraelsku teritoriju za navodna zla djela Izraela. Izraelska vlada nije gubila vrijeme i službeno je upozorila Teheran da će svaka odmazda Irana koja nanese štetu izraelskoj teritoriji rezultirati odgovorom Izraela s ciljem nanošenja štete ciljevima u Iranu. Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz i premijer Netanyahu odgovorili su na izjavu ajatolaha Khameneija svojim vlastitim eskalacijskim prijetnjama u obliku političkih izjava – Izrael šteti svakoj zemlji ili nedržavnom akteru koji mu nanosi štetu, a s obzirom na njegovu dosadašnju praksu, to će učiniti tako nesrazmjerno kao što je imala protiv cjelokupnog palestinskog stanovništva u Gazi tokom proteklih šest mjeseci kao odgovor na Hamasov napad 7. oktobra. [Izraelsko oslanjanje na nesrazmjernu silu dugo je bila karakteristika njegove nacionalne sigurnosne prakse. Vidi Falk, “Doktrina dahije: opravdavanje Neproporcionalno ratovanje—Uvod u genocid,” 1. april 2024, blog, [email zaštićen]]
Ova provokacija Irana i Sirije 1. aprila pomalo iznenađujuće nije predstavljala nikakve poteškoće za Bajdenovu vanjsku politiku, koja je ostala nepokolebljiva i antiiranska i antisirijska, unatoč činjenici da je ovaj izraelski napad bez odmazde flagrantno prekršio međunarodno pravo, izazvao smrt i razaranja i eskalacije rizika od šireg rata u regionu ako, kako se očekivalo, Iran izvrši svoju prijetnju odmazdom. Dok je držao predavanja Netanyahua o napadima i na druge načine ometanju humanitarne pomoći Palestincima u Gazi, istovremeno se potrudio i potvrditi odlučnost SAD-a da stane uz Izrael u svakoj budućoj erupciji nasilne borbe s Iranom, dok je Sirija ostavljena u limbu , ali i bez sumnje u spremnost Amerike da stane na stranu Izraela ukoliko Sirija odluči da uzvrati ili da se pridruži Iranu u zajedničkom odgovoru.
World Central Kitchen Attack
Drugi incident početkom aprila izazvao je neposredniji uticaj na politiku. Sastojao se od bijesnog odgovora Zapada na mnogo publicirani izraelski napad na dobro označeni konvoj strane pomoći od tri vozila koja su isporučila 100 tona očajnički potrebne hrane i medicinskih potrepština izgladnjelim i ranjenim Palestincima u sjevernoj Gazi, napad u kojem je ubijeno šest humanitarnih radnika i njihov vozač. Slični zvjerski incidenti koji su utjecali na isporuku jednako potrebne pomoći u Gazi iz inostranstva dogodili su se još od početka izraelskih vojnih operacija u danima nakon 7. oktobra. Zaista, mnogo gorih incidenata ako se mjeri smrću nevinih humanitarnih radnika od ovog se ikada dogodilo otkako je Izrael počeo sa osvetom za napad Hamasa 7. oktobra. Ono što je činilo napad WCK drugačijim od drugih napada bila je činjenica da su ubijeni humanitarni radnici bili državljani zapadnih zemalja koje podržavaju Izrael, a ne Palestinci ili državljani država Global Juga. Iz moralne i pravne perspektive nacionalni identitet žrtava ne bi trebao biti nikakav, ali ako se procjenjuje iz političke perspektive, izlazi drugačija priča.
Ono što je uslijedilo nakon napada WCK bio je nalet medija visokog profila i vladinih izraza bijesa usmjerenih na pretpostavljenu namjernu odgovornost Izraela za takav napad, smatrajući i Netanyahua i Bidena odgovornim za takvo namjerno smrtonosno nasilje usmjereno prema državljanima njihovih saveznika. Činjenica da su izgledi za reizbor Bajdena 2024. zamagljeni rastućim kritikama njegove bezuvjetno proizraelske politike suočene s genocidom u Gazi, koje su dodatno pogoršane ovim incidentom. Bilo je jasno da je Izrael prešao crvenu liniju. Namjerno ubijanje zapadnih humanitarnih radnika od strane Izraela nije bilo prihvatljivo i ne smije se ponoviti. Uslijedila je oštra kritika napada WCK i upozorenje Izraelu da bi, ako se takvi incidenti ponove, to dovelo do revizije spremnosti SAD-a da pruži isti nivo podrške Izraelu. Ono što je odmah uslijedilo bila je direktna reakcija, Bajdenova javna kritika Izraela koja je do napada WCK bila rijetka kao i Netanyahuova izvinjenja zapadnim vladama žrtava. Ponekad su riječi važnije od djela!
Geopolitička panika: Biden/Netanyahu diplomacija popravljanja ograde
Ovaj dogovor od 1. aprilast Događaji su proizveli geopolitički napad panike i u Tel Avivu i u Washingtonu, što je dovelo do hitnog telefonskog razgovora za popravljanje ograde između Bidena i Netanyahua nekoliko dana kasnije, a Blinken je navodno tiho slušao na liniji. Iako je stvarni razgovor održan 4. aprila, bio je organski vezan za napad WCK tri dana ranije. Netanyahu je bio toliko stjeran u ćošak da je osjetio potrebu da se javno izvini vladama ubijenih humanitarnih radnika WCK, a da nije izgledao ni slab ni antagonistički u rješavanju zabrinutosti glavnih izraelskih pobornika, posebno SAD-a. Bajden je, nasuprot tome, hodao po užetu hvatajući kontradiktorne domaće kritičare, pri čemu je jedna strana gurala američku vladu da raskine sa Izraelom tako što je jače zagovarala prekid vatre, a druga strana je tražila sigurnost da će Izrael nastaviti da uživa podršku Zapada, šta god da bude.
Ono što je odavalo ovu neobičnu dvostruku diplomatsku igru bilo je trenutno javno otkrivanje uobičajeno privatnog razgovora između dva zaraćena lidera. Ovo je predstavljalo oštro odstupanje od diplomatske prakse u međunarodnim kriznim situacijama, što ukazuje na to da su prisutni bili posebni obziri. Uobičajena praksa u sličnim okolnostima je da se takvi direktni razgovori između šefova država smatraju vrlo povjerljivim, barem u pristojnom intervalu, ostavljajući javnost, pa čak i medije da se upuštaju u nagađanja o razmjeni i da daju svoje najbolje neprovjerene nagađanja što se tiče pretpostavljene mješavine ljutnje, objašnjenja i žaljenja. Ali zato što se činilo da je glavna svrha razgovora Bidena/Netanyahua da uvjeri Amerikance, i Zapad općenito, da Izrael nije ni napušten, niti je više siguran u bezuslovnu podršku osim ako ne promijeni svoje načine uplitanja u međunarodnu pomoć i humanitarne napore Zapadne zemlje, postalo je svrsishodno da oba lidera otkriju sadržaj onoga što je rečeno.
Kad razmislimo, na Zapadu je daleko prihvatljivije da Izrael napadne humanitarne radnike UN-a (sve dok nijedan zapadnjak ne bude ubijen), posebno one koji su herojski radili tokom cijele krize unutar granica UNRWA-e kako bi ublažili palestinske patnje, podnoseći gubitak svog osoblja tokom napada na Gazu.
U tom smislu, najopasnije neodgovorno obilježje ove složene inicijative za odnose s javnošću bilo je otkrivanje snažnog obećanja o kontinuiranoj podršci SAD-a izraelskom antiiranskom pristupu, što bi uvjerljivo moglo imati efekta na pojačavanje Netanyahuovih poticaja da podstakne direktan susret s Iranom. sakrio svoje višestruke neuspjehe – da uništi Hamas, da oslobodi taoce 7. oktobra, da minimizira rastuću globalnu reakciju protiv izraelskog legitimiteta i da povrati vlastitu popularnost među Izraelcima. Rukovodstvu Irana je također prenijela neželjenu vijest da će Izrael biti podržan u odnosu na Iran čak i kada Izrael prekrši osnovna pravila međunarodnog prava. Ovaj obnovljeni iskaz solidarnosti s Izraelom učinio je razorni širi rat mnogo vjerojatnijim i očigledno je imao za cilj da uplaši Iran u dovoljnoj mjeri da ublaži odgovor odmazde za koji je upozorio da će uslijediti. Slanje takvih signala Teheranu i Tel Avivu značilo je pojačati utisak da su SAD ostale posvećene postizanju promjene režima u Iranu i spremne dati Netanyahuu indirektan poticaj da sakrije svoje neuspjehe u Gazi širenjem zone sukoba kako bi uključili Iran i one koji nisu -državni akteri u Siriji, Iraku, Libanu i Jemenu.
Kao što se moglo očekivati, a možda i željeno od strane Netahyahuovog vodstva, bila je iranska odmazda vojnim bespilotnim letjelicama i projektilima programiranim da pogode ciljeve unutar Izraela. Većina iranskog napadačkog oružja presretnuta je i uništena kombinacijom američkih vojnih operacija, zajedničkih napora Jordana, Saudijske Arabije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i ogromnih odbrambenih snaga Izraela, i prouzrokuje malo štete unutar Izraela. Ovaj napad se dogodio 13. aprilath, ali kao i kod nagle promjene tona odnosa Biden/Netanyahu, odmazda Teherana bila je direktna posljedica napada u Damasku 1. aprilast. Kao što je ranije rečeno, Netanyahu se bori za svoj politički život u Izraelu, čineći širi rat naizgled njegovom primamljivom opcijom da izbjegne suočavanje s vjerovatnim posljedicama ličnog i nacionalnog poraza. Bezobzirnost napada u Damasku inače nema smisla. Umiješanost SAD u odbranu Izraela i Netanyahuova početna reakcija na to da je Izrael i dalje odlučan da direktno napadne Iran s obzirom na njegov pokušaj vojnog napada. Ovakvo držanje potvrđuje ohrabrenje Izraela da skrene pažnju sa Gaze, u pravcu Irana sa neizvesnim posledicama. Reakcije drugih zemalja u regionu, kao i Kine i Rusije će odrediti koliko će ova nova faza sukoba postati široka.
Zločini u bolnici al-Shifa u gradu Gaza
Poslednji događaj vredan pažnje 1. aprilast dogodio se kada je Izrael povukao svoje snage iz devastirane bolnice al-Šifa i okoline u gradu Gaza. Tog dana Izrael je okončao svoje dvonedjeljno zvjersko ponašanje u bolnici al-Shifa, gdje su palestinski pacijenti prikovani za svoje krevete ubijeni iz vatrenog oružja, kao i doktori koji su odbili da napuste bolnicu, a nekoliko stotina Palestinaca ubijeno tokom vojne operacije. Osumnjičeni za Hamas i Islamski džihad, često bez dokaza o povezanosti ili čak simpatijama, ubijeni su na licu mjesta nakon što su zarobljeni. Naravno, za ovo nije bilo izvinjenja od Netanyahua ili pretvaranja od Bidena da je izdao upozorenje Izraelu da se suzdrži od takvog ponašanja. Ako su žrtve zločina u vojnim operacijama Palestinci, šta god da ih zadesi, u Washingtonu se ne mrska perje. Iz vlastitih domaćih razloga, američka vlada želi pokazati da podržava napore humanitarne pomoći bez osporavanja izraelskih ratnih metoda ili inzistiranja da se poštuju smjernice međunarodnog prava u borbama s regionalnim rivalima, čak i ovdje u uvjetima okupacije podložnim ograničenjima međunarodnog humanitarnog prava. Za takve opomene, samo glasovi moralnog autoriteta na Zapadu, poput pape Franje ili generalnog sekretara UN-a Guterresa, mogu se nadati da će ih čuti narodi svijeta. Stavovi neistomišljenika o grotesknoj kalvariji genocida u Gazi premješteni su na margine opće svijesti i medijskih izvještaja. Njihove internetske riječi, analize i apeli, iako su utjecajni na one koji se protive genocidu, posebno kada dopiru do očiju i ušiju nefiltrirani neformalnom cenzurom glavnih medijskih platformi na globalnom zapadu. Ovi pozivi za mir i osuda međunarodnog kriminala rijetko imaju težinu kod vlada i političkih elita osim ako nisu kompatibilni sa strateškim interesima velikih država. Šutnja Zapada pred genocidom je zločin saučesništva besramno naglašen materijalnim, obavještajnim i diplomatskim oblicima aktivne podrške Izraelu od 7. oktobra, koji zaslužuje kriminalizaciju.
Razmišljanja o konvergenciji i budućnosti Bliskog istoka
Prikazivanje ovih događaja čini evidentnim da je 1. april dan vrijedan razmišljanja kako bismo stekli uvid u zločinačke dimenzije izraelske reakcije na napad 7. oktobra i ukupni odgovor zapadnih liberalnih demokratija (bivših evropskih kolonijalnih sila osim Španije, i otcjepljenja Britanske kolonije, posebno SAD, Kanada i Australija). Trenutno se ne može znati da li će ove žarišne tačke krenuti ka razornom regionalnom međucivilizacijskom sukobu ili će požuriti proglašenje zakašnjelog prekida vatre. Očigledno je ulazak u istinski mirovni proces opsjedajuće pitanje koje nadvija prethodnu diskusiju. Ovo daje trajni interes za to kako smo počeli da percipiramo ovih pet događaja, i kako će se oni odigrati u sedmicama i mjesecima koji su pred nama, a neposredna preokupacija je mogućnost izraelskog vojnog napada na Iran. Bez obzira da li je ovaj udar simboličan ili sadržajan, može ili spriječiti kretanje ka velikom ratu ili ga ubrzati. Mudrije glave ne prevladavaju često u Izraelu, pa sudbina regiona i sveta može zavisiti od toga da li je ovo izuzetak.
Odbrana Izraela vojnom i obavještajnom saradnjom Globalnog Zapada i nekoliko sunitskih arapskih vlada sugerira da obuzdavanje Irana, posebno u pogledu njegovog nuklearnog programa, ima prednost u odnosu na solidarnost s palestinskim narodom i njegovom borbom. Da li će narodi ovih zemalja osporiti ove prioritete vlada koje su stali u odbranu Izraela, pitanje je koje će biti razjašnjeno u godinama koje su pred nama. Politički izbor na Zapadu između eskalacije neprijateljstva prema Iranu i obnove inicijativa za normalizaciju ostat će relevantan čak i ako se na kraju vrati smirenost u odnose između Izraela i Palestine, što se samo po sebi može pokazati zabludom ako se Izrael suoči s kombinacijom aktivnosti otpora i inicijative solidarnosti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati